U 2020. godini riješeno je šest predmeta u cilju utvrđivanja postojanja materijalne odgovornosti osoba za štete koju su prouzrokovale upravljanjem službenim vozilom. Za tri predmeta angažovan je vještak saobraćajne struke koji je dao mišljenje da su zaposlenici BHMAC-a prouzrokovali štetu običnom nepažnjom, ali disciplinska komisija je oslobodila zaposlenike odgovornosti u svih šest slučajeva i utvrdila da nastanak štete nije rezultat namjere ili krajnje nepažnje.
Iako revizori godinama preporučuju donošenje procedura za rješavanja štete na vozilima, ova ih institucija još uvijek nije propisala.
Procedurom bi se propisao način, vrijeme, komisija za provođenje postupka, radnje i obaveze zaposlenih koji su u momentu nastanka štete dužili i koristili vozilo, objašnjava Jasmina Galijašević iz Ureda za reviziju institucija BiH. Postupci bi se provodili u razumnom roku, a zaposleni u BHMAC-u koji koriste službena vozila unaprijed bi znali da će za svaku nastalu štetu na službenim vozilima biti predmetom utvrđivanja odgovornosti od strane komisije, kaže ona.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini navodi da preporuke i nalazi revizora na svim nivoima najčešće ostaju “mrtvo slovo na papiru”, umjesto da ih revidirane i nadležne institucije razmotre i uvažavajući date nezavisne preporuke doprinesu transparentnijem i kvalitetnijem upravljanju javnim sredstvima i javnom svojinom.
“Glavni problem koji su revizori utvrdili u ovom slučaju je taj što uprkos upozoravanjima godinama unazad, Centar za uklanjanje mina još uvijek nije propisao nikakve procedure za utvrđivanje materijalne odgovornosti za štete. Upravo nedostatak ovih propisa im dozvoljava određenu slobodu u vidu diskrecionih prava pri odlučivanju, te nisu vezani niti mišljenjem revizora, niti mišljenjem vještaka, niti bilo kojim drugim mišljenjem”, kaže Ožegović.
Zakonom o radu u institucijama BiH i Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenika u institucijama BiH propisano je da je zaposlenik materijalno odgovoran za štetu koju počini “namjerno ili iz krajnje nepažnje”.
Vještak je u svom nalazu konstatovao da je šteta na vozilima nastala usljed “obične”, a ne “krajnje nepažnje” zaposlenih koji su štetu pričinili, navodi Svjetlana Luedžija iz Odnosa sa javnošću BHMAC-a.
“Komisija BHMAC-a je na osnovu takvog mišljenja vještaka i utvrdila da šteta nije nastala ‘namjerno ili iz krajnje nepažnje’, te je u skladu sa navedenim propisima utvrdila da ne postoji materijalna odgovornost zaposlenika za nastalu štetu. Dakle, komisija nije postupila protivno mišljenju sudskog vještaka”, kaže Luedžija za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), dodajući kako je programom rada za 2021. planirano donošenje internog akta za postupanje u predmetima materijalne štete.
Nepostojanje nezavisne kontrole i sankcija
Ilustracija. Foto: Jakub Sochacki
Postupcima revizije uočeno je da je za popravku vozila “Nissan Navara” proizvedenog 2010. godine sa pređenom kilometražom od 268.755 km po jednoj fakturi izdvojeno 9.511 KM.
Prije nego se BHMAC odlučio za popravku vozila zatražio je mišljenje o isplativosti popravke od izabranog dobavljača za usluge održavanja vozila BHMAC-a, koji je smatrao da je popravka isplativa jer procentualno učešće popravke iznosi 53 posto u odnosu na procijenjenu tržišnu vrijednost vozila.
Revizori su mišljenja da je ovo bio neuobičajen postupak, te da je neophodno bilo osigurati stručno nezavisno mišljenje, a ne mišljenje izabranog dobavljača.
“Nepostojanje nezavisne kontrole, te korištenje mišljenja izabranog ponuđača se svakako može smatrati sukobom interesa, jer je tom ponuđaču finansijski interes da navedeni auto popravi”, kaže Ožegović.
Luedžija navodi da je Pravilnikom o načinu korištenja specijalizovanih službenih vozila, donesenim uz saglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, definisana obaveza pribavljanja stručnog mišljenja o isplativosti popravke od servisa za vozila sa kojim BHMAC ima zaključen ugovor.
Javne nabavke su veoma kompleksna oblast, a ta kompleksnost se odnosi i na kompleksne zloupotrebe, kaže Slobodan Golubović, urednik portala PratimoTendere.
“Prema ovom opisu činjeničnog stanja, izabrani ponuđač sam za sebe procjenjuje da li će raditi ili ne, odnosno sam sebi daje posao. Još jedan apsurd u moru apsurda i zloupotreba u javnim nabavkama”, govori Golubović.
Kako kaže, većina revidiranih javnih institucija, ustanova i preduzeća, iako svjesna da su propusti vidljivi čak i za “laike”, izbjegava postupiti po preporukama i uporno nastavlja sa zloupotrebama.
“Definitivno je da BHMAC nije izuzetak u tom pogledu. Ključni razlog takvog ponašanja jeste nedostatak sankcija, odnosno to što su odgovorni, na osnovu dosadašnjeg iskustva, sigurni da neće snositi nikakve posljedice”, navodi Golubović.
BHMAC ustupio vozilo Vijeću ministara
Ilustracija. Foto: EPA-EFE/TONI ALBIL
Ukupni izdaci za upotrebu službenih vozila u BHMAC-u 2020. godine su iznosili 249.215 KM.
Revizori su 2019. dali preporuku za vozila koja su u lošem stanju ili su neispravna i stvaraju dodatne troškove, te je BHMAC u 2020. godini putem licitacije prodao devet neispravnih vozila koje je na osnovu procjene vještaka bilo ekonomski neopravdano popravljati. Po tom osnovu BHMAC je ostvario prihode u iznosu od 7.266 KM.
Ova institucija raspolaže sa dva službena vozila i 53 specijalizovana službena vozila, od čega je treće vozilo dato na korištenje Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara BiH. Pravo na korištenje vozila 24 sata dnevno ima direktor ove institucije.
Na osnovu izvještaja, jedno od vozila je ustupljeno na korištenje drugoj instituciji, iako podzakonskim aktima Vijeća ministara BiH kao i internim propisima BHMAC-a nije predviđeno ustupanje na korištenje službenih vozila između institucija.
Ovo vozilo je na osnovu zahtjeva Kabineta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH od marta 2020. godine, ustupljeno na korištenje do juna, da bi se ustupanje produžilo do decembra, na osnovu zahtjeva Generalnog sekretarijata Vijeća ministara BiH. Vozilo je vraćeno BHMAC-u tek u martu 2021. godine.
Troškove redovnog servisiranja, održavanja i registracije predmetnog vozila snosio je BHMAC, dok troškove goriva snosi Generalni sekretarijat Vijeća ministara BiH.
Ovo vozilo je proizvedeno 2018. godine i nije kasko osigurano.
U izvještaju je navedeno da Komisija za deminiranje BiH, koja na prijedlog direktora BHMAC-a odobrava interne propise i koja je odobrila postojeći Interni pravilnik o korištenju službenih vozila, nije bila upoznata sa ustupanjem službenog vozila na korištenje Kabinetu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, kaže Galijašević.
“S obzirom na to da Komisija, na prijedlog direktora BHMAC-a, odobrava interne propise BHMAC-a i koja je odobrila postojeći Interni pravilnik o korištenju službenih vozila u BHMAC-u – tri službena vozila, smatramo da je ona trebala biti upoznata i saglasna sa ustupanjem službenog vozila na korištenje Kabinetu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH”, dodaje Galijašević.
Kako je Luedžija objasnila, vozilo je ustupljeno na korištenje Vijeću ministara, koje je osnivač i Komisije za deminiranje u BiH i BHMAC-a, a kojem za svoj rad odgovaraju imenovana lica u Komisiji i BHMAC-u, iz tog razloga BHMAC nije formalno informisao Komisiju o izvršenom ustupanju vozila.
Pogrešan pristup za procijenjenu vrijednost goriva
Ilustracija. Foto: EPA-EFE/STRINGER
BHMAC nije izvršio ni adekvatnu pripremu za postupak nabavke goriva prilikom utvrđivanja procijenjene vrijednosti nabavke, iako su revizori na ovaj problem ukazali još 2019. godine.
Količina i vrijednost nabavke procijenjena je na dvije godine trajanja okvirnog sporazuma, a zatim je na osnovu njega zaključen ugovor o nabavci na četiri i šest mjeseci na količinu i vrijednost od 33,50 i 75 posto od ukupne ugovorene količine i vrijednosti okvirnih sporazuma.
Kako su objasnili iz ove institucije, BHMAC vrši detaljnu analizu potrošnje goriva, kao i sačinjavanje adekvatnih planova.
“S obzirom da se radi isključivo o terenskim poslovima izviđanja sumnjivih površina, kao i kontrole kvaliteta deminerskih radilišta, potrošnja goriva je uslovljena drugim aktivnostima na koje Centar za uklanjanje mina u BiH nema uticaja”, kaže Luedžija.
Ipak, Golubović smatra da većina problema u javnim nabavkama potiče od samog planiranja.
“Planiranje nabavke goriva na duži vremenski period putem okvirnog sporazuma je veoma zahtjevno zbog variranja cijena, a u ovom slučaju je očigledno da je izabran pogrešan pristup za procjenu vrijednosti”, kaže on.
Ožegović navodi da bi pri istraživanju tržišta i pripremi tenderske dokumentacije javni organi trebali da procjenjuju vrijednost prema postojećim tržišnim vrijednostima, kako propisuje Zakon o javnim nabavkama.
