Slobodan Taranjac i ostali. Foto: Sud BiH
Na ročištu je razmatran prijedlog pritvora za Taranjca, dok se Glušac nije pojavio, pravdajući izostanak bolešću.
Tužilac Izet Odobašić kazao je da je Taranjac kontaktirao zaštićenog svjedoka S-14, koji je trebalo da svjedoči 18. oktobra, a od kojeg je tražio da se nađu na kafi “zbog pitanja u vezi preuzimanja Policijske stanice u Ljubiji”.
“Svjedok je odbio da razgovara, osjetio je nesigurnost i bio je iznenađen da optuženi zna da on treba da svjedoči, a pogotvo da može da ga kontaktira”, rekao je Odobašić, napomenuvši da je prije planiranog svjedočenja svima dostavljen neredigovani iskaz svjedoka.
Tužilac je dodao da je preostalo da se sasluša 21 svjedok Tužilaštva, od kojih je veći broj zaštićen.
“Osnovano je očekivati da bi ovo ponašanje moglo biti nastavljeno”, kazao je Odobašić.
Odbrana je zatražila da se prijedlog za određivanje pritvora odbije, a optuženi je negirao kontakte sa svjedokom.
“Nit sam ga zvao nit mislim koga zvati”, rekao je Taranjac.
Branilac Dragan Međović smatra da nema nijedan ozbiljan razlog zbog kojeg bi Tužilaštvo vjerovalo da bi optuženi mogao uticati na svjedoke. On je kazao da je S-14, kada je Taranjac bio u pritvoru, dolazio njegovoj kući i supruzi rekao da mu pruža bezrezervnu podršku. Dodao je da je svjedok više puta prilazio optuženom u kafani.
“Svjedok kaže da se osjetio nelagodno. To nije dovoljno da bi se zaključilo da je ugrožen ili da mu je iskazana prijetnja”, rekao je Međović.
On je naveo da svjedok u iskazu iz istrage nijednom nije spomenuo Taranjca.
Na poziv Suda saslušan je svjedok S-14, koji je ispričao kako ga je jedno veče pozvao muškarac koji se predstavio kao Slobodan Zorin i koji ga je počeo ispitivati da li je dobio poziv za svjedočenje. Svjedok je kazao da se pravio da ne zna ko ga zove i da je negirao da će svjedočiti, dok mu je Taranjac govorio da će ići u Sarajevo, da će popiti kafu, te da će mu branilac postaviti pitanja o preuzimanju policije.
On je rekao da je bio iznenađen kako neko zna da će on biti svjedok s obzirom je u istrazi kazao da će biti zaštićen.
“Ako sam zaštićen, kako znaju da ću biti i da ću ići da svjedočim?”, rekao je S-14.
On je kazao da je ranije imao određene službene kontakte sa Taranjcem, ali da se poslije nisu družili niti da je išao kod njegove supruge. Na pitanje branioca da li osjeća da je ugrožena sigurnost njega ili njegove porodice, te da li se plaši Taranjca, svjedok je odgovorio da se ne plaši.
“Osjetio sam se da nisam zaštićen. Nisam ugrožen, ali da li ću biti?”, rekao je S-14.
Vijeće nije prihvatilo prijedlog Odbrane da se saslušaju dva svjedoka na okolnosti kontakata svjedoka sa Taranjcem, ocijenivši da njihovi iskazi ne bi promijenili okolnosti zbog kojih je zatražen pritvor. Odluka će biti donesena naknadno.
Ročište za pritvor trebalo je biti održano 8. novembra, ali je odgođeno jer se Taranjac nije pojavio u Sudu zbog zdravstvenih razloga.
Taranjac i Glušac su optuženi za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – koji su bili u Domu u Miskoj Glavi, a potom na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine. S njima su optuženi i Ranko Babić, Ranko Došenović, Rade Zekanović, Zdravko Panić, Trivo i Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.
Prema optužnici, Taranjac je bio predsjednik Kriznog štaba u Ljubiji, Glušac zamjenik komandanta 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), Došenović pomoćnik komandanta bataljona za bezbjednost, a ostali pripadnici čete iz Miske Glave, odnosno vojne i civilne policije.
