Suđenje je počelo tek u januaru 2019., a optužen je da je pet godina ranije oštetio MUP RS-a za 260.445 konvertibilnih maraka (KM), koliko je avansno uplaćeno za uređaje za radio-vezu banjalučkoj firmi “Optel”, koja ih nikad nije isporučila.

Suđenje je zbog brojnih proceduralnih problema više puta prekidano, pa je održano nekoliko ročišta, a potom je odlučeno da suđenje počne ispočetka, što se još nije dogodilo. Za ovo je krivično djelo zaprijećena kazna zatvorom od jedne do osam godina, što znači da bi za godinu dana mogla nastupiti zastara s obzirom da je djelo prema optužnici počinjeno 2014. godine.

Ranije je zastara nastupila u slučaju Jovičićevog nasljednika na mjestu ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača, koji je, prema optužnici, u avgustu 2013. godine nanio lakše tjelesne povrede Dejanu Spasojeviću iz Banjaluke. Nakon nekoliko održanih ročišta, ali i izmjena u Krivičnom zakoniku, 2017. godine je došlo do zastare u ovom predmetu.

Damjan Ožegović iz Transparency International BiH smatra da zastare predmeta najčešće dolaze u slučajevima koji su politički podobni, što potkrepljuje iskustvom u praćenju brojnih sudskih postupaka u kojima su zapazili veliki uticaj politike na pravosuđe, odnosno na tužilaštva i sudove.

“Tu nije riječ samo o velikoj politici, to jeste politici na visokom nivou, već i na one koji su na nižim nivoima. Funkcioneri koji su na nižim pozicijama imaju priliku da utiču na pravosuđe preko svojih poznanstava. (…) Svi nosioci pravosudnih funkcija bi trebalo da prođu kroz detaljnu provjeru njihovih kompetencija, njihovih pozadinskih veza, kao i imovinskih kartona. Upravo ovaj stub koji se odnosi na njihove pozadinske veze je vjerovatno ključni i u zastari krivičnih postupaka”, kaže Ožegović.

Za zastare kriv loš rad ili objektivni razlozi?

Damjan Ožegović, Transparency International BiH. Foto: BIRN BiH.

U periodu od 2008. do 2020. godine u čak 579 predmeta došlo je do zastarjelosti krivičnog gonjenja protiv poznatih počinilaca u okružnim tužilaštvima u Republici Srpskoj, navodi se u saopštenju Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS).

Od ovog broja, čak 396 predmeta koji su se vodili protiv 355 poznatih izvršilaca krivičnih djela je bilo u nadležnosti Okružnog javnog tužilaštva (OJT) Banjaluka, čiji glavni tužilac Zoran Bulatović smatra da postoji niz objektivnih razloga zastare predmeta.

“Ured disciplinskog tužioca prati i poziva na odgovornost tužioce. Kada je riječ o obustavljenim istragama ili slučajevima zastare, Visoki sudski i tužilački savjet traži izvještaj za svaki slučaj gdje je nastupila zastara. Postoje objektivni razlozi za zastaru. Prije svega, mi i danas zaprimamo prijave za događaje koji su se dogodili prije pet, šest, pa i deset godina, gdje je već nastupila zastara”, kazao je Bulatović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), dodajući da je problem i čitav niz lica koja su nedostupna godinama zbog čega predmeti također zastare.

On podsjeća i da je u julu 2017. godine stupio na snagu izmijenjeni Krivični zakonik koji je “drastično smanjio rokove zastare”. Po ovom Zakonu zastara teče od dana počinjenja djela.

Prema njegovim riječima, ružna slika o radu Tužilaštva, na čijem čelu se odskora nalazi, formirana je u zadnjih nekoliko godina, a posebno nakon dva predmeta koja su imala izraženiju pažnju javnosti – “Ubistvo Davida Dragičevića” i slučaj “Braće Diljević”.

Ured disciplinskog tužioca je, kako se navodi u odgovoru BIRN-u BiH, u proteklih nekoliko godina podnio tužbe protiv četiri tužioca okružnog ili Republičkog tužilaštva zbog povrede dužnosti koje su doprinijele nastupanju zastara krivičnog gonjenja i u svim predmetima je utvrđena disciplinska odgovornost.

“Želimo Vas informisati da je u pitanju period 2012.–2019. godina, a tužbe su podnesene protiv dva tužioca Okružnog javnog tužilaštva u Doboju, jednog tužioca Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci i jednog tužioca Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (tužba se odnosila na period prije stupanja na ovu funkciju)”, navodi se u odgovoru.

Jedan tužilac Republičkog tužilaštva Republike Srpske dobio je pismenu opomenu zbog disciplinskog prekršaja, dok su dva tužioca Okružnog javnog tužilaštva u Doboju dobila smanjenje plate od 10 posto na period od tri mjeseca.

Jednom tužiocu Okružnog tužilaštva u Banjaluci izrečena je disciplinska mjera razrješenja od dužnosti.

Ovi tužioci kažnjeni su za disciplinski prekršaj nemar ili nepažnja u vršenju dužnosti po Zakonu o VSTV-u BiH, te kašnjenje i kršenje obaveza prema stranama u postupku.

Bulatović, koji nije pristao na snimanje razgovora za BIRN BiH, navodi kako mu je jedan od ciljeva da približi javnosti rad i rezultate koje OJT Banjaluka postiže, jer “javnost ne vidi da tužioci rade u toku jedne godine na više hiljada prijava”.

“Mi i dalje imamo oko 9.100 živih KTN predmeta (predmeta gdje je počinilac nepoznat) i preko 20 nerazjašnjenih ubistava. Imamo drastičnih slučajeva, poput ubistva Milana Vukelića. Pokrivamo jako veliko područje sa 16 opština u kojima živi oko 450.000 stanovnika”, napominje Bulatović.

Osim Banjaluke, pod ingerencijom OJT-a Doboj zbog zastare je obustavljeno 166 predmeta, u Bijeljini 41, Trebinju 61, Prijedoru 24, te u Istočnom Sarajevu 19 predmeta.

Raslojavanje društva i u krivičnim postupcima

Ivanka Marković, Profesorica Krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Foto: BIRN BiH.

Profesorica Krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci Ivanka Marković kaže da je znak za uzbunu ako su zastarjeli koruptivni predmeti.

“To je onda znak da ne postoji ne samo politička volja, nego i volja onih koji su najodgovorniji za zaštitu svih nas od koruptivnih radnji, da preduzimaju ono što je bitno po zakonu o krivičnom postupku, odnosno da pokreću istrage i provode krivične postupke za koruptivna ponašanja”, kaže Marković, dodajući da ako se radi o situacijama kada je počinilac krivičnog djela bio nedostupan, odnosno nije bio u Republici Srpskoj, onda možemo govoriti o opravdanju za protok vremena koji je doveo do zastarjelosti.

Prema njenim riječima, kao i većina javnosti i sama stiče utisak da se pravosuđe drugačije odnosi prema osobama koje imaju određenu funkciju u odnosu na druge građane, dodajući kako se uglavnom kažnjavaju “sitni džeparoši, kradljivci i kriminalci”.

“Ukoliko ste negdje na višim funkcijama, ukoliko ste neko ko obavlja određenu funkciju koja podrazumijeva pristup određenim informacijama, onda ste više zaštićeni u odnosu na osobu koja nema sve te mogućnosti između sebe i mislim da zapravo postoji jedno veliko raslojavanje društva koje je očito sada i u sudskim postupcima. I najgore je što se to raslojavanje društva i različitih pozicija naših građana ogleda upravo u vođenju, odnosno nevođenju krivičnih postupaka”, dodaje Marković.

Slično mišljenje ima i Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH.

“Ono što nije karakteristično samo za OJT u Banjaluci, već za sva tužilaštva u BiH i RS-u je da se podiže veoma mali broj optužnica koje su vezane za korupciju. To su uglavnom neki postupci za zloupotrebu službenog položaja za niže činovnike, dok nemamo uopšte onih krupnijih afera da se procesuiraju”, kaže on.

Član Privremene istražne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama Branislav Borenović kaže da se slučajevi zastare posebno trebaju ispitati da bi se utvrdilo o kojim slučajevima se radi i ko je na tim slučajevima radio.

“Tačno vidjeti ko je i zbog čega omogućio da dođe do zastare krivičnog djela i o kojem se krivičnom djelu radi i o kojoj sumi novca. Ja imam osjećaj da su tu uglavnom predmeti u kojima se radi o velikim pronevjerama javnog novca, da se radi o desetinama miliona maraka i da je na taj način, u suštini, neodgovorost onih koji su u pravosudnom postupku omogućili da dođe do zastare”, kazao je za BIRN BiH Borenović, koji smatra ovakve predmete testom za VSTS i Ured disciplinskog tužioca.

Sindrom nekažnjavanja i nečinjenja

Iz OJT-a Banjaluka napominju i da njihova uspješnost uveliko zavisi i od rada policije.

“Nekada je ta saradnja bila puno bolja. Kamen spoticanja u toj saradnji su određeni predmeti koji su bili pod pažnjom javnosti, posebno predmet David Dragičević. Česte promjene kadrova u Policiji, odlazak stručnih i iskusnih policajaca – sve to se reflektuje na rad tužilaca. Isto tako, na rad utiču i česte izmjene ZKP-a, promjene krivičnog i procesnih zakona”, kaže Bulatović.

Prema njegovim riječima, od slučajeva koje Policija prijavi u OJT Banjaluka, u oko pola slučajeva se prijave odbacuju, dođe do obustave istrage, dok se za drugu polovinu podižu optužbe. Kao razlog za odbacivanje navodi da brojne prijave nemaju obilježje krivičnog djela, kao i nepostojanje dokaza.

On navodi da ima određenih propusta koji se ogledaju u tome što sudovi odbacuju prijave Tužilaštva, ali procenat takvih slučajeva je do deset posto. Napominje i da nije uvijek odgovornost na Tužilaštvu, kao što je, recimo, slučaj bivšeg ministra Radislava Jovičića.

“Što sud ne zakaže suđenje Jovičiću. Mi smo svoj posao završili. Podigli smo optužnicu protiv njega”, govori Bulatović, a napominje i da su veoma brzo reagovali i kada je riječ o novom slučaju protiv aktuelnog ministra Dragana Lukača koji je u Skupštini pred TV kamerama ošamario tadašnjeg poslanika Draška Stanivukovića.

Ožegović smatra da su disciplinske kazne za tužioce i sudije male.

“Prema našim istraživanjima, to su najčešće opomene koje nisu javne, a kada i budu javne, ne navodi se uopšte ko je opomenut i zašto, tako da su te kazne koje se izriču simbolične. Tako tužioci i sudije ne snose nikakvu odgovornost za svoj rad, a zapravo imaju veliku moć pri odlučivanju. Možete uzeti, na primjer, tužioce koji u nekom slučaju odluče da ne sprovedu istragu, pritužba se može podnijeti njegovom nadređenom, odnosno glavnom tužiocu, koji tu ima konačnu riječ”, navodi Damjan Ožegović.

Odgovornost je ključna riječ, smatra i profesorica Ivanka Marković. Govori kako se moraju uspostaviti strožiji oblici kontrole i mnogo efikasnije i adekvatnije sankcije za osobe koje ne odrađuju svoj posao u zadatim rokovima.

“Teško je meni sada reći do koga je, da li je do sudija, tužioca ili do policije. Ukoliko sve zastane u tužilaštvu, onda je očito do tužilaštva, ali da li je to zbog nedostatka dokaza ili je to zbog nespremnosti tužioca da se nosi sa tim problemom u konkretnoj situaciji – to je već otvoreno pitanje”, zaključila je Markovićeva.

Javnost nerijetko svjedoči obustavljenim istragama nakon javnih privođenja, poput predmeta “Arsenal”, gdje je pet lica uhapšeno pod sumnjom da su se bavili prodajom narkotika. Kako se navodi u naredbi o obustavi istrage, Tužilaštvo nije uspjelo pronaći dokaze kojim bi potkrijepili sumnje.

U periodu od 2006. do 2019. godine u Republici Srpskoj donijete su 27.592 naredbe o obustavi istrage. Od tog broja, u 4.616 slučajeva tužioci su donijeli naredbu da neće sprovoditi istragu u predmetima privrednog kriminala.

Borenović moguće rješenje vidi u novom zakonu koji ne bi dozvoljavao zastare u slučajevima privrednog kriminala, posebno kada je riječ o slučajevima zloupotreba trošenja javnog novca, kao i u procesu privatizacije.

“Ja mislim da je taj sindrom nekažnjavanja i nečinjenja ili nezamjeranja koji je toliko prisutan u pravosuđu BiH nešto što urušava taj osnovni stub koji treba da čuva građane i njihovu jednakost pred zakonom, a ne da nekoga štiti ili da ga čak amnestira kroz ovo neprovođenje adekvatnih istražnih radnji kada je u pitanju utvrđivanje krivične odgovornosti”, mišljenja je Borenović.

Ova analiza je omogućena zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.