Također je navedeno da prednost pri izboru najpovoljnijeg ponuđača ima registrovana predmetna roba.

“Ukoliko se ne ponudi registrovana predmetna roba, izbor će se vršiti iz reda ponuda koje nude neregistrovano u skladu sa uslovima i kriterijima utvrđenim tenderskom dokumentacijom. Broj potvrde Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH o upisu medicinskog lijeka u Registar medicinskih lijekova BiH navesti u predviđenoj koloni originalne tehničke specifikacije”, navedeno je u tenderu.

Procijenjena vrijednost ove javne nabavke iznosi 1.800.000 KM bez PDV-a.

Damjan Ožegović, iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, rekao je za BIRN BiH da uslov postavljen u tenderskoj dokumentaciji nije u skladu sa zakonskom regulativom i problematičan je iz više razloga, a naročito jer se na taj način pacijentima ne garantuje odgovarajuća medicinska zaštita.

Kako kaže, s obzirom na specifičnosti situacije i okolnostima u kojima se trenutno nalaze gotovo sve javne zdravstvene ustanove u BiH, za očekivati je bilo da će ugovorni organ, u ovom slučaju UKC RS, pretpostaviti da se na javnu nabavku možda neće prijaviti registrovani prometnici medicinskim gasovima, jer je na području BiH registrovan samo jedan.

“Jasno je da se na ovaj način ograđuju od potencijalno neuspjelog postupka javne nabavke, međutim zbog situacije da bi pacijenti mogli ostati bez prijeko potrebnog kiseonika i drugih gasova očigledno je da se ugovorni organ morao odlučiti na ovakav korak. Problem je trenutno takav, ali se rješavanju istog trebalo pristupiti mnogo ranije jer su svi odgovorni akteri u ovoj situaciji na vrijeme imali saznanja da se nabavke i isporuke gasova ne vrše od ovlaštenih dobavljača i da se ne radi o medicinskim lijekovima već o tehničkim gasovima koji nisu pogodni za liječenje pacijenata”, kaže Ožegović.

BIRN BiH je ranije pisao o nedostatku medicinskog kisika, s kojim se tokom proljeća ove godine suočio zdravstveni sistem u BiH. Nakon izlaska iz trećeg vala pandemije, vlasti nisu predstavile plan kako da se izbjegnu krize u budućnosti.

Distribucija bez licence

Draško Stanivuković. Foto: N1

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković iznio je prošle sedmice u javnost informacije da UKC RS-a koristi tehnički (industrijski) gas, umjesto medicinskog kisika te da isti nabavlja od firme “Tehnogas” iz Laktaša. Dokumentaciju s kojom raspolaže predao je Republičkom tužilaštvu Banja Luka.

Iz Kabineta gradonačelnika za BIRN BiH objašnjeno je da predmetna tematika nije u nadležnosti Gradske uprave Banje Luke, te da Grad ne može preduzimati konkretne mjere, osim onih koje je Stanivuković već preduzeo, a to je podnošenje krivične prijave protiv svih lica koja smatra odgovornim.

“Draško Stanivuković je po ovom pitanju u javnosti zauzeo jasan stav i prikazao podatke koje posjeduje, te je o svojim saznanjima obavijestio Tužilaštvo, što predstavlja njegovu moralnu obavezu”, rečeno je iz Kabineta.

Almir Badnjević, direktor kompanije “Verlab”, osvrnuo se na aferu “Kisik” na svom Facebook profilu. On je istakao da postoji razlika između medicinskog i industrijskog kisika.

“Da li postoji razlika? Da! Osnovna razlika je u tome što industrijski nivoi čistoće kisika nisu u rangu sa nivoom čistoće medicinskog kisika. Kontejneri u kojima se doprema industrijski kisik često sadrže različite nečistoće. S druge strane, boce s medicinskim kisikom moraju biti bez bilo kakvih zagađivača. Iz tog razloga industrijski kisik nije namijenjen za inhalaciju pacijenata poput medicinskog kisika”, pojasnio je Badnjević.

Ipak, direktor UKC-a RS-a Vlado Đajić na konferenciji za medije izjavio je da kisik koji se upotrebljava u ovoj bolnici isti je kao kisik koji se upotrebljava u bolnicama u svijetu i regionu “i takav isti se ovdje primjenjuje od kada postoji Univerzitetski klinički centar”.

“Mi evo i kada smo raspisivali tender dobili smo rješenje od naše agencije da ponuđač ima rješenje da se bavi proizvodnjom i prodajom medicinskog kisika čiji je sastav 99,5 posto kiseonika. I svi naši pacijenti primaju takav kiseonik i ovdje je izliječeno hiljade pacijenata sa takvim kiseonikom i nema razloga za strah naših pacijenata”, izjavio je Đajić.

Nakon što su mediji prenijeli ove informacije do javnosti, oglasila se i Agencija za lijekove i medicinska sredstva u BiH.

Firma TGT jeste nosilac registracije medicinskog kisika ali da bi se bilo koji lijek prometovao u BiH, nakon dobijene dozvole mora se podnijeti zahtjev Laboratoriju Agencije za takozvanu “kontrolu prve serije”, objasnio je za BIRN BiH Aleksandar Zolak, direktor ove agencije. Tek po završetku kontrole, lijek se može prometovati – uvoziti, skladištiti, distribuirati, dodao je on.

“Na početku svake godine se mora prijaviti Agenciji promet iz prošle godine. TGT ništa od ovoga nije uradio, što je i logično jer nije registrovan za velepromet lijekova. TGT je evidentno uvozio kisik i na granici je morao carinicima dati dokumentaciju. Ako je uvozio tehnički gas, sve je jasno. A ako je kojim slučajem uvozio medicinski odnekud, onda je carina prekršila zakon jer se dozvola za uvoz lijeka može dati samo registrovanim veleprometnicima lijekova, a TGT to nije”, kaže Zolak.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje pojašnjeno je kako prilikom uvoza svih roba u BiH ista se svrstava prema carinskoj tarifi BiH, te dobija tarifnu oznaku prema kojoj se plaćaju uvozne dažbine.

Kako je rekao glasnogovornik Uprave Ratko Kovačević kisik nije na spisku roba koje su na režimu dozvola prilikom uvoza u BiH, što znači da se kisik može slobodno uvesti u BiH.

“Kad je u pitanju kisik, prilikom uvoza u BiH isti se svrstava u samo jednu tarifnu oznaku, što znači da ne postoje različite tarifne oznake za medicinski i za tehnički ili industrijski kisik”, kaže Kovačević.

Bez obzira na čistoću kisika, kršeni zakonski propisi

Ilustracija. ​Foto: LSA

Nakon što su u ponedjeljak, 27. septembra, inspektori Agencije za lijekove BiH boravili u firmi TGT gdje je izvršena kontrola i konstatovana proizvodnja kisika, iz Agencije je saopšteno da je sačinjen zapisnik koji niko iz ove firme nije želio da potpiše, zbog čega im je usmeno zabranjena proizvodnja i promet kisika.

Iz firme TGT navedeno je da sav uvezeni i isporučeni kisik zdravstvenim ustanovama u proteklom periodu ima odgovarajuću čistoću za upotrebu.

“Svaki uvoz i isporuku prati odgovarajući certifikat o sukladnosti koji potvrđuje prethodno navedeno. Isporuka kiseonika kupcima se odvijala u skladu sa odredbama i uslovima sadržanim u tenderima koje su ustanove objavljivale”, stoji u saopštenju.

Urednik banjalučkog Capitala.ba Siniša Vukelić kaže za BIRN BiH da čak i ako se radi o medicinskom kisiku, problem predstavlja dokumentacija i zakonitost ove nabavke, ali i nedostatak kontrole kisika koji ulazi u bolnice i troši se prethodnih godina širom RS-a.

Vlada RS-a je u srijedu, 29. septembra, poslala uzorak laboratoriji “Linde Gas” u Srbiji, a u medijima je objavljeno da rezultati pokazuju “da je kisik bolji od očekivanog”.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske poslalo je BIRN-u BiH dokumentaciju analize kisika u ovoj laboratoriji.

Na osnovu dokumentacije u koju je BIRN BiH imao uvid, uzorci koji su uzeti utorak iz UKC RS-a pokazuju čistoću kisika na jednoj lokaciji od 99,92 posto, dok je na drugoj čistoća 99,90 posto. Također, rezultati preuzeti iz JZU-a Dr. Mladen Stojanović iz Prijedora pokazuju čistoću od 99,96 posto.

Agencija za lijekove i medicinska sredstva objavila je reakciju na analizu koja je izvršena van BiH, gdje stoji da nalaz uzorka kisika, izdat za kisik koji je stavljen u promet bez da su ispunjeni zahtjevi iz Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima, a “koji je pri tom uzrokovan od neovlaštenog lica i kontrolisan od neovlaštenog laboratorija, ne može biti validan, te se pojedine izjave o njegovom odgovarajućem kvalitetu ne mogu smatrati utemeljenim”.

Ožegović kaže da bez obzira na čistoću koju su rezultati pokazali to i dalje ne amnestira javne zdravstvene ustanove i dobavljače koji su prometovali gasove bez odgovarajućih dozvola i time kršili zakonske propise, ali i direktno ugrožavali živote građana, a kako je to utvrdila Agencija za promet lijekova i medicinskih sredstava.

“Procedure za proizvodnju, promet i skladištenje se s razlogom razlikuju, te radi sigurnosti upotrebe ne može biti opravdanje određena čistoća ako gas nema sertifikat jedinog nadležnog organa koji bi to redovno ispitivao, u zakonskim ovlaštenjima. Na kraju krajeva, nije od koristi što je testiranje pokazalo da se radi o kvalitetnom kiseoniku kada je zakon prekršen”, naglašava Ožegović, dodavši da i dalje ostaje pitanje šta se u tehničkim gasovima u onim manjim procentima nalazi pored čistoće – “možda se nalaze i štetni gasovi”.

Količina kisika dovoljna za 24 sata

Kamion za dostavu kisika kompanije Messer Albagaz. Foto: Vladimir Karaj

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske uputilo je dopis u srijedu Savjetu ministara i Ministarstvu civilnih poslova, gdje je navedeno da UKC RS-a ima kiseonika u količini dovoljnoj za primjenu u naredna 24 sata, te da su u usmenoj komunikaciji sa kompanijom “Messer” informisani da “oni nisu u mogućnosti osigurati kontinuirano snabdijevanje zdravstvenih ustanova u RS-u naznačenim lijekom”.

“Messer” je jedina ovlaštena kompanija na području BiH za uvoz i distribuciju medicinskog kisika.

Iz ove kompanije jučer je saopšteno da ni na koji način nisu vezani za aferu s konkurentskom firmom u Republici Srpskoj, ali da su donirali potrebni medicinski kisik UKC-u RS-a.

“Odazvali smo se na molbu Kliničkog centra u Republici Srpskoj i jutros donirali osam tona medicinskog kisika koja im je bila prijeko potrebna u liječenju pacijenata”, rečeno je iz “Messera”.

Vukelić kaže da se UKC RS-a brani sa pričom o nedostatku firmi registrovanih u ovom entitetu od kojih bi nabavljali medicinski kisik, ali i znanjem da su zaobišli “Messer” koji se nalazi u Federaciji BiH.

“Znaju indirektno da su zaobišli tako što su stavljali da on bude čistoće kao koji se podrazumijeva za medicinski kiseonik. Jednostavno zapravo oni priznaju da su zaobišli propise jer nije bilo druge firme. Mi ne proizvodimo, koliko mi je poznato, u BiH ni respiratore, ni drugu bolničku opremu u BiH, niti je bilo firmi koja je ovlaštena za to. Uvozimo iz inostranstva. Mislim da ako nema u BiH, ima dovoljno firmi u regionu koje su mogle da isporuče kiseonik koji treba da bude taj i koji treba da primaju pacijenti”, naglašava Vukelić.