O ubistvu roditelja Kovačević je saznao od svog punca Pave Gudelja, koji je preminuo.

Kovačević je kazao da je od punca saznao i koje su osobe odgovorne za zločin nad njegovim roditeljima i, kako navodi, istraga je trenutno otvorena protiv tri osobe, dok je četvrti osumnjičeni preminuo.

“Odveli su ih od kuće sa namjerom da ih kao pošalju nama, to je bila zamka. Otac je imao para, oteli su pare i oboje su ih ubili. Majku su ubili 13. juna 1992., a oca su tada ranili. Ranjeni otac je pobjegao kod punca i oni su sutradan opkolili punčevu kuću, odveli oca i ubili ga”, kazao je Kovačević.

Posmrtni ostaci njegovog oca Radovana ekshumirani su na lokalitetu Donji Svilaj u općini Odžak 11. marta 2003. godine, dok se za posmrtnim ostacima majke Bosiljke i dalje traga.

Dodao je da je iz svoje kuće 13. juna 1992., kao i njegovi roditelji, odvedena još jedna žena, njihova komšinica, koja je istog dana ubijena.

Kovačević je ispričao da je u tom periodu bio u Švicarskoj, gdje je osam godina ranije počeo raditi.

Posljednje očeve riječi: “Čuvaj djecu”

Bosiljka i Radovan Kovačević. Foto: Porodični album

On je, kaže, u proljeće 1992., pred sami rat, posjetio roditelje kada mu je otac na rastanku rekao da, ako se više ne vide, čuva djecu.

“Pozdravio se sa ocem na ćupriji, on viče ‘ako se ne vidimo, čuvaj djecu’, nisam ga više ni čuo ni vidio. Par očevih ogorjelih kostiju, mogu stati u najlonsku kesu, nalaze se u mrtvačnici u Banjoj Luci i dan-danas. Čekam, ne bi li našli i mamu pa da im zajedno obavim sahranu”, govori Kovačević.

U zapisniku o sudsko-medicinskoj i kriminalističkoj obradi tijela, u koji je BIRN BiH imao uvid, navodi se da je uz ostatke pronađen deblji konopac.

Kovačević naglašava da bi pronalazak posmrtnih ostataka majke za njega značio mir.

“Operisao sam karcinom debelog crijeva, bilo je kritično hoću li ostati živ, pa sam naložio supruzi i djeci – u slučaju da ja podlegnem, da sa mnom idu kosti očeve u grob, a to važi i dan-danas. Volio bih da nađem i mamu pa da ih sahranim zajedno”, priča on, dodajući kako oni koji znaju gdje je tijelo neće da progovore.

Naglašava da je godinama poduzimao aktivnosti da dođe do informacija o pronalasku  posmrtnih ostataka majke i zadovoljavanju pravde.

“Nema šta nisam poduzimao da dođem do informacija. Život sam tome posvetio. Nudio sam i novac da tajno dostave podatke ali neće niko, svi oni imaju zavjet šutnje”, zaključuje Kovačević.

Prema njegovim riječima, predmet o ubistvu njegovih roditelja prebačen je iz Haškog tribunala u Tužilaštvo BiH, odakle je ustupljen Kantonalnom tužilaštvu Posavskog kantona u Orašju.

“Najprije sam se obratio Haškom tribunalu, oni kažu zločin niže odgovornosti, prebace u Sarajevo, pa se godinama vodio predmet u Sarajevu. Išao sam par puta dole na Otoku, pa radi lakšeg procesuiranja predmete razbacaju po opštinama, županijama, kantonima i sad se moj predmet vodi u Orašju. Vodi ga gospodin Nizam Šarić”, pojašnjava Kovačević za kојеg je najbitnije da pravda bude zadovoljena.

Naglašava da on neće posustati da pronađe posmrtne ostatke majke i da će čekati da pravda bude zadovoljena, jer mu je rečeno da će do naredne godine svi predmeti biti riješeni.

Zapaljena imovina

Milenko Kovačević. Foto: BIRN BiH 

Naglašava da je nakon ubistva roditelja sva njihova imovina zapaljena.

“Svu su imovinu poslije toga spalili, uništili, da nisam našao kašike u kući. Kad hoćeš otjerat pticu – zapališ joj gnijezdo da se nema gdje vratit, ali na njihovu veliku žalost ja sam se vratio i sve obnovio”, dodaje Kovačević.

Ističe da mu je otac imao 62, a majka 60 godina kada su ubijeni.

“Otac mi je bio penzioner, a majka je bila domaćica. Bili su stari, majka je bolovala od išijasa, oca bolile noge, nisu bili ni vojni obveznici. Bili su pošteni, dobri, radni i vrijedni ljudi. Sve tri nacije poštenih ljudi, muslimani, Hrvati i Srbi kažu Milenko podržavamo te ‘samo goni’,  kada je neko mogao dignuti pušku na onakve ljude”, kaže Kovačević.

Naglašava da je u Drugom svjetskom ratu izgubio oba djeda, 500 metаra od mjesta gdje mu je ubijen otac.

“Nikad ih nismo našli, odnijela ih Sava. Moji roditelji nikad nisu mogli upaliti svojim roditeljima svijeću na grobu, jer nema groba”, kaže Kovačević u nadi da će on ipak moći roditeljima zapaliti svijeću.