Ramić Esad i ostali: Više puta zatočavan u logore

Sud Bosne i Hercegovine. Foto: Sud BiH

Slavko Šaran izjavio je kako je u proljeće 1992. godine živio u Brđanima sa porodicom i da mu je poznato kako su 7. maja bili pregovori, te je dat ultimatum Srbima da predaju oružje ili će biti izvršen napad. Dodao je da je ultimatum bio do 10. maja i da je na taj dan odlučio zbog djece krenuti u Bradinu.

“U pregovorima je učestvovao Živak Zdravko, ispred Srba u Brđanima, s druge strane, ne znam”, objasnio je svjedok.

U Bradini je ostao do 13. maja, nakon čega su odlučili da se vrate u Brđane, kazao je svjedok, dodavši kako nakon što su prenoćili u šumarskoj kolibi, ujutru su opet krenuli i zarobljeni su od strane ljudi iz Džepa.

Potom su provedeni u neku kuću, nakon čega su vozilima odvezeni u Konjic, gdje su iza Društvenog doma poredani uza zid i izloženi verbalnom maltretiranju.

Kako je objasnio svjedok, 14. maja odvezeni su u komandu gdje je nekad bila vojna baraka u Čelebićima.

“Bilo je dosta uniformisanih ljudi, bilo je dosta verbalnih napada, razdvojili su žene i djecu od muških”, rekao je Šaran.

On je kazao kako se Zvonko Zovko pojavio i bio je uniformisan, te da je vjerovatno bio komandant Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a s obzirom da su se poznavali prevezao ih je autom u Brđane. Tu su ostali do 15 juna. Svjedok je naveo da je na taj dan Nedžad Špago rekao mještanima da svi dođu na igralište.

Šaran je objasnio da je na igralištu bilo 65 osoba te da su došli kamioni, a potom su odvezeni u Čelebiće, gdje su “uslovi bili pravo logorski”. Dodao je da je bilo oko 250 zarobljenika i da su zarobljenici maltretirani, a nekoliko osoba je ubijeno. Kako je kazao, u Čelebićima je ostao do 20. augusta, kada je prebačen u “Musalu”.

Upravnik logora “Musala” je bio Ismet Hebibović, kazao je svjedok, dodavši da je Hebibović dolazio u “Musalu” i raspitivao se “da li ih je neko dirao”.

“Skoro uvijek bi pitao je li bilo nekih problema, je li nas neko dirao”, rekao je Šaran.

Svjedok je objasnio kako su jedne prilike dvojica stražara ušli u svlačionicu u kojoj se on nalazio, a tu je bilo 12 zarobljenika, te da su ih pretukli stalažama i šakama.

U “Musali” je ostao do 27. novembra, kada je Hazim Delić, koji je, kako je objasnio Šaran, jedno vrijeme bio upravnik logora, potpisao papir za njegovo puštanje iz logora. On je kazao da ne zna zbog čega je zatvaran i da mu niko nije naveo razloge.

“Mi smo imali zabranu kretanja, jer smo dobili papir na kojem piše kućni pritvor”, rekao je Šaran.

Svjedok je u Brđanima ostao do 6. augusta 1993. godine, nakon čega je opet zatvoren u logor “Čelebiće” gdje je ostao do 27. augusta 1993. godine. Nakon što je pušten, 13. septembra, zajedno s porodicom prešao je na hrvatsku teritoriju u selo Turija.

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi”, policije i stražari u logoru “Čelebići”.

Na upit advokatice Nine Karadžić da li je svjedoku poznato ko ga je zarobio, on je kazao da može samo pretpostavljati.

Advokatica Mirsada Beganović-Žutić upitala je svjedoka, da je Ismet Hebibović bio upravnik logora, da li bi on potpisao rješenje zbog kojeg je Šaran pušten kući, a svjedok je odgovorio da bi to bilo logično.

Na današnjem ročištu, tužilac Igor Dubak kazao je da što se tiče ranijeg prijedloga advokata jedanaestooptuženog Enesa Jahića, Kerima Čelika, o razdvajanju predmeta, kako bi razdvajanjem došlo do ponovnog, nepotrebnog pozivanja svjedoka koje bi dodatno izložili traumi. Dodao je i da bi se ponovo izvodili isti dokazi, te da je razdvajanje predmeta u suprotnosti sa ekonomičnošću predmeta.

Nastavak suđenja je zakazan za 25. maj.