Kroz petnaestominutni video opisana su iskustva višemjesečnog bilježenja usmenih priča i intervjua osoba koje su preživjele srebrenički genocid u julu 1995. godine te izazove sa kojima su se na projektu susretali uposlenici Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari i BIRN-a BiH.
Kamere „iza kamera“ zabilježile su emotivne susrete novinara i istraživača Centra sa preživjelima i onima koji su izgubli svoje najmilije, koji su na čuvanje u sklopu ovog projekta poklonili artefakte koji su ponekad jedina materijalna uspomena koju imaju od stradale osobe. Kroz dane praćenja ove ekipe među kojima su novinari, istraživači, historičari, snimatelji, tonci, kamera BIRN-a BiH bilježi i strpljenje, kolegijalnost, profesionalnost, ali i umor zbog snimanja koja su ponekad trajala i duže od 12 sati dnevno.
Ujedno, ovo je priča o ponosu koji je svaki član ekipe osjeća zbog važnosti samog projekta o čuvanju usmene historije jednog dijela BiH.
