Ramić Ćamil i ostali: Batine na putu do načelnika Dobrače

Ramić Ćamil i ostali. Foto: Sud BiH

Miodrag Andrić kazao je da je tokom rata bio angažovan da obavlja poslove za vojsku na liniji i da je jednom poslat u selo Dobrijeviće između Rogatice i Goražda da pravi baraku za komandu. Naveo je da je 16. juna 1995. došlo do napada i da je njemu i kolegi Rajku Laziću rečeno da idu kući pošto nisu imali pušku.

Svjedok je kazao da su ih na cesti zarobili pripadnici Armije BiH i poveli na liniju, gdje je dobio prve udarce puškom iza vrata i nogom u usta. Kazao je da su uvedeni u kamp-prikolicu, gdje su ispitivani i udarani. Rekao je da je tu bio i Mehmed Dobrača, kojeg zna od ranije i koji je radio u policiji.

Dodao je da su s Dobračom i jednim policajcem odvezeni u Goražde. Rekao je da je u automobilu dobio udarac laktom i da su mu izbijeni zubi. Ispričao je da su zatvoreni u podrumske prostorije Zavoda za osiguranje imovine i lica (ZOIL), gdje su kasnije dovedena još neka lica.

On je rekao da su vođeni na sprat na ispitivanje kod Dobrače i da su policajci stajali na stepenicama i udarali ih.

“Svaki put kad me zove gore, policajci su na stepenicama”, kazao je Andrić.

Ispričao je kako se jednom dok ga je policajac udarao držao za rukohvat kako ne bi pao na psa vučjaka kojeg su bili doveli.

“Udario me pravo u želudac… Neko kroz smijeh govori: ‘Je li ga to ne može oboriti…’ Dobrača gore na vrhu stepenica”, prisjetio se svjedok.

Rekao je da je jedna djevojka udarala njegovom glavom u zid u kancelariji u kojoj su bili Dobrača i Izet Žiga, a da su mu policajci jednom poderali odjeću tukući ga.

“Kako smo izašli, oni palice drže kao da će divlji vepar naletjeti. Oba su mi rukava otkinuli, pantalone mi razderali”, ispričao je Andrić.

On je kazao da nije htio potpisati neke papire jer nije vidio pročitati, a da mu je Dobrača rekao da će ih potpisati. Dodao je da su ga potom istukli, nakon čega je “sve potpisao”.

Kazao je da su jedne noći našli Lazića obješenog o pulover i maramice, te da su ga polili vodom i da se osvijestio.

Svjedok je rekao da su drugi pušteni poslije Nove 1996. godine, a da je on ostao i da je vođen kod sudije. Kazao je da mu je advokat donio rješenje da je “čist”, a da je poslije stigla i amnestija. Te papire, kako je naveo, uzeli su mu po nalogu Dobrače. Kazao je da mu je Dobrača rekao da ga moraju ubiti i da njegovi neće da ga razmijene.

Svjedok je kazao da se šest mjeseci nije okupao ni obrijao i da su donijeli kapu sa kokardom i slikali ga. Ispričao je da su ga odveli u Sarajevo, gdje su mu sudili za ratne zločine u Rogatici. Rekao je da je oslobođen i pušten iz zatvora 1999. godine.

On je naveo da od posljedica premlaćivanja danas ima problema sa vidom i kičmom.

Dobrača je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene 1995. na području Rogatice i Goražda. Njemu se sudi s Ćamilom Ramićem, Mehemdalijom Topalovićem, Himzom Selimovićem i Ramizom Mićivodom, kojima su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada od 1992. do 1994. godine.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je potvrdio da je imao 55 godina kada je zarobljen, da je na sebi imao vojni prsluk i pištolj, te da je na početku rata zadužio pušku. On je rekao da uniformu nije imao.

Kazao je da ga Dobrača lično nije udarao i da nije čuo da je to nekome naredio, ali da mu je više puta prijetio da će ga ubiti. Branilac Senad Pizović predočavao je svjedoku dva iskaza koja je dao 2007. navodeći da određene događaje nije spominjao, kao što je slučaj sa psom i sa djevojkom. Andrić je rekao da je sve pričao a da ne zna šta je upisano.

“Znam i sad sve u detalj”, kazao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 24. januara.