Tim broji deset članova – državne zvaničnike, predstavnike civilnog društva i strane stručnjake koji treba da u roku od šest mjeseci pripreme nacrt dokumenta u kojem će detaljno biti opisano kako će se strategija implementirati. Nakon toga slijedi javna rasprava.

Na prvom sastanku radne grupe održanom prošlog mjeseca, prisustvovao je i premijer Albin Kurti koji je izjavio kako je ovo posljednji trenutak za jednu ovakvu inicijativu.

„Ovo je posljednji trenutak za pravilan sukob sa prošlošću. Posljednji je trenutak za rješavanje svega onoga što se dogodilo. Mjerenje šteta. Njihov popravak. Ispunjavanje prava na istinu za žrtve zločina, preživjele i njihove porodice“, rekao je Kurti.

Ovaj potez uslijedio je dva mjeseca nakon što je Kurti održao prvi sastanak druge radne grupe fokusirane na formiranju novog Instituta za zločine počinjene tokom rata, što ima podršku Vlade, a koji ima za cilj pravilno dokumentovati sve zločine počinjene tokom sukoba.

Prethodni Institut za ratne zločine bio je osnovan 2011. godine, ali ga je 2018. ukinuo tadašnji premijer Ramuš Haradinaj. Njegovo ponovno osnivanje bilo je jedno od predizbornih obećanja Kurtijeve stranke Vetevendosje prije pobjede na parlamentarnim izborima u februaru. Kurti je također obećao da će tužiti Srbiju zbog navodnog genocida.

Baki Svirca, šef Odjela za tranzicionu pravdu u Ministarstvu pravde, koji vodi radnu grupu za izradu nacionalne strategije tranzicione pravde, kaže da je cilj da ona bude „sveobuhvatna strategija usmjerena na žrtve”.

Svirca objašnjava da će ona obuhvatati „program reparacija, kazivanja istine, čuvanja sjećanja i efikasne alate za preživjele”.

„(Također) želimo da izradimo i strategiju informisanja kako bi javnost razumjela principe i etiku tranzicione pravde na Kosovu. U središtu ove strategije biće prava, potrebe i interesi svih zajednica“, naglašava on.

Strategija će objedinjavati informacije koje su već prikupile i objavile razne domaće i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, poput Fonda za humanitarno pravo (FHP), Human Rights Watch i drugih, dodaje Svirca.

„Želimo prikupiti sve informacije vezane za rat i pretočiti ih u oficijalnu državnu informaciju i stvoriti narativ o ratu”, ističe on.

Vanredni profesor mirovnih studija i studija konflikta na Univerzitetu Dublin City u Irskoj, Gezim Visoka, rodom s Kosova, mišljenja je da su prethodne inicijative za tranzicionu pravdu na Kosovu, poput Instituta za ratne zločine koji je Haradinaj ukinuo, te predložena Komisija za istinu i pomirenje čije je formiranje inicirao bivši predsjednik Hašim Tači, bile pogrešne.

Tači, ratni politički direktor Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) inicijativu za formiranje Komisije za istinu i pomirenje pokrenuo je 2017. godine, s ciljem da ona pruži osnovu za dijalog između podijeljenih zajednica na Kosovu. Ali budućnost ove Komisije je neizvjesna otkad se Tači prošle godine našao u pritvoru Specijalnog suda Kosova u Hagu pred kojim je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Visoka ističe da su se ove prethodne inicijative „odvijale bez šire vizije, koordinacije i usklađenosti, te da su često bile izložene politizaciji i personalizaciji od strane političkih lidera”.

„Nikad nije kasno tražiti pravdu za neriješene zločine. Ali napori u prošlosti ostavili su neizvjesno naslijeđe koje bi moglo potkopati sadašnje i buduće napore“, dodaje on.

Što se tiče krivičnih postupaka, predmeti ratnih zločina su od 1999. godine suđeni pred Haškim tribunalom, misijama UN -a i EU na Kosovu – UNMIK i EULEX, te pred domaćim sudovima – i nijedan od njih nije bio posebno uspješan. Ostaje da se vidi da li će Specijalni sud Kosova (Specijalizovana vijeća i specijalizovano tužilaštvo Kosova), osnovan da sudi bivšim pripadnicima OVK za ratne zločine, postići više.

Sve u svemu, napori tranzicione pravde na Kosovu do sada su bili nedosljedni i neadekvatni, smatraju stručnjaci.

„Fokus na suđenjima za ratne zločine nije bio stavljen na važnost traženja istine, dokumentovanja i komemorativnim aspektima (tranzicione pravde), kao i na značaj reparacija i kompenzacije”, kaže Visoka.

„S obzirom da su uglavnom ovi elementi nedostajali, zanemareno je i priznavanje žrtava i preživjelih sukoba”, dodaje on.

Posljeratno pomirenje na Kosovu je još uvjek daleko od svog ostvarenja, gdje većinska albanska i manjinska srpska zajednica imaju potpuno različit narativ o onome što se događalo u ratu, a tenzije su uvijek prisutne.

„Postoji nekoliko ‘ekskluzivnih’ istina koje sprječavaju ljude da vjeruju jedni drugima, nedostatak informacija o mnogim ratnim događajima ili o tome gdje su nestale osobe, a još uvijek je prisutna i kultura nekažnjavanja za ratne zločine ili korupciju”, objašnjava Visoka.

On navodi da je „nedostatak interesa međunarodne zajednice” za uključivanje pitanja tranzicione pravde u tekući dijalog o normalizaciji odnosa između Prištine i Beograda koji se vodi posredstvom EU, omeo svaki mogući napredak.

„Rješenje za cijelo društvo”

Baki Svirca iz kosovskog Ministarstva pravde vodi radnu grupu za nacionalnu strategiju tranzicione pravde. Foto: Serbeze Haxhiaj.

Majka Bekima Gašija i njegove četiri sestre ubijene su od srpskih snaga u masakru u njihovom selu Trnje 25. marta 1999. godine. Njihovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Gaši smatra da strategija tranzicione pravde treba dati prioritet „nestalim osobama i pravdi za žrtve”.

„Vidjeli smo selektivnu pravdu i negiranje zločina protiv čovječnosti”, kaže on za BIRN.

„Ništa ne može izliječiti rane iz prošlosti ako se pravda ne može zadovoljiti”, naglašava Gaši.

Gaši je donekle dobio pravdu za ubijene članove svoje porodice, kada je 2008. godine Tužilaštvu za ratne zločine Srbije podnio krivičnu prijavu protiv 549. brigade Vojske Jugoslavije. Viši sud u Beogradu je 2019. osudio bivšeg oficira Vojske Jugoslavije Rajka Kozlinu na 15 godina zatvora za ubistvo 27 civila u Trnju 1999. godine, dok je njegovog nadređenog, Pavla Gavrilovića, oslobodio krivice.

Lejla Gačanica iz Sarajeva, pravna savjetnica TRIAL International, nevladine organizacije koja pruža pravnu pomoć žrtvama kršenja ljudskih prava, smatra da s obzirom da je prošlo toliko godina od rata, vrijeme je da se procijeni šta je potrebno.

„Strategija bi, čak i nakon 20 godina, trebala premostiti glavne praznine i smatrati je konkretnim rješenjem za cijelo društvo. To je još jedna prilika za donošenje pravde i mira u postkonfliktnom društvu i rad na garantovanju neponavljanja sukoba“, naglašava Gačanica.

Aidan Hehir, stručnjak za međunarode odnose sa Univerziteta Westminster, jedan od autora nedavno izašle knjige „Kosovo i tranziciona pravda: težnja za pravdom nakon velikog sukoba“, kaže da za razliku od Specijalizovanih vijeća Kosova koja su „Kosovu nametnuta od međunarodne zajednice i imaju zanemarivu podršku na lokalnom nivou“, strategija tranzicione pravde trebala bi biti „inherentno legitimnija“.

Hehir ističe da bi stručnjaci koji pripremaju strategiju trebali „uspostaviti principe o tome kako primijeniti efikasne mehanizme tranzicione pravde i ne dopustiti da se proces na domaćem terenu politizira ili da se u njega miješaju vanjski akteri, pa će inicijativa pomoći u utvrđivanju istine o ratu na Kosovu i pružiti podršku svima koji su njime pogođeni“.

Međutim, postoji nekoliko izazova koji bi mogli umanjiti šanse strategije da postigne bilo kakav uspjeh.

Visoka naglašava da „postoji rizik da, budući da ne postoji mirovni sporazum između Kosova i Srbije, a samim tim ni dogovoreni okvir za suočavanje s prošlošću, da će se lokalna srpska zajednica usprotiviti inicijativi, a da će je donatori i šira međunarodna zajednica ignorisati”.

Drugo ključno pitanje je da kosovski politički lideri moraju imati volju da se iskreno pozabave neriješenim naslijeđem rata, dodaje on.

„Od presudnog je značaja da se tranziciona pravda ne sprovodi prema monoetničkim političkim agendama, već na načelnim osnovama koje nude mjeru pravde svim žrtvama i preživjelima”, objašnjava on.

Svirca tvrdi da se proces izrade strategije tranzicione pravde neće odvijati prema monoetničkoj agendi, te da će „ponuditi platformu za sve žrtve i preživjele”.

Hehir međutim upozorava da će postojati određeni skepticizam među kosovskim Srbima, s obzirom na to da su prethodni politički lideri u Prištini na ciničan način koristili inicijative tranzicione pravde.

„Sadašnja vlada je, kako i da je, vrlo različita i nije okaljana povezanošću s neuspjesima iz prošlosti; Zato se nadam da će joj se pružiti prilika da dokaže svima na Kosovu da ima dobre namjere“, zaključuje on.