Rade Macura: Dolazak vojske tokom noći i “narod” oko tijela

Milenko Samardžija, koji je tijekom 1992. godine živio u Turjaku i koji je bio u rezervnom sastavu milicije, kazao je da zna za sukobe između vojske i naroda u Kozarcu. Izjavio je da je tijekom smjene, negdje između 22 i 23 sata, bio vani kod kafane kada se začula pucnjava.

“Bili smo vani kad se čuo rafal prema zaseoku Samardžije”, rekao je Samardžija, dodavši da je čuo jauk.

Naveo je da je tada došao Dragutin s ladom i da je kazao kako je ranjen Milorad Samardžija te da je nakon sat i pol došao kombi s vojskom čiji je komadandir bio Šabota. On je rekao da su ih upitali gdje se dogodila pucnjava te da su otišli u smjeru zaseoka Samardžije.

“Začuo se po noći jedan rafal kratki, zatim pojedinačni pucanj”, kazao je Samardžija, objasnivši da se to dogodilo naknadno i da se do jutra više nije čula pucnjava.

On je naveo da je ujutro došla srpska vojska, njih dvadesetak, koji su potom otišli u pravcu pucnjeva.

Samardžija je rekao da mu je nakon smjene njegova supruga kazala kako je čula da meci “zvižde” i da je ujutro vidjela Šabotine vojnike kako prolaze pored kuće i idu u pravcu Gradiške ili Turjaka. U poslijepodnevnim satima došao je brat od njegovog strica Dragoljub Samardžija, koji je bio pripadnik civilne zaštite, te mu je ispričao da je vojska oko šest sati ujutro krenula u akciju “prečišćavanja” šume, rekao je svjedok.

Kazao je da mu je Dragoljub ispričao kako su osobe iz šume bili naoružani civili i da su tijekom noći zapucali na vojsku, na što je srpska vojska uzvratila i tada ubila jednu osobu. Dragoljub mu je ispričao da kada su osobe izašle iz šume, zatekle su civilnu zaštitu na putu i da su se tada predale zajedno s oružjem.

Na pitanje Obrane svjedok je rekao da Dragoljub nije bio prisutan kada su se osobe predale i kada su likvidirane, jer je bio na drugom položaju, ali da je Dragoljub to čuo.

“Kad su se predali, oni su likvidirani na mjestu događaja”, kazao je Samardžija govoreći da mu je Dragoljub to ispričao.

Kako je naveo svjedok, Dragoljub mu je ispričao da su ta tijela ukopana na njegovoj zemlji, jer su se svi ostali mještani bunili, i da je Dragoljub došao kada su “oni već likvidirani”. Rečeno mu je da su među 11 ubijenih bile tri žene, naveo je svjedok.

Na pitanje odvjetnika Miodraga Stojanovića, svjedok je odgovorio da je pronađeno jedno tijelo u kukuruzima i da je to bila osoba koja je ubijena tijekom noći, a da je kod nje pronađena automatska puška. Dodao je da se nakon predaje kod ceste okupilo pedesetak osoba, koje je vojska rastjerala prije likvidacije, i da je to čuo od Dragoljuba, koji je ta saznanja dobio od druge osobe.

Tužiteljica Olivera Đurić iščitala je dva iskaza preminulog svjedoka Stanka Bojanića, koji je 1992. živio u Turjaku i koji je od rujna 1991. išao na ratište u Slavoniju. Iz iskaza je iščitano da se u lipnju 1992. godine Bojanić vraćao s ratišta, a kada je došao pred Turjak, vidio je “narod”, tijela između njih i bager. Navedeno je da je Bojanić poslije vidio svježe iskopanu zemlju.

U drugom iskazu koji je Bojanić dao Tužiteljstvu BiH rečeno je da je svjedok vidio osobe u uniformama i bez njih, žene, naoružane i nenaoružane osobe i tijela pored puta.

Obrana je kazala da ne bi imala pitanja za svjedoka ukoliko bi ostao kod svog iskaza.

Macuru optužnica tereti da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, bio prisutan tokom ubistava deset civila iz Kozarca (općina Prijedor), među kojima i tri žene, za vrijeme vojne akcije pretresa terena u Turjaku. Prema optužnici, grupa civila bošnjačke nacionalnosti pokušavala se prebaciti do granice s Hrvatskom.

Nastavak suđenja je 29. ožujka.