Zvornik. Foto: BIRN BiH
Osman Mustafić kazao je kako se krajem marta ili početkom aprila 1992. godine iz Beograda vratio u selo Jusiće, gdje je zatekao teško stanje. Kako je ispričao, nakon nekog vremena, tokom noći su se čuli pucnji iz pravca Malešića.
“U toku noći, par hiljada metaka se ispali”, rekao je Mustafić.
Mustafić je kazao da je, zajedno s dvadesetak ljudi, odlučio otići u Malešiće, na sastanak, da bi se dogovorilo da “ne diraju selo”. On je rekao da je odlučeno da neće biti provokacija niti pucnjave i da je na sastanku prepoznao Božu Vidovića.
On je kazao da se u selu zadržao još neko vrijeme, te da je između 26. i 28. aprila 1992. godine napustio Jusiće i zajedno s porodicom otišao u Sloveniju, ali da su u Jusićima ostali njegova majka i otac te šira familija. Kasnije je o njima, kao i o dešavanjima u selu, dobivao informacije od ljudi koji su napuštali Jusiće.
Svjedok je objasnio da mu je majka, koja je ostala u selu, kasnije pričala da je 27. maja u Jusiće došla vojska i počela da puca i granatira selo, te su njegovi roditelji i šira porodica pobjegli u šumarak u blizini kuće.
Kako je rekao, majka mu je kazala da je u šumarku ostala dva dana, te da je njegov otac vidio da gori štala u kojoj je bila stoka, i odlučio da ode i pusti stoku. Dodao je da je majka čula očeve riječi kada je pri odlasku iz šumarka drugoj nepoznatoj osobi rekao “ja poznajem tebe”, i nakon toga se nikada nije vratio. Mustafić je kazao da su kasnije pronađeni očevi posmrtni ostaci u masovnoj grobnici Glumina.
On je rekao da mu je majka ispričala i da je njegov ujak iz šumarka otišao do kuće da donese hranu, međutim ni on se nije vratio.
“Kako je otišao, nije se više vratio. Čula se gužva i nije se vratio”, kazao je svjedok.
Mustafić je ispričao da je čuo da su u selu žene i djeca odvajani od muškaraca, te su muškarci odvođeni u Malešiće, dok su žene prebačene u Kalesiju. Dodao je da su muškarci pobijeni.
“Svi su oni bili u toj grobnici, muslimani, što su pobijeni”, rekao je on.
Za napad na Jusiće, u okviru kojeg su u maju 1992. godine izvršena ubistva više desetina ljudi i prisilno preseljenje stanovništva bošnjačke nacionalnosti, optuženi su Pero Radić, Božo Vidović, Petko Tomić, Branko Studen i Vlado Ristanović. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Malešići.
Na upit Radivoja Lazarevića, branioca drugooptuženog Vidovića, da li je sastanak dogovoren kako bi se spriječili problemi, svjedok je odgovorio da jeste. Lazarević je upitao, s obzirom da je svjedok spominjao Božu Vidovića, da li se Vidović nalazi u sudnici, svjedok je kazao da se nalazi.
Miloš Perić, advokat petooptuženog Vlade Ristanića, upitao je svjedoka da li mu je poznato da li su 26. i 27. aprila 1992. godine na području Zvornika izvršeni napadi na srpska sela “od strane muslimanske vojske”, na šta je svjedok objasnio kako je čuo detonacije, ali da je tek poslije saznao da su bile “neke borbe”.
Perić je upitao da li je svjedoku poznato da je u januaru bio formiran Krizni štab, na šta je svjedok odgovorio da mu nije poznato.
Nastavak suđenja je zakazan za 22. decembar.
