Malko Koroman: Tužilaštvo traži osuđujuću presudu za zločine na Palama

Malko Koroman. Izvor: BIRN BiH

Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, u periodu od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Tužilac Seid Marušić kazao je kako je Tužilaštvo BiH bez svake razumne sumnje dokazalo da je optuženi Malko Koroman počinio zločine za koje je optužen, te kako je predočeno dovoljno dokaza na osnovu kojih ga Sud može proglasiti krivim.

Marušić je rekao da je na osnovu dokaza potvrđeno kako je postojao širok i sistematičan napad usmjeren protiv civilnog stanovništva u općini Pale, te kako na osnovu iskaza svjedoka proizlazi da su civili svakodnevno, između ostalog, bili podvrgnuti torturi, zabrani kretanja te prisilnom preseljenju.

“Svjedoci govore da bošnjačko stanovništvo nije imalo nikakvih sloboda na Palama”, kazao je Marušić.

Prema njegovim riječima, jedan od svjedoka izjavio je kako su se mještani muslimanske nacionalnosti obraćali Koromanu za pomoć, a on im je kazao kako to nije u njegovoj nadležnosti, te im je rekao da zbog dolaska “Crvenih beretki” napuste ovu općinu Pale. Tužilac Marušić je kazao da je optuženi zbog svoje nadležnosti u policiji trebao da pruži pomoć.

Kako je rekao, Tužilaštvo je, objektivnim i subjektivnim dokazima, dokazalo da je optuženi bio načelnik policijske stanice na Palama, što je i sam Koroman potvrdio tokom svog svjedočenja.

Marušić je u završnoj riječi kazao da je fiskulturna sala, koja se nalazila pored policijske stanice, bila zatočenički objekat, te da je svjedok Bogdan Subotić, policajac, izjavio kako je istovremeno obezbjeđivao i policijsku stanicu i fiskulturnu salu.

Dodao je da optuženom nije mogla ostati nepoznata činjenica da policajci dovode zarobljenike u fiskulturnu salu, te kako je Koroman imao potpunu kontrolu nad ovim zatočeničkim objektom. Rekao je kako su svjedoci kazali da su izvođeni iz objekta da daju izjave, te kako je Koroman, bio svjestan da su njegovi podređeni dovodili civile i vršili ispitivanja u kojim je i on lično učestvovao.

Prema riječima tužioca, optuženi Koroman nije ništa poduzimao te je svojim nečinjenjem podržavao i pomagao policajce u činjenju ovih djela.

Kako je rekao, tokom zatočenja, u fiskulturnoj sali preminulo je nekoliko svjedoka. Dodao je da, prema iskazima svjedoka, preminuli Fehim Hrvo nije mogao izvršiti samoubistvo jer je bio svakodnevno maltretiran i tučen, te se nije samostalno mogao objesiti, a da su policajci prikrivali stvarni uzrok smrti, dok je tijelo preminulog Naska Smajića vidio i sam Koroman, te kazao da “u ovome zatvoru kao da vlada kuga”.

Marušić je rekao da su svjedoci naveli kako je optuženi prisustvovao i sjednici u Hrenovici, a jedan od svjedoka ga je vidio sa radiostanicom, dok je Samira Žunić svjedočila kako je prepoznala Koromana, kojeg je odranije znala, i kazala mu kako je odvojena od muža, koji je zarobljen. Nakon toga, njenog muža je, prema Marušiću, pustio Koroman.

Tužilac je rekao da je optuženi Koroman tokom svjedočenja bio kontradiktoran, a što se tiče Fehima Hrve, znao je za njegov slučaj, te iz toga prizlazi da svejedno nije poduzeo sve radnje za rasvjetljavanje ovog ubistva.

Kako je naveo Marušić, neki od svjedoka Odbrane svjedočili su tako da se umanji odgovornost Malka Koromana, a njihova svjedočenja su u suprotnosti sa svjedočenjem svjedoka Tužilaštva.

Optuženi nije izrazio žaljenje i kajanje zbog svojih postupaka, kazao je tužilac u završnoj riječi.

Iznošenje završne riječi Odbrane zakazano je za 20. decembar.