Predstavljanje Monitoring izvještaja u Sarajevu. Foto: BIRN BiH
Kako se navodi u Izvještaju, samo 11 posto praćenih tendera ili njih 614 od 5.426 imaju nizak rizik. Vrijednost praćenih tendera je 138 miliona KM, a od toga nizak rizik imaju tenderi ukupne vrijednosti 5,3 miliona KM ili samo 3,8 posto.
Eldin Karić, izvršni direktor Centra za razvoj medija i analize, smatra da je to pokazatelj kako se milijarde konvertibilnih maraka troše netransparentno i da se tim novcem loše rukovodi, što otvara prostor za brojne manipulacije.
“To znači da je devet od deset javnih nabavki rizično. To su katastrofalni podaci jer, ako znamo da se na godišnjem nivou u BiH oko 3,5 milijardi KM potroši kroz javne nabavke, i kada uzmete ovaj procenat od 90 posto rizičnih, i ako se trend uzorka koji mi imamo prenese na apsolutni iznos, dobit ćemo da ogromna količina sredstava biva ugrožena”, kazao je Karić na prezentaciji Izvještaja.
On je mišljenja da situacija u kojoj je 90 posto javnih nabavki rizično nije za crveni alarm nego za mnogo konkretnije stvari.
“Od 4.812 rizičnih javnih nabavki, 4.580 su direktni sporazumi. To su maksimalno netransparentni postupci, to je nešto na osnovu čega treba da reaguju institucije koje trebaju zakonski regulisati da se to ne smije raditi. (…) Agencija za javne nabavke je u ranijem periodu podnijela 30 prijava i sve su odbijene jer su kao bile neosnovane. Ta agencija, koja je krovna institucija i koja je kreirala zakon, podnosi prijavu, a Tužilaštvo je odbija. Dakle, već u samom startu imate nemogućnost sankcija”, rekao je Karić.
On je dodao da pravosudne institucije treba da reagiraju, ali i da bi u ovakvim situacijama trebali da reagiraju i Agencija za javne nabavke te Ured za razmatranje žalbi. Također, istakao je da je u nekoliko navrata bilo situacija u kojima su institucije pozitivno reagovale nakon niza uočenih nedostataka, da su promijenili procedure i primijenili transparentnije procedure javnih nabavki.
Slobodan Golubović, urednik portala PratimoTendere.ba, objasnio je da je najčešća zloupotreba koju uočavaju vezana za nezakonito planiranje javnih nabavki. Kako kaže, način izvršenja ove zloupotrebe dešava se različito – od toga da ustanove uopšte ne objavljuju plan nabavki pa do toga da se ti planovi objavljuju na kraju godine, dakle prvo potroše sredstva pa naprave privid transparentnosti.
“Oko 30 posto ugovornih organa koje smo pratili ima problem sa nezakonitim planiranjem javnih nabavki. Jedan od primjera koji smo uočili prije godinu jeste Visoko sudsko tužilačko vijeće BiH koje je na kraju godine objavilo plan nabavki. Dakle, prvo su potrošili sredstva, onda su objavili plan nabavki. (…) Sljedeća zloupotreba koju uočavamo jeste cijepanje nabavki na manje transparentne postupke. Ugovorni organi provode više postupaka niže vrijednosti da bi izbjegli jedan veći i transparentniji”, rekao je Golubović.
Kao konkretan primjer naveo je Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar koja je nabavljala maske u vrijednosti od 100.000 KM i umjesto da provede otvoreni postupak koji je najtransparentniji, oni su proveli dva konkurentska zahtjeva u vrijednosti 49.999 KM. Konkurentski zahtjev se provodi do 50.000 KM i oni su za samo jednu KM izbjegli da provedu transparentniji postupak, tvrdi Golubović.
Golubović navodi kako istraživanja kažu da je svaki tender za nabavku automobila u BiH namješten.
“Zašto? Dolazi samo jedna ponuda, tehničke specifikacije su iskopirane iz kataloga ponuđača, ugovorni organi jasno definišu koji automobil žele nabaviti što je protuzakonito”, rekao je Golubović.
Također, navodi Golubović, pogodovanje jednom ponuđaču je poseban problem i postoje različiti načini izvršenja, a najčešća indicija na pogodovanje samo jednom ponuđaču jeste da na kraju stigne samo jedna ponuda i to ona iste procjene ili približno procijenjene vrijednosti.
“Primjer za to je nabavka uniformi za novozaposlene pripadnike Žandarmerije MUP-a RS-a gdje je došla jedna ponuda čija je vrijednost identična procijenjenoj vrijednosti”, zaključio je Golubović.
Na kraju konferencije za medije dodijeljena su priznanja ustanovama koje su primjer transparentnosti u provođenju javnih nabavki.
