Silos: Tužilaštvo traži veće kazne, Odbrana Čovića za oslobađanje

Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Na ročištu je završnu riječ iznijela i Odbrana prvooptuženog Fadila Čovića koja je zatražila oslobađanje od optužbi, a Vijeće je donijelo odluku da razdvoji postupak protiv optuženog Šerifa Mešanovića zbog bolesti.

Tužilaštvo je navelo da ostaje kod završne riječi iz prvostepenog postupka, ocijenivši da su dokazani svi navodi iz žalbe.

Tužiteljica Zorica Đurđević je u kraćem izlaganju navela da brojnost počinjenih zločina i dugotrajnost vršenja radnji predstavljaju osnov za strožije kazne. Ona se osvrnula na riječi jednog od svjedoka koji je došavši u logor “Silos” tokom rata rekao da će neko morati odgovarati kad tad.

“Došao je trenutak da pravda bude zadovoljena”, kazala je Đurđević.

Za zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima zatvorenim u logoru “Silos” u Tarčinu, školi u Pazariću i kasarni “Krupa” u Zoviku sudi se Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu.

Suđenje im je obnovljeno nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom su bili osuđeni na kazne u rasponu od pet do deset godina zatvora.

Odbrana Fadila Čovića je u završnim riječima navela da nisu dokazani navodi o odgovornosti optuženog za zločine iz optužnice.

Branilac Kadrija Kolić je rekao da je Čović isključivo postupao po odredbi tada važećeg Ustava Republike BiH koja propisuje neprikosnoveno pravo na odbranu zemlje i da nije kršio nijedan propis.

Prema njegovim riječima, optuženi treba biti oslobođen, jer nijedna njegova radnja nije imala obilježje nijednog krivičnog djela.

Kolić je rekao da niko od zatvorenika, “navodno oštećenih”, nije inkriminisao Čovića. Dodao je da je optuženi kao načelnik Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima, koja je zbog napada izmještena u Pazarić, bio i član Ratnog predsjedništva.

Branilac je rekao da Čović nije bio na sjednici Ratnog predsjedništva 14. maja 1992. kada je donesena odluka da se srpsko stanovništvo stavi u izolaciju. Kolić je govorio i o opravdanosti takve odluke, kao i da je svaki od zatvorenika imao neki oblik učešća ili saradnje sa neprijateljem.

On je istakao da Čović nije odlučivao ko će biti zatvoren, da nije uspostavio objekat “Silos”, kao ni ko će biti pušten. Sudbina zatvorenih, kako je dodao, bila je u rukama visokog vojnog i političkog rukovodstva RBiH i Republike Srpske.

Optuženi Čović u završnom obraćanju je kazao da mu je žao svakog ko je bio pritvoren i izložen torturi, ali da se on ne osjeća odgovornim za to.

On je rekao da je policija davala jedan broj pripadnika za obezbjeđenje, ali to ne znači da je imala nadležnost nad “Silosom”.

Čović smatra da je bitna i činjenica da on nije bio osumnjičeni kada je Tužilaštvo pokrenulo istragu u ovom predmetu. Naveo je da je među nizom osumnjičenih bio Refik Tufo, koji je bio komandir Rezervne stanice policije i koji više nije živ.

Optuženi je kazao da je istraga protiv njega otvorena prije nego što će biti uhapšen krajem 2011. godine.

“Mislim da sam popunio mjesto koje je bilo namijenjeno drugom”, kazao je Čović.

Prije početka iznošenja završnih riječi Apelaciono vijeće razdvojilo je postupak u odnosu na optuženog Šerifa Mešanovića nakon što je dobilo medicinsku dokumentaciju da je prije dva dana otpušten sa bolničkog liječenja. Njegov branilac Senad Dupovac je rekao da ne može procijeniti kada bi se optuženi mogao oporaviti.

Za 24. maja zakazan je nastavak iznošenja završnih riječi drugih optuženih.