Goran Maksimović i ostali. Foto: Sud BiH
Odbrana Mitrovića analizirala je iskaz Stjepana Mitrovića, navodeći da se radi o svjedoku bez kredibiliteta. Branilac Milenko Zelenović kazao je da se optužbe protiv Ljiljana Mitrovića zasnivaju na iskazu ovog svjedoka, koji je na suđenju negirao da je dva puta krivično osuđivan i jednom disciplinski kažnjen.
On je napomenuo da optužnica tereti Mitrovića da je 14. jula 1992., kao zamjenik komandira Interventne čete Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, izdvojio jednog iz grupe zarobljenih Bošnjaka i naredio dvojici policajaca da ga ubiju, što su oni i učinili. Na teret mu je stavljeno i izdvajanje desetak zarobljenika koje su sproveli u selo Lokanj, gdje su ispitivani i zlostavljani.
Branilac Zelenović je rekao da je svjedok Mitrović bio član Kriznog štaba u Lokanju i da se za sve pitao, te da je, uz Radivoja Đorđića, bio glavni u pretresu terena. Dodao je da je on bio osoba koju su zvali vojvoda i koji je nosio šubaru sa kokardom i bradu, iako je on to negirao.
“Očigledno da je on najodgovorniji za dešavanja u Lokanju. Umjesto da bude procesuiran, nagrađen je pozicijom ključnog svjedoka”, kazao je Zelenović, dodajući da je svjedok za sve okrivio policiju iz Ugljevika i dvojicu preminulih iz Lokanja.
Branilac je naglasio da je svjedok Mitrović jedini koji je izjavio da je bio na udaljenim lokalitetima Vidrovine i Njiverice, gdje su u približno isto vrijeme izvršena ubistva zarobljenih.
Pozivajući se na iskaze svjedoka, Zelenović je kazao da su se svjedok i optuženi upoznali 2009. godine kroz posao u Fubalskom klubu “Rudar” i da je došlo do njihovog sukoba, nakon čega je optuženi Mitrović smijenjen s pozicije šefa stručnog štaba.
Odbrana je analizirala i iskaz svjedoka Ivana Stevanovića, takođe policajaca iz Ugljevika, koji je ispričao kako je za vrijeme pretresa šume, izdvojio grupu od desetak zarobljenih i sproveo ih do komande u selu kako bi ih spasio, jer su ih vojnici maltretirali.
Zelenović je rekao da niko od svjedoka nije potvrdio da je neko strijeljan u šumi, pa ni svjedok Mitrović, koji je kazao da to pretpostavlja. Branilac je rekao da se nada da je svjedok zamijenio Ljiljana Mitrovića i Ivana Stevanovića, te da nije imao zlu namjeru iako to ne isključuje s obzirom na okolnosti.
Tužilaštvo uz Mitrovića tereti Gorana Maksimovića, Slavka Perića, Mileta Vujevića, Vukašina Draškovića, Gojka Stevanovića, Raju Lazarevića i Miću Manojlovića za ubistva najmanje 67 civila, nakon napada i zarobljavanja ljudi iz kolone koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Prema Odbrani, nije dokazano ni da je Mitrović bio zamjenik komandira Interventne čete, koja nije postojala u vrijeme iz optužnice. Zelenović je rekao da materijalni dokazi pokazuju da je ova jedinica formirana krajem 1992. godine i da je Mitrović bio njen komandir. Napomenuo je da je optuženi bio zamjenik komandanta Posebnih jedinica policije iz Bijeljine, ali da je ta jedinica formirana u septembru 1994. godine.
Branilac je kazao da je za ispitivanje zarobljenika u Lokanju glavna bila vojska, a da je bio prisutan jedan inspektor iz Ugljevika.
“Policija nema veze sa Vidrovinama i Njivericama… Napustila je prostor dok su zarobljenici bili živi, jer se situacija smirila i vojska je bila preuzela kontrolu”, kazao je Zelenović.
On smatra da se u ovom predmetu ni u kom slučaju ne može govoriti o širokom i sistematskom napadu, jer su članovi kolone zarobljeni na srpskoj teritoriji nakon što su skrenuli s puta i ubili srpskog stražara.
Napomenuo je da vojska tada kreće u odbranu, jer smatra da je selo napadnuto i da dolazi do sukoba.
Branilac je takođe naveo da smatra da se, osim žena i djece, ne može govoriti da su u koloni bili civili.
Nastavak iznošenja završnih riječi je 27. septembra.
