Mada je prešao više od 150 kilometara do Beograda, gdje se sastao s novinarima, Despotović na kraju nije pristao govoriti zvanično o svom profesorskom angažmanu u Foči, te da li za to ima potrebnu dozvolu svog matičnog fakulteta.

U ovom gradu u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS) on predaje studentima, ali za takav angažman nije mogao novinarima pokazati važeće odobrenje nastavnog vijeća Visoke medicinske škole u Ćupriji, što je dužan imati po Zakonu o visokom obrazovanju Srbije.

Kasnije je, nakon novih upita, u zvaničnom razgovoru potvrdio da nema potrebnu saglasnost.

“Imam saglasnost moje katedre, u međuvremenu ne znam šta su uradili. Nisu dali saglasnost, ja bih znao da je to bilo”, rekao je on.

Radi sprečavanja sukoba interesa i održavanja kvaliteta nastave, nastavnik visokoškolske ustanove može zaključiti ugovor s drugom visokoškolskom ustanovom u zemlji ili inostranstvu samo uz prethodno odobrenje stručnog organa ustanove u kojoj radi, navodi se u Zakonu o visokom obrazovanju Srbije.

Prema ovom zakonu, stručni organ visoke škole je nastavno-stručno vijeće.

Ali ni Despotović niti Akademija vaspitačko-medicinskih strukovnih studija u Ćupriji nisu BIRN-u BiH potvrdili da on ima saglasnost nastavnog vijeća.

U Foči, gdje Despotović predaje tri predmeta, čini se da nisu previše zabrinuti zbog nepostojanja odobrenja niti je na tome posebno insistirano. U Prosvjetnoj inspekciji u Republici Srpskoj su BIRN-u BiH objasnili da oni nemaju nadležnost da kontrolišu da li se u ovom entitetu poštuju zakoni Srbije.

On je Višu medicinsku školu u Ćupriji završio 2001. godine, nakon čega 2003. upisuje Fakultet za menadžment u Zaječaru. Despotović 2014. godine stiče diplomu Više medicinske škole u Ćupriji dobijajući zvanje strukovne medicinske sestre [tehničara] i iste godine i diplomu doktora medicinskih nauka na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu.

Istraživanje BIRN-a BiH pokazalo je da više profesora koji rade na puno radno vrijeme u Srbiji također predaje na ovom fakultetu.

Dekan Medicinskog fakulteta u Foči Dejan Bokonjić ima isti pristup novinarima kao i Despotović. On je pristao na razgovor s novinarima, ali je na samom razgovoru odbio govoriti zvanično o normi na koju je Despotović angažovan i da li je insistirao na odobrenju od njegove matične obrazovne ustanove.

Medicinski fakultet u Foči, koji pripada Univerzitetu Istočno Sarajevo, angažuje najmanje pet profesora koji predaju i u Beogradu, Zemunu, Novom Sadu i Podgorici. Ali iz fakulteta u Foči nisu dostavili podatke o konkretnoj normi na koju su ovi profesori angažovani.

Bez zvaničnih odgovora

Medicinski fakultet u Foči. Foto: BIRN BiH

U praksi se pokazalo nemogućim zvanično doći do informacija na koju normu su angažovani profesori iz Srbije koji predaju u Bosni i Hercegovini. U Ministarstvu za naučnotehnoški razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske su BIRN-u BiH kazali da takve podatke imaju univerziteti, ali fakulteti redom nisu odgovarali na upite novinara i zahtjeve za dostavljanje dokumentacije.

Univerzitet u Istočnom Sarajevu potvrdio je da je Despotović uposlenik Medicinskog fakulteta, ali ni oni nisu dostavili zvaničan odgovor o normi koju on ima.

On kaže da ima pet ili deset časova po predmetu.

“Tu ima koleginica koja radi još sa mnom, negdje imaju one deset časova po predmetu, negdje je nas četvoro ili petoro po predmetu. Tako da imamo svi po pet ili deset časova po predmetu”, objasnio je Despotović, koji smatra da je njegov rad “u zakonskim granicama”, ali da nije stručnjak za radno pravo.

“Ja prosto ostavljam to što nije moja oblast da drugi rade s tom oblasti”, kaže Despotović za BIRN BiH.

Prema rasporedu nastave u Foči, Despotović je angažovan na predmetima Propedeutika i zdravstvena njega u KPB, Zdravstvena njega zdravog i bolesnog djeteta sa pedijatrijom i predmetu Palijativna zdravstvena njega. Prema studijskom programu ovog fakulteta, za tri navedena predmeta predviđeno je ukupno 17 časova sedmično za predavanje i vježbe.

Banjalučki profesor komunikologije Mladen Bubonjić kaže da jedan profesor može imati najviše 15 časova opterećanja na sedmičnom nivou u zbiru predavanja i vježbi.

“Časovi vježbi preko norme od 15 sati prebacuju se asistentu, i to je legitimno. Dakle, ako profesor ima opterećenje preko 15 časova, časovi vježbi se mogu prebaciti na asistenta. Ali asistent takođe ne smije prebaciti normu”, objašnjava Bubonjić.

Prema studijskom programu Medicinskog fakulteta, profesor Despotović dio nastave dijeli sa još profesora, ali, prema rasporedu nastave na stranici fakulteta, najveći dio je upisan na njegovo ime. Uprava fakulteta nije zvanično dostavila podatke o njegovoj tačnoj normi niti vrsti ugovora po kojem je angažovan.

Zgrada institucija u RS-u. Foto: BIRN BiH

Tokom nezvaničnih razgovora, dekan fakulteta je novinarima ustupio na uvid Despotovićev ugovor, na kome piše kako se radi o ugovoru o djelu.

“Fakulteti uspijevaju pronaći ‘zakonske rupe’ i angažovati profesore na osnovu ugovora o djelu, odnosno angažmana po semestru”, kaže Bubonjić.

Advokatica specijalizirana za radno pravo Tanja Hadžagić objašnjava da fakulteti na to imaju pravo, ali da mora postojati jasna kontrola takvih ugovora.

“To je ipak domen inspekcije, da li broj časova odgovara nastavnom planu i programu, potrebi za tim nastavnim kadrom, da li u našoj zemlji ima osoblja koje može odgovoriti na zadatak i ostalo propisano zakonom što utvrđuje inspekcija, a sve u cilju osiguranja kvalitetnog obrazovanja”, kaže Hadžagić.

Iz Akademije vaspitačko-medicinskih strukovnih studija u Ćupriji su potvrdili da je Despotović angažovan na stotinu posto radnog vremena i da je za rad u drugoj ustanovi dobio saglasnost katedre.

Ali iz Akademije nisu odgovorili na dio upita koji se odnosio na saglasnost naučnog vijeća.

S druge strane granice, u Inspektoratu Republike Srpske objašnjavaju da su obrazovne ustanove dužne same provjeravati imaju li predavači sve potrebne dozvole.

“Ukoliko visokoškolska ustanova u Republici Srpskoj angažuje predavače iz inostranstva na puno radno vrijeme ili kroz ugovor o dopunskom radu, koji predstavljaju po zakonu radni odnos, dužna je da kao poslodavac vodi računa da zaposleni nastavnik/saradnik ispunjava svoje radne obaveze, te u suprotnom preduzme disciplinske mjere ukoliko lice krši radnu obavezu”, objašnjavaju u Inspektoratu.

Oni su posljednji put kontrolisali nastavničke norme na Medicinskom fakultetu u Foči u septembru 2019. godine, za akademsku 2018./2019. godinu.

Despotovićev primjer nije jedini.

Radna sedmica od Beograda, preko Zemuna, do Foče i Podgorice

Beograd. Foto: BIRN BiH

Divna Kekuš je profesorica u Visokoj zdravstvenoj školi strukovnih studija u Zemunu. Ona je angažovana za dopunski rad u nastavi i na Visokoj sportskoj i zdravstvenoj školi Banovo Brdo u Beogradu. U ovoj obrazovnoj instituciji su potvrdili da je Kekuš za rad u drugoj ustanovi dobila saglasnost svoje matične radne organizacije.

Zakon o radu Srbije ostavlja takvu mogućnost i predviđa da je u dopunskom radu moguće raditi do jedne trećine punog radnog vremena.

Kekuš uz to predaje i na medicinskim fakultetima u Foči i u Crnoj Gori.

Kada su u julu 2020. godine na Univerzitetu Crne Gore raspisali javni oglas za angažovanje u nastavi u studijskoj 2020./2021. godini, nisu kao uslov tražili saglasnost matične obrazovne ustanove.

Iz Medicinskog fakulteta u Podgorici su za BIRN BiH potvrdili da je putem ovog javnog oglasa angažovana Divna Kekuš na predmetu Osnovi zdravstvene njege II na osnovnim primijenjenim studijama i na specijalističkom primijenjenom programu na predmetu Njega internih bolesnika Visoke medicinske škole u Beranama.

Kekuš radi još i na Medicinskom fakultetu u Foči pod ugovorom o djelu, što je četvrta obrazovna ustanova na kojoj je angažovana.

Prema dostupnom rasporedu nastave na stranici fakulteta, ona je angažovana na predmetima Zdravstvena njega zdravog i bolesnog djeteta sa pedijatrijom i Organizacija i menadžment u zdravstvu.

BIRN BiH nije mogao dobiti komentar Kekuš. Ona nije odgovorila na upite na službeni mail, na SMS poruke, niti na pozive na službeni broj Visoke zdravstvene škole strukovnih studija u Zemunu niti na poruku ostavljenu na recepciji ove škole. Visoka zdravstvena škola strukovnih studija u Zemunu također nije odgovorila na upit BIRN-a.

Bubonjić smatra da profesori ne mogu držati kvalitetnu nastavu ukoliko su preopterećeni, bilo da imaju veliki broj predmeta na jednom fakultetu ili manji broj njih na više različitih obrazovnih ustanova.

“To je psihički i fizički naporno i kvalitet nastave u tom slučaju trpi. Odnosno, trpe studenti jer im se ne pruža kvalitetna nastava na osnovu koje mogu steći adekvatno znanje”, smatra on.

Kada su profesori preopterećeni, objašnjava Bubonjić, tada se vjerovatno manje pojavljuju na fakultetu ili za njih nastavu drže asistenti.

Nemanja Nenadić iz organizacije Transparency International u Srbiji kaže kako lično nema problem da neko dnevno radi i 20 sati ukoliko može kvalitetno obaviti svoj posao, ali što je, kako kaže, malo vjerovatno kao moguće.

“Takve situacije mogu biti indicija da posao ustvari nije ni bio obavljen, kao što je u Srbiji nedavno utvrđeno na primjeru dva narodna poslanika koja su navodno predavala u jednoj višoj školi, to jest, bolje reći, koji su tamo bili na platnom spisku. To je mnogo veći problem od eventualnog kršenja radnopravnih ograničenja ili korišćenja nesklada između propisa u Srbiji i Republici Srpskoj, odnosno BiH”, kaže Nenadić.

Iz Inspektorata Republike Srpske kažu da oni svakako ne mogu nametati obaveze institucijama u inostranstvu.

Vakuum u pravilima i kontrolama pogoduju profesorima

Visoka zdravstvena škola strukovnih studija. Foto: BIRN BiH

U Inspektoratu kažu da su rijetke prijave na profesore koji rade na normu veću od zakonom dozvoljene. Kada dobiju prijavu da profesori iz druge zemlje, poput Srbije, rade u Republici Srpskoj, oni objašnjavaju da nemaju načina da provjere njihove norme jer ne raspolažu informacijama o njihovom radnopravnom statusu u inostranstvu.

“U skladu s teritorijalnim nadležnostima, Inspekcija Republike Srpske može postupati samo na visokoškolskim ustanovama u Republici Srpskoj, dok su van njene nadležnosti ustanove koje su na teritoriji Federacije i Distrikta Brčko, a samim tim i u zemljama regiona”, kažu iz Sektora prosvjetne inspekcije.

Nenadić smatra da ne bi trebalo ograničavati ispitivanje nepravilnosti.

“Sama činjenica da se dodatni rad vrši van granica ne predstavlja prepreku za postupanje inspekcije, ukoliko ima na raspolaganju vjerodostojne dokaze, dostavljene po nečijoj prijavi, ali može biti prepreka za vršenje preventivnih kontrola”, objašnjava on.

Razgovori i upiti ministarstvima obrazovanja, inspekcijama i rukovodiocima obrazovnih institucija ostavljaju utisak da ne postoji dovoljno kontrole da li profesori zloupotrebljavaju propuste u sistemima dvije države kako bi ostvarili normu veću od zakonom dozvoljene.

Tokom rada na priči, novinari BIRN-a BiH kontaktirali su gotovo 20 profesora radnog prava u Bosni i Hercegovini i Srbiji kako bi dobili komentar i objašnjenje u vezi s praksom po kojoj profesori mogu predavati u dvije zemlje, ali oni su redom odbijali razgovor uz objašnjenje da ne žele komentarisati rad svojih kolega.

Profesor Bubonjić ocjenjuje ovu situaciju kao začarani krug.

“U našem društvu vlada, s jedne strane, prenaglašeni konformizam, a s druge, ‘zakon ćutanja’ uzrokovan egzistencijalnim strahom. Dobar dio profesora uživa velike pogodnosti na osnovu svog položaja. Drugi dio želi da dođe u tu poziciju da uživaju pogodnosti. Bez obzira na posljedice po društvo”, kaže on.

Na većinu upita BIRN-a BiH po Zakonu o slobodi pristupa informacijama institucije, ministarstva i inspektorati u Srbiji nisu odgovorili ili se to nije desilo u zakonskom roku od 15 dana.

Prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u Srbiji, on se podjednako odnosi na privatne i javne obrazovne ustanove i ako ne odgovore u roku od dvije sedmice, time krše zakon, naglašava Nenadić.

On smatra da bi fakulteti i obrazovne institucije informacije o broju časova i normama trebale dostavljati i bez obaveze koju imaju prema zakonu.

“Objavljivanje takvih informacija i bez ičijeg zahtjeva bi smanjilo prostor za zloupotrebe i omogućilo bi da se lako provjeri postojanje eventualnih razlika između broja časova koji su prikazani i onih koji se održavaju u praksi”, kaže Nenadić.

Učestala praksa u Foči

Foča: Izvor: N1

Tri profesora uposlena na puno radno vrijeme na neodređeno na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju FASPER pri Univerzitetu u Beogradu, rade i na polovinu radnog vremena po ugovoru o radu na Medicinskom fakultetu u Foči.

U Univerzitetu u Istočnom Sarajevu su potvrdili da su Dragan Rapaić, Goran Nedović i Nadica Jovanović-Simić zaposleni po osnovu ugovora o radu na neodređeno s nepunim radnim vremenom, objašnjavajući da se radi o 50 posto od punog radnog vremena.

Prema Zakonu o radu Srbije, dopunski rad je dozvoljen na najviše trećinu radnog vremena, ali s FASPER-a do objave teksta nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH u vezi s njihovim radom i izdatom saglasnošću ove ustanove za rad u Foči.

Imena troje profesora nalazila su se i na stranici Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Ali iz ovog fakulteta kažu da Rapaić, Nedović i Jovanović-Simić nisu njihovi uposlenici, iako su ranije bili angažovani.

Iz ove ustanove kazali su da se u ovom trenutku vrši proces akreditacije svih studijskih programa i same ustanove, zbog čega na stranici u knjizi akreditovanih predmeta i dalje stoje imena ovo troje profesora.

“Po novoj, još neobjavljenoj akreditaciji, upitni profesori nisu i neće biti ni po kom osnovu radno angažovani na Medicinskom fakultetu Novi Sad, a po završetku, gore pomenutih akreditacija, izvršiće se ažuriranje zvaničnog sajta”, stoji u odgovoru Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.

FASPER nije odgovorio niti na jedan od četiri upita BIRN-a o njihovom angažmanu i izdatoj saglasnosti, niti su odgovarali na pozive.

Rapaić je odgovorio na prvi poziv novinara BIRN-a BiH i rekao da će razgovarati za nekoliko dana, ali se poslije toga nije javljao na pozive, niti je odgovorio na upite na službeni mail. BIRN BiH nije mogao dobiti komentar Nedovića i Simić-Jovanović.

Način da se poboljša kvalitet obrazovanja jesu redovne kontrole, smatra Tanja Hadžagić.

“Zakoni su dobro napisani i predviđene su brojne situacije, međutim, zakoni se moraju provoditi na način kako su propisani, a kao garant takvog postupanja jeste upravo provjera od strane nadležnih tijela, na kojoj moraju insistirati oni koji imaju znanje o eventualno učinjenoj povredi – bez takvog postupanja jednostavno nije niti moguće provoditi zakon”, kaže ona.