Duže od tri mjeseca poslije nisu bili spremni odgovoriti na pitanje čiji je propust doveo do smrti radnika. Iz policije u Zenici su objasnili da se nesreća dogodila kada je jedan od radnika ušao u korpu za istovar materijala.

“Da li je ta korpa udarila u tu konstrukciju ili je pogrešno nešto urađeno, pa je pukla od težine njihove (…) oni su samo skliznuli i pali su dolje”, objašnjava Asim Alajbegović, inspektor u Sektoru kriminalističke policije Zeničko-dobojskog kantona koja je do sada saslušala nekoliko svjedoka koji su naveli da je do pada došlo kada je radnik istovarao građevinski materijal na metalnu platformu.

Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove su za BIRN BiH u pismenom odgovoru potvrdili da je izvještaj o ovom incidentu završen i 10. februara stavljen na uvid pravnim zastupnicima kompanije “Cengiz”.

Iz ove poznate turske kompanije koja dobija vrijedne međunarodne poslove, i koja je radila na više dionica izgradnje autoputa u BiH višemilionske vrijednosti, nisu bili spremni razgovarati o smrti svojih radnika ali su u pisanom odgovoru naveli kako strogo poštuju pravila zaštite na radu. Ali, prema presudama koje su na zahtjev domaći sudovi dostavili BIRN-u BiH, kompanija se još od 2012. godine suočava sa tužbama zbog propusta u zaštiti radnika.

U pravosnažnim presudama utvrđeno je da je kompanija godinama ranije propustila nekoliko važnih koraka u zaštiti na radu a prema nalazima inspekcije čiji su zaključci dostavljeni BIRN-u BiH kompanija je ranije propuštala voditi ispravnu evidenciju radnih sati ili godišnjih odmora za radnike. Za nepravilnosti evidencije godišnjih odmora, traženo je sudsko odlučivanje.

Prema četiri presude po tužbama radnika sudovi su dodijelili odštetne zahtjeve veće od 240.000 maraka.

Dok su takve propuste pravile i druge građevinske kompanije u BiH, ono što je za “Cengiz” iznenadilo radnike, advokate i novinare koji su izvještavali o ovoj temi jeste odnos kompanije prema radnicima i naklonost domaćih vlasti. Uz spore sudske slučajeve kompaniji su u prilog išli i nedostatak vladavine prava u BiH – blage kaznene politike, nedovoljni inspekcijski kapaciteti i komplikovane i ponekada nejasne administrativne nadležnosti – pokazuje istraživanje BIRN-a BiH.

Iznenađenje nakon presude

Inspektori pored konstrukcije na kojoj su radili radnici Cengiza. Foto: N1

Prema presudi Kantonalnog suda u Zenici koja je dostavljena BIRN-u BiH, kantonalni inspektori su još 2012. godine utvrdili nepravilnosti prema radnicima – nedostatak opće kontrole nad radom, nedostatak zaštitnih naprava, kao i kršenje propisa i mjera zaštite na radu.

Jedan radnik, čiji je identitet u presudi zaštićen, povrijedio se radeći na betonari na gradilištu samo 20 dana nakon što je zaposlen u kompaniji “Cengiz”. Prema pravosnažnoj presudi, njemu je nadređeni tražio da radi na popravku mašine koja je bila u radu bez odgovarajuće rasvjete, tako što mu je data ručna lampa i upaljeni farovi vozila. Kada je pokušao da popravi mašinu otkinut mu je dio ruke zbog čega je trajno ostao invalid.

Žaleći se na prvostepenu presudu “Cengizovi” zastupnici su tvrdili da je radnik postupio iracionalno, navodeći kako i neko ko nikada nije radio na gradilištu, ali sa prosječnim životnim iskustvom i znanjem ne bi stavio ruku u mašinu u radu. Ali Sud je zaključio da je taj propust “Cengizov” jer je radniku bilo naređeno da to uradi. Osim toga Sud je utvrdio da “Cengiz” tada nije provodio obuku radnika za zaštitu na radu.

Prema nalazu vještaka zaštite na radu koji se citira u presudi, nesreća se dogodila zbog nedostatka i kršenja propisa mjera zaštite na radu. Sud je utvrdio da radnik nije prošao obuku iz zaštite na radu čime je “Cengiz” prekršio Zakon o zaštiti na radu.

Radniku je presudom dosuđeno više od 55.000 maraka zbog povrede na radu. U drugom postupku, pet godina nakon nesreće, presuđeno je da “Cengiz” mora platiti više od 135.000 maraka za radnikovu protezu.

Manje od godinu dana nakon ove nesreće, u oktobru 2013. godine, sličan slučaj desio se Admiru Menziloviću. Ali on još uvijek nije naplatio odštetu za invalidnost zbog povrede kičme koju je dobio radeći na dijelu autoputa kojeg je kod Sarajeva gradio “Cengiz”.

On kaže da je svom šefu govorio da se konstrukcija koju su pravili ne može napraviti na način koji je tražio.

“Rekao je ‘ti radiš ono šta ti ja kažem.’ Prilikom skidanja tog čelika, popucali su svi nosači ‘kemera’ i ja sam pao sa tog komada i zadobio sam povredu kičme”, navodi Menzilović i objašnjava da je otkaz dobio dok je bio na bolovanju.

Admir Menzilović. Foto: BIRN BiH

Uprkos tome što je presudama “Cengiz” bio dužan da mu isplati novac, to se nakon sedam godina pravne borbe još uvijek nije desilo, kaže on. Dok pokazuje presude prema kojima “Cengiz” njegovom klijentu duguje desetine hiljada maraka sa uračunatim kamatama, advokat Senad Dupovac govori da je njemu i njegovom klijentu i dalje nevjerovatno da firma koja dobija stotine miliona maraka vrijedne projekte u BiH izbjegava isplatiti odštetu.

“Nisam vjerovao da će firma koja ima takav respekt, koja je tako ugledna, da će odmah poprimiti nekakav špekulativni aspekt ovdje, da će nekim malverzacijama se služiti”, kaže Dupovac i objašnjava da je “Cengiz” promijenio vlasnika u periodu između prvostepene i drugostepene presude.

“Najedanput [je] blokiran račun, nema ništa, nema nikakvih sredstava, jednostavno oni nemaju ni pokretne ni nepokretne imovine”, navodi Dupovac.

On objašnjava da takve promjene Menziloviću danas onemogućavaju da naplati odštetu od “Cengiza”.

Kada je pokušala da dobije zvanični komentar kompanije o zastoju u isplati, novinarka “Fokusa” Semira Degirmendžić koja je objavila Menzilovićevu priču, govori da se susrela sa nesvakidašnjim problemom za međunarodno poznatu kompaniju. U različitim registrima je pronašla nekoliko firmi sa imenom “Cengiz”, ali nigdje nije mogla pronaći kontakt podatke. Kaže da su se neki e-mailovi koje je uspjela naći vraćali kao nevažeći a brojevi koje je nalazila pri Telekom operaterima pripadali su privatnim licima.

“Tako da mi je tu već bilo sve to pomalo čudno”, navodi ona i dodaje kako je netransparentnost povećala njemu sumnju u postupanje kompanije.

“Tako nešto se ne bi smjelo dešavati i oni bi morali biti otvoreniji za sva pitanja novinara, pogotovo kada se ona odnose na prava naših građana. To je firma koja je u BiH dobila, od 2014. godine do danas, poslove u vrijednosti od milijardu i 200 miliona konvertibilnih maraka na izgradnji Koridora Vc”, kaže Degirmendžić.

Novinari BIRN-a BiH suočili su se sa sličnim problemom kada su pokušali kontaktirati “Cengiz” pa je jedini preostali način bio onaj koji su Menzilović i Degirmendžić koristili bez odgovora kompanije – upit predati na portirnicu gradilišta kod Žepča.

Iz kompanije su djelimično odgovorili na upit ali nisu pristali odgovarati na pitanja uživo navodeći kako ne žele govoriti dok traje istraga o smrti radnika.

“‘Cengiz’ ima organizovanu licenciranu službu zaštite na radu koja brine o obuci radnika o zaštiti na radu i obezbjeđivanju opreme za zaštitu na radu, te će u slučaju potrebe, odnosno povrede na radu o tome obavijestiti nadležne institucije”, navodi se u pismenom odgovoru kompanije.

Također su istakli da se pridržavaju svih propisa koji se tiču zaštite na radu te kako kompanija širom svijeta zapošljava više od 50.000 radnika.

“‘Cengiz’ se pridržava svih zakonskih regulativa u BiH, nema nikakvih neizmirenih poreskih dugovanja uključujući dugovanja za doprinose za plaće zaposlenika, nema dugovanja prema dobavljačima, podizvođačima (…)”, navodi se još u odgovoru u kojem se dodaje kako kompanija nema bilo kakva dugovanja ili pravosnažne a neisplaćene presude, bez spominjanja promjene imena i vlasništva jedne od kompanija.

Uprkos tome, prema podacima koje je prikupio BIRN BiH, neki radnici protiv “Cengiza” još uvijek vode sudske procese.

Povreda noćnog čuvara

Mirza Zildžić. Foto: BIRN BiH

Mirza Zildžić je radio za “Cengiz” kao noćni čuvar na samom početku radova izgradnje dionice autoputa prema Žepču 2019. godine. Kaže da je bio zadovoljan uslovima ugovora koji su mu ponuđeni ali da mu je isprva bilo čudno što je jedan od uslova zaposlenja bio da posjeduje automobil. Kada je došao na radno mjesto u brdima gdje se probijala nova trasa autoceste postalo mu je jasno zašto je potreban automobil.

“Prilikom raspoređivanja na te razne lokacije duž trase vidio sam da tu ne postoje nikakvi uslovi za rad čuvara. Nema stražarske kućice, nema osvjetljenja, nema grijanja. Vi biste praktično ukoliko nemate automobil bili prinuđeni da budete na ledini”, kaže on i dodaje kako je zbog potrošnje goriva za koju nije dobijao dodatnu naknadu – ložio vatru da se ugrije.

Kada je sedam dana prije Nove godine pokušao da nađe drva u obližnjoj šumi, on govori da je pao i povrijedio se i da je uprkos pozivima nadređenima sam morao da se odveze do hitne pomoći. Zbog povrede je bio na bolovanju.

Tokom bolovanja Zildžić kaže da je saznao da u poreskoj upravi ima manji broj prijavljenih radnih sati od onih koje je radio.

“Što praktično znači da je poslodavac, ne samo da nam to nije prikazao kroz platnu listu i kroz platu nego je praktično i obmanuo državu”, kaže Zildžić koji je svoja saznanja podijelio sa inspektorima.

Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Zeničko-dobojskog kantona su BIRN-u BiH potvrdili da su inspektori uočili nepravilno vođenje evidencije o prisutnosti na poslu za sve radnike “Cengizove” podružnice u Zenici a nekoliko mjeseci kasnije i u pravu na korištenje godišnjeg odmora za 2019. godinu. Taj je postupak na sudu nakon žalbe “Cengiza”.

Ovaj bivši radnik je protiv “Cengiza” pokrenuo više sudskih sporova koji su još uvijek u toku, “osim vansudske nagodbe gdje mi je poslodavac nešto priznao na osnovu tog povređivanja”.

Autoput kroz BiH. Foto: BIRN BiH

Kada je BIRN BiH želio ući na gradilište “Cengiza” kod Žepča kako bi novinari vidjeli u kakvim uslovima žive i rade radnici iz Turske i BiH, iz Autocesta Federacije nisu odobrili takav zahtjev. U razgovoru sa nekoliko turskih radnika tokom pauze, oni su kazali da su zadovoljni uslovima u kojima rade i platom koja je ovdje veća od one koju bi dobijali u Turskoj.

Degirmendžić kaže kako je na gradilištu, prema podacima koje je dobila od Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, četiri puta više turskih nego domaćih radnika.

“Naravno da je to njihovo pravo, ali to neko mora i reći, jer uvijek čujemo kada neka strana firma treba dobiti posao u našoj zemlji da će imati korist i bh. radnici i eto, ali eto kažem nije to”, govori Degirmendžić.

Neki od mještana koji žive uz dijelove autoputa kojeg je gradio “Cengiz” razumiju korist koju moderni putevi donose stanovnicima BiH, ali smatraju da je cijena koju su oni morali platiti previsoka, nepotrebna i mimo propisanih pravila.

Sulejman Lišnjić jedan je od mještana kojem je direktno ugrožena imovina zbog vode koja ističe iz deponije koju je izgradio “Cengiz” nadomak Zenice. Prilikom velikih padavina materijal i voda iz deponije spuštaju se prema njegovoj kući.

Mještani su od lokalne vlasti ali i kompanije prije gradnje dobili uvjeravanja da će problem sa vodama biti riješen, ali se to nikada nije do kraja desilo, tvrdi Lišnjić, te kaže da nema više kome da se žali.

“Prije nego što će krenuti sa gradnjom autoceste oni su nama obećavali kule i dvorove. Međutim, na kraju, ništa nismo dobili. Dobili smo samo probleme”, kaže Lišnjić.

Hadisu Šišiću je tokom miniranja oštećena kuća. Prema njegovim riječima, morao je iseliti iz kuće jer su zidovi ispucali zbog detonacija kojima su on i njegova porodica mjesecima bili izloženi tokom probijanja tunela koji se nalazio svega stotinjak metara od njegove kuće.

“Da vam bude ugroženo dvoje djece, majka, supruga, znači da ja već vidim da će meni pasti krov na porodicu, da ja nemam pristupa svojoj kući ne znam ni ja koječega već i to nema cijene. Ja nisam želio da odem odatle, gdje sam se rodio, oni su mene primorali”, kaže Šišić, govoreći o odnosu “Cengiza” te Autocesta Federacije prema njegovoj imovini.

Turski novinar Serdar Vardar, koji je ranije istraživao poslove “Cengiza” i danas radi u Njemačkoj za Deutsche Welle, govori kako je slične primjere viđao u Turskoj.

“Zbog eksplozija u rudnicima mnogim ljudima su se kuće počele tresti i pucati, kuće su napukle zbog eksplozija, ali ništa se ne događa povodom toga”, kaže on.

On navodi da je u Turskoj sve teže doći do podataka o poslovima koje od vlasti dobija “Cengiz” i kako se transparentnost smanjuje.

“Oni su postali veoma, veoma veliki nakon dolaska na vlast Recepa Tayyipa Erdogana i posebno nakon 2010. postali su kompanija globalnih razmjera. Od 2010. do 2020. godine, prema brojkama Svjetske banke, oni su treća kompanija u svijetu koja je pobjeđivala na najviše javnih tendera”, kaže Vardar.

Prema izvještaju Međunarodne konfederacije sindikata o sigurnosti radnika tokom izgradnje novog aerodroma u Istanbulu gdje je “Cengiz” bio jedna od pet građevinskih kompanija, loši radni uslovi i pritisak da se ispoštuju rokovi su napravili spoj nesigurnog i nezdravog radnog okruženja i dugih radnih sati koji su rezultovali ozbiljnim opasnostima koje su prijetile životima radnika a u nekim slučajevima dovele do povreda ili smrti.

Nezadovoljstvo zbog uslova radnici su iskazali protestima i štrajkom što je dovelo do njihovog hapšenja i osude nekih od njih pred sudovima, navodi izvještaj.

Osim ugleda, Vardar objašnjava da “Cengiz” u Turskoj uživa i naklonost vlasti. Politički analitičar Adnan Huskić objašnjava kako se poslovanje turskih kompanija u BiH pa i “Cengiza” može gledati i kroz prizmu političkih odnosa između dvije zemlje, “posebno bošnjačkog i turskog lidera”.

“Tako da čak i kada posmatrate ekonomske, vi ovdje naravno da možete posmatrati i trebali bi posmatrati stvari kroz tu prizmu”, kaže on i dodaje kako još uvijek ne vidi punu preferenciju prema turskim firmama i da u građevinskom sektoru u BiH postoje uticaji političkih elita.

“Tako da u tom smislu je i ‘Cengiz’ sigurno jedna od firmi koja uživa, ako ništa, ono podršku bošnjačke političke elite”, smatra Huskić.

Za njega se sve svodi na vladavinu zakona koju BiH ima problem da uspostavi.

Ali nadležni u BiH imaju problem da sa novinarima razgovaraju o odnosu prema turskoj kompaniji. Iz Autocesta Federacije nisu željeli razgovarati kao niti dvojica bivših direktora ove javne kompanije. Federalni ministar prometa i komunikacija Denis Lasić nije odgovorio na zahtjev upućen na e-mail Ministarstva.

Jedini koji su pristali na razgovor su federalni građevinski inspektori. Oni su u posljednje tri godine 20 puta kontrolisali rad “Cengiza”. Firma niti jednom nije kažnjena novčano, potvrdio je za BIRN BiH Ejub Salkić, glavni inspektor urbanističko-ekološkog inspektorata pri Federalnoj upravi za inspekcijske poslove.

On kaže kako su kazne za firme niske i iznose svega 250 maraka prema Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta i teško da odvraćaju firme od kršenja pravila. On navodi da je tražio izmjene zakona, ali da se to nikada nije desilo.

“I to je bruka i sramota. Neko ko može ugroziti svojim neprofesionalnim radom da možda pogine čovjek, da se pokrene kamen, da razvali kuću, on ima ovu kaznu po tom zakonu. (…) Zakonom se rješavaju svi ovi problemi”, kaže Salkić.

Federalna uprava za inspekcijske poslove za BIRN BiH potvrdila je da su kontrolisali odlaganje otpada “Cengiza” nadomak Zenice i zaključili kako Autoceste moraju provesti dalju proceduru za procjenu uticaja na okoliš. Inspektori su firmu u oktobru 2021. godine kaznili sa 20.000 maraka zbog odlaganja zemljanog materijala uz vodotoke.

Salkić objašnjava i da inspektorima predstavljaju problem kapaciteti odnosno mali broj inspektora, samo dvojica za cijelu Federaciju, ali i specifičnost izgradnje autoputa jer je projekat proglašen od javnog značaja i za njega je donesen poseban zakon. Takvo uređenje ide na ruku građevinskim kompanijama.

“Ja znam kad je riječ o ‘Cengizu’ da nije ništa ni gori ni bolji od ostalih naših izvođača koji se pojavljuju ovdje, da li to bili strani da li bili naši. U krajnjem slučaju, svi su oni slični. I da budemo jasni, svi oni pokušavaju da ako mogu šta da zaobiđu – da zaobiđu, ali je tu glavna uloga nadzornog inžinjera, predstavnika investitora koji je dužan da vodi računa o ovom svemu što pričamo mi”, navodi Salkić.

Za nekadašnjeg uposlenika “Cengiza” Zildžića, iskustvo rada za ovu kompaniju dovelo je do gubitka povjerenja u institucije BiH koje bi ga trebale zaštititi.

“Vjerovatno kao većina radnika u sličnim situacijama osjećam se poniženo, beznadežno, bez ikakve podrške vlasti, sudstva, tužilaštva, jednostavno teško ostvarujete svoja prava ili nikako, tako da je to jedna beznadežna situacija”, kaže on.