Nermin Alešević i advokat Ifet Feraget. Foto: BIRN BiH
Državni sud je u junu ove godine usljed nedostataka dokaza oslobodio Pandžu i Aleševića. Pandža je oslobođen optužbe da je, u svojstvu istražitelja Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), primio 2.000 konvertibilnih maraka (KM) od Aleševića, koji se, prema optužnici, teretio za davanja dara.
Prema optužnici, Pandža je zahtijevao novac da bi kao posrednik uticao koristeći svoju funkciju i vršio pritisak na nekadašnju glavnu tužiteljicu sarajevskog Kantonalnog tužilaštva Dalidu Burzić da utiče na postupajućeg tužioca kako bi uzeo u rad predmet za koji je bio zainteresovan Alešević.
U optužnici se navodi da je Pandža preko Vladimira Jurišića organizovao susret u jednom ugostiteljskom objektu u Banjoj Luci 23. novembra 2018. godine, kada je nekadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija obećao da će provjeriti o čemu se radi. Po završetku sastanka, kako se navodi, Alešević je dao Pandži 2.000 KM.
Na ovu presudu Tužilaštvo je uložilo žalbu zatraživši njeno ukidanje i da se predmet vrati na ponovno suđenje, dok su Odbrane u odgovoru na žalbu predložile da se ona odbije kao neosnovana.
Prema pravosnažnoj presudi, u koju je BIRN BiH imao uvid, žalba Tužilaštva se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje prvostepena presuda.
“Apelaciono vijeće smatra da žalbom Tužilaštva nisu dovedeni u pitanje zaključci prvostepene presude u pogledu nezakonitih dokaza, iz kojih razloga je ova žalba odbijena kao neosnovana”, navodi se u odluci.
Prilikom obrazlaganja prvostepene presude, sudija Goran Radević je naveo da su dva ključna dokaza Tužilaštva bila nezakonita, a na osnovu njih su proistekli drugi dokazi, koji su također proglašeni nezakonitim po pravilu “ploda otrovne voćke”.
On je naveo da je Alešević prvobitno nezakonito ispitan u svojstvu svjedoka, kada je iznio “korisne činjenice protiv sebe i Pandže”. Iako je, kako je dodao, kasnije izdvojen iz tužilačkog spisa, ovaj zapisnik je bio od presudnog značaja.
Radević je napomenuo da svjedok ima pravo da ne odgovara na pitanja ako bi se mogao inkriminisati, osim ukoliko mu ne bude dodijeljen imunitet. Kazao je i da zakon zabranjuje iznuđivanje priznanja ili izjave od svjedoka, što se može izjednačiti sa obmanom.
Dodao je da je Alešević saslušan u svojstvu svjedoka 24. maja 2019. godine, a da je glavna tužiteljica 19. juna odbila da mu dodijeli imunitet. U tom periodu, kako je istakao, Tužilaštvo prikuplja 28 ključnih dokaza.
Sud je nezakonitim proglasio i videosnimak susreta Aleševića i Pandže s tadašnjim predsjednikom VSTV-a Tegeltijom i njegovim kumom Vladimirom Jurišićem.
Radević je rekao da pribavljanje ovog snimka samo po sebi nije bilo nezakonito, jer je on javno objavljen 23. maja, ali da se ne može koristiti kao dokaz jer se radi o neovlaštenom snimanju i kršenju privatnosti građana.
Apelaciono vijeće u svojoj odluci, između ostalog, navodi da je Prvostepeno vijeće dalo detaljno obrazloženje u pogledu nezakonitosti dokaza koji su proizašli iz istražnog iskaza Aleševića.
“I po ocjeni ovog vijeća, radi se o dokazima koji su rezultat izvorno nezakonitog dokaza, to jeste radi se o dokazima do kojih Tužilaštvo BiH ne bi došlo bez podataka iz nezakonitog dokaza”, navodi se u pravosnažnoj presudi.
Kada su u pitanju navodi žalbe o zakonitosti upotrebe audio-video snimka, Apelaciono vijeće smatra da je navedeni snimak sačinjen suprotno zabrani neovlaštenog snimanja.
Sud je prilikom potvrđivanja optužnice u ovom predmetu odbio tačku optužnice kojom se Aleševiću na teret stavlja neovlašteno prisluškivanje ili tonsko snimanje i neovlašteno fotografisanje.
Na ovu odluku ne postoji pravo žalbe.
