Kuzmanović i ostali: U policiji vidio spisak za hapšenje

Kuzmanović i ostali. Foto: Sud BiH

Sunija Ahmetašević je kazao da su ga početkom juna 1992. iz kuće odveli policajac Stojanović i pripadnik jedinice “Miće” Šljuka, kao i još jedno lice. Dok je sjedio u jednoj prostoriji policije, kako je naveo, naišao je načelnik Duško Kuzmanović.

“Rekao sam mu: ‘Daj, pusti me da idem kući, da nam donesem piće da popijemo.’ Kaže: ‘Sunija, to ne mogu’”, prisjetio se svjedok.

Kazao je da je potom prebačen u podrumske prostorije, gdje su počeli da dovode druge Bošnjake i Hrvate. Prisjetio se kako se čudio što je priveden, jer se u tom momentu nije bavio politikom, ali smatra da je razlog privođenja bilo to što je 1987. postavljen za rezervnog majora.

Ahmetašević je ispričao da je dva dana nakon hapšenja odveden na ispitivanje kod Milana Nedića, koji se korektno ponašao jer je bio izuzetno dobar sa njegovim bratom. Brat mu je bio načelnik policije do devedesetih.

Svjedok je rekao da je Nedić izašao da mu donese kafu i sendvič, a da je on na njegovom stolu vidio spisak za hapšenje.

“Prvi je bio moj brat Esad. Piše: ‘Islamski fundamentalista, treba likvidirati’”, naveo je Ahmetašević, dodavši da je sljedeće na spisku bilo njegovo ime, a potom ime drugog brata Safeta.

Nedića je tada pitao kakav je to spisak, a on ga je potom stavio u ladicu. Svjedok je kazao da nisu imali uslova za higijenu, kao ni hrane.

Ispričao je da su ulazili i udarali ih, a da su neka lica izvođena i premlaćena. Tvrdi da je uhapšen u srijedu, a da su u nedjelju prebačeni u zgradu TO-a, gdje je bilo zatvoreno oko 150 ljudi.

Rekao je da su tu dolazili Markočević i Đukić, za koje je naveo da su bili profesionalci i perspektivni policajci, te da je to čuo od brata. Napomenuo je da Kuzmanović tu nije dolazio i da je on prije rata bio novinar.

Ahmetašević je kazao da su u zgradi TO-a stražari bili pripadnici vojske. Prisjetio se i kako je izveden i udaran.

“Morao sam da dignem tri prsta uza zid, tako da nisam mogao da vidim ko su dvojica koja su me udarala letvama. Imao sam masnice godinu dana. Kad sam pao, udarili su me čizmama…”, prisjetio se svjedok.

On je rekao da je iz zgrade TO-a izveden Rasim Galijašević i da ga više nije vidio, dok je jedan mladić doveden prebijen i tu je podlegao. Dodao je da je Ramo Lugonjić podlegao od batina u policiji.

Kuzmanović, Markočević i Đukić optuženi su za progon nesrpskog stanovništva s područja Teslića, kao i da su nadzirali i rukovodili radom redovnih i rezervnih policajaca, koji su, zajedno s pripadnicima vojno-policijske formacije “Miće” i Vojske Republike Srpske (VRS), vršili napade i progone u mjestima nastanjenim većinskim stanovništvom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Službe javne bezbjednosti (SJB) u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef kriminalističke službe.

Na pitanje Odbane zbog čega u istrazi nije naveo da je u policiji vidio Kuzmanovića, Ahmetašević je odgovorio da bi to naveo da su ga pitali.

Svjedok je pojasnio da je isti spisak za hapšenje koji je on vidio u policiji, pronađen i kod Bore Dujkovića. Boro je bio u vojsci, a uhapšen je u Stenjaku i odveden u Tešanj.

Na pitanje kako je vidio Markočevića i Đukića ako su se zatočenici morali okretati prema zidu, svjedok je rekao da je on imao hrabrosti da pogleda.

Suđenje se nastavlja 14. februara.