Selmo Cikotić. Foto: BIRN BiH
Živko Marjanac izjavio je da je od sredine juna 2009. do polovine 2012. godine radio kao zamjenik ministra za politike, planove, međunarodnu saradnju i bezbjednost.
On je objasnio kako su bila dva zamjenika ministra, te da je više puta potpisivao akte u ime ministra u periodima kada je on bio odsutan.
Marjanac je kazao kako nije znao o kakvim se kalibrima oružja radi, a što se tiče aneksa ugovora, niko ga nije konsultovao.
Prema njegovim riječima, prvi put mu je Marina Pandeš, pet ili šest mjeseci nakon potpisivanja dokumenta, ispričala o aneksu ugovora.
“Ona mi je rekla da je jedan aneks ugovora na postojeće ugovore napravljen. Nisam ja to vidio”, kazao je Marjanac.
Svjedok je objasnio kako mu nije poznato da li su aneksi ugovora dostavljeni Predsjedništvu BiH na saglasnost. Tužilac Mladen Furtula je rekao kako je svjedok u ranijem iskazu naveo da su trebali biti dostavljeni na saglasnost Predsjedništvu BiH, ali da misli kako to nije urađeno.
Odbrana je prezentovala parafirane dokumente za koje je Marjanac potvrdio da su njegovi, nakon čega je Odbrana navela da je svjedok bio upoznat sa dešavanjima, ranije nego što on to tvrdi i da to dokazuju parafi na dokumentima.
Odbrana je upitala svjedoka na osnovu čega tvrdi da su dokumenti trebali biti dostavljeni Predsjedništvu BiH, na šta je on kazao da je to procedura.
Optuženi Selmo Cikotić upitao je svjedoka da li se na sjednicama i sastancima raspravljalo o ovim dokumentima, na šta je on rekao da nije.
Optužnica tereti Cikotića da je u vremenskom periodu od 30. decembra 2009. do 17. jula 2011. godine u Sarajevu, kao tadašnji ministar odbrane, po prethodnom dogovoru sa, u međuvremenu preminulim, pomoćnikom ministra i drugim licima, u cilju pribavljanja koristi, iskoristio svoj službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” d.o.o. Zagreb.
Kako se navodi, Cikotić je iskoristio svoj službeni položaj na način da je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obvezama nad pokretnom imovinom koja će i dalje služiti za potrebe odbrane od marta 2008. godine, i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključena tokom 2003. i 2004. godine.
Druga svjedokinja Enisa Čaušević izjavila je da je bila šefica Odsjeka za pravne poslove u periodu 2010. godine, te da joj nije poznato da je Odsjek konsultovan u vezi sa ovim ugovorima.
Čaušević je kazala kako je 2011. godine traženo od Odsjeka da daju mišljenje na zadnji aneks ugovora, te da je tek bila upoznata s ovom situacijom kada je pokrenuta tužba.
“Tad sam prvi put vidjela, dotad mi apsolutno ništa nije bilo poznato”, rekla je ona.
Od njih je traženo, kazala je Čaušević, da daju mišljenje da li su ugovori još na snazi, objasnivši kako su dali mišljenje da je “ugovor istekao i da Ministarstvo nema nikakve obaveze”.
Sa savjetnikom za naoružanje je jedne prilike razgovarala o zamjeni, te joj je on rekao kako “kod zamjene je nešto novo, vrednije od onoga što je prodano”, rekla je svjedokinja i dodala da se ona ne razumije u naoružanje.
“Nismo ni znali za te ugovore, u jednom momentu niko nam ništa nije htio da kaže”, izjavila je Čaušević, napomenuvši kako je trebalo mjesec dana da dobiju svu dokumentaciju i da su im davali “na kapljicu”.
Dodala je kako joj nije poznato da je Pravobranilaštvo BiH dalo stav suprotan njihovom u vezi sa ugovorima.
Nastavak suđenja će biti naknadno zakazan.
