Navodi da je saznala da su obojica potom 23. juna odvedeni u kasarnu “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici zajedno sa drugim zarobljenicima. Istu noć 46 zarobljenika iz kasarne je prozvano.

“Postoji spisak u kojem je bilo podvučeno 46 imena crvenom olovkom (…) bili su mučeni čitavu noć, tvrde ljudi koji su ostali u kasarnoj o strašnim jaucima i paljenju motora nekog kamiona, te im se od tada gubi svaki trag”, priča Kadrić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Oni koji su ostali, dodaje, prebačeni su u logor “Kula”. Dok su izlazili iz kasarne vidjeli su krvavu prostoriju u kojoj je, kaže Kadrić, mučeno 46 osoba, među kojima njen sin i suprug koji je tada imao 46 godina.

“Dalo se samo pretpostaviti šta se tu noć dogodilo. Neki od njih su vidjeli veliki broj kaiševa i pertli od cipela, što znači da im je to bilo oduzeto”, dodaje Kadrić.

Udruženje za nestale Hadžići. Foto: BIRN BiH

U razgovoru za BIRN BiH ona je kazala da su njen sin i suprug bili čestiti i pošteni ljudi. Ona je rođena u Goraždu i priča kada se udala za Adu, kako je zvala supruga, doselila se u Hadžiće gdje je zajedno s njim podigla sina i kćerku. Imali su lijep život, suprug je bio ugledan, rekla je, kao i da je radio u Remontnom zavodu u Hadžićima kao precizni optičar. Sin Dino, kako je ispričala, završio je Srednju građevinsku školu. Radio je privatno kod kuće. Čekali su rođenje bebe onda kada je nestao zajedno sa ocem, priča Kadrić.

Snaha Safete Kadrić porodila se 1992. godine u Njemačkoj. Rodila je sina Elvina.

“Mnogo liči na mog Dinu”, kaže Safeta, dodajući kako mnogo voli unuka.

U više navrata Safetina porodica je u potrazi za nestalim članovima, kako je rekla, u privatnom angažmanu kopala zemlju na različitim lokacijama tragom informacija koje su do njih stizale, ali koje su nažalost bile netačne.

“Išli smo, tražili ih, kopali su bageri na dvije lokacije. Zemlja se obruši, ti misliš evo sad ćeš naći”, kaže Kadrić koja moli sve one koji imaju neka saznanja da joj pomognu, kao i Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine da efikasnije radi na pronalasku nestalih Hadžićana.

Udruženje za nestale Hadžići. Foto: BIRN BiH

Dodaje i da su sastanci u Tužilaštvu BiH sa nekadašnjom glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić, na koje je išla kao član Udruženja za traženje zarobljenih i nestalih iz Hadžića, ostali na obećanju za podizanje velike optužnice za ovo područje.

“Najteže će mi biti napustiti ovo udruženje, ovaj svijet, plašim se da ću uskoro umrijeti, a da ne pronađem kosti svoga sina i muža”, kaže Kadrić, te dodaje da danas živi sama, da ima sve, ali da joj je duša prazna.

“Ja sam ovako pozitivna i volim da pričam, ali samo ja znam kakve su moje noći, kako mi je teško, mirnije i lakše bih živjela kada bi pronašla sina i muža, pa da im na mezar mogu otići”, kazala je Kadrić.

U Hadžićima se, prema podacima Udruženja za traženje zarobljenih i nestalih iz Hadžića, od 1996. godine tragalo za 140 nestalih od kojih je veliki broj pronađen na nepristupačnim mjestima na kojima su bili skriveni. U ovom trenutku se traga za 74 žrtava proteklog rata sa ovog područja.