U izvještaju stoji da iako su civilne vlasti održavale efikasnu kontrolu agencija za provođenje zakona i sigurnosnih snaga, nedostatak jasne podjele nadležnosti i odgovornosti između 17 državnih agencija za provođenje zakona rezultirao je povremenom zabunom i preklapanjem odgovornosti, dok su pripadnici sigurnosnih snaga počinili određene zloupotrebe.

Jedinice u oba entiteta i Distriktu Brčko, prema izvještaju, istraživale su navode o zlostavljanju policije, odmjeravale administrativne kazne i tužiocima prosljeđivale slučajeve krivičnih djela. S obzirom na nedostatak praćenja navoda protiv policijskih zloupotreba, promatrači su smatrali da je policijska nekažnjivost široko rasprostranjena, a postoje i prijave o korupciji u državnim i entitetskim sigurnosnim agencijama. Neefikasno procesuiranje ratnih zločina počinjenih tokom sukoba 1992.–1995. i dalje je predstavljalo problem, navodi se u izvještaju.

Evo šta trebate znati o izvještaju State Departmenta o ljudskim pravima u BiH za 2020. godinu.

Skrenuta pažnja na nekažnjivost za ratne zločine

Sudnica Suda BiH. Izvor: BIRN BiH

Tokom protekle godine kažnjavanje nekih zločina počinjenih tokom proteklog rata i dalje je predstavljalo problem, “posebno za one koji su odgovorni za oko 8.000 osoba ubijenih u genocidu u Srebrenici”, kao i za skoro 8.000 nestalih osoba, za koje se pretpostavlja da su ubijene tokom sukoba. Također je istaknuto kako je procesuiran jako mali dio od više od 20.000 slučajeva seksualnog nasilja za koje se tvrdi da su se dogodili tokom rata.

“Tokom godine nacionalne vlasti nisu postigle dovoljan napredak u procesuiranju ratnih zločina zbog nedostatka strateškog okvira i dugotrajnih organizacionih i finansijskih problema. U septembru, nakon dvogodišnjeg kašnjenja, Vijeće ministara usvojilo je revidiranu strategiju za ratne zločine”, navodi se u izvještaju.

Nedovoljno finansiranje, loša regionalna saradnja, nedostatak osoblja, političke prepreke, nedostatak dokaza i nedostupnost svjedoka i osumnjičenih, prema State Departmentu, doveli su do okončanja predmeta i značajnog broja zaostalih predmeta.

Vlastima su također nedostajali adekvatni kriteriji za procjenu predmeta koje treba prenijeti sa državnih na entitetske sudove, međutim u izvještaju se navodi da je mehanizam za prenos pravno i faktički manje složenih predmeta s poznatim osumnjičenima sa državnog nivoa na entitetske ili sudove Brčko distrikta korišten u dovoljnoj mjeri.

“Prema Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), Tužilaštvo BiH se nastavilo fokusirati na manje složene slučajeve ratnih zločina tokom ovog razdoblja, zloupotrebljavajući resurse i propustivši da djeluje u skladu s trenutnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina”, stoji u izvještaju.

BIRN BiH je ranije pisao kako su u prošloj godini ponovljene kritike međunarodnih eksperata na račun efikasnosti rada domaćih institucija, kao i da je rad na ovim predmetima dodatno usporen zbog pandemije koronavirusa.

Postoji značajan politički uticaj na pravosuđe

State Department navodi kako su u 2020. godini političke stranke i akteri organiziranog kriminala ponekad utjecali na pravosuđe i na državnom i na entitetskom nivou u politički osjetljivim slučajevima, posebno onim koji se odnose na korupciju. Vlasti ponekad nisu uspjele izvršiti sudske odluke.

Iako zakon predviđa da pojedinci i organizacije traže pravne lijekove za navodna kršenja ljudskih prava putem domaćih sudova i predviđa žalbu na odluke Evropskom sudu za ljudska prava, izvještaj naglašava da vlasti nisu ispunile mnoge odluke sudova u zemlji koje se odnose na ljudska prava.

“Sudski sistem trpio je zbog velikog broja zaostalih predmeta i nedostatka efikasnog mehanizma za izvršenje sudskih naloga. Neefikasnost sudova potkopala je vladavinu prava čineći pribjegavanje građanskim presudama manje efikasnim”, navodi se.

Također je naglašeno da je u nekoliko slučajeva Ustavni sud utvrdio kršenje prava na okončanje postupka u razumnom roku, a neuspjeh Vlade u vezi sa sudskim odlukama naveo je tužitelje da iznose slučajeve pred Evropski sud za ljudska prava.

Prijavljena zastrašivanja i prijetnje novinarima

Ilustracija. BIRN BiH

State Department je u izvještaju naveo kako je vlada nastavila ne poštivati pravo na slobodu govora, uključujući medije, tokom 2020. godine.

“Zastrašivanje, uznemiravanje i prijetnje, uključujući brojne prijetnje smrću, novinarima i medijima nastavili su se tokom godine bez sistematskog odgovora institucija. Brojne restriktivne mjere uvedene za suzbijanje pandemije COVID-19 u nekim su slučajevima zloupotrijebljene kako bi se ograničio pristup informacijama”, stoji u izvještaju.

Također je istaknuto kako je u značajnoj mjeri medijske pokrivenosti dominirala nacionalistička retorika i etnička i politička pristranost, često podstičući netrpeljivost i ponekad mržnju.

Izostanak transparentnosti u vlasništvu medija, prema State Departmentu, i dalje je problem.

U izvještaju se navodi da, prema podacima sa Linije za pomoć slobodnim medijima (FMHL), ukazuju da sudovi i dalje nisu uspjeli razlikovati različite medijske žanrove – posebno vijesti i komentare, dok su dugotrajni sudski postupci i pravne i finansijske bitke novčano iscrpljivale novine. Linija je zaključila da je broj slučajeva klevete protiv novinara i urednika i dalje visok, posebno u slučajevima kada su novinari istraživali kriminal i korupciju.

Nepravilna primjena Zakona o kleveti, kako se navodi, izazvala je direktan pritisak na novinare i medije koji su ugrozili pravo novinara na slobodu izražavanja, a praksa pritiska na novinare da cenzurišu izvještavanje nastavljena je tokom godine.

BIRN BiH je u TV emisiji “TV Justice” izvijestio kako je analiza u predmetima klevete pred sudovima u BiH u protekle četiri godine otkrila da ove tužbe protiv novinara u više od 80 posto slučajeva pokreću političari i drugi javni službenici poput sudija i tužilaca, a da se vrlo često presude donose u nerazumnom roku i bez poštivanja standarda Evropskog suda za ljudska prava.

State Department u svom izvještaju navodi kako se u 2020. godini nastavilo s političkim i finansijskim pritiskom na medije, kao i s napadima na profesionalni integritet novinara i slobodu medija. Također, povećao se broj napada na novinare.

Prema izvještaju, negativni ekonomski efekti pandemije nagrizli su finansijsku stabilnost medija širom zemlje, čineći ih ranjivijima na spoljni pritisak. BIRN BiH je također izvještavao o tome kako je pandemija koronavirusa negativno uticala i na medijski sektor u BiH, a najveću štetu su osjetili novinari koji su ostali bez posla i medijske kuće kojima su otkazivani ugovori za oglašavanje.

Izvještaj naglašava da nikakav pravni postupak nije pratio saopćenje Tužilaštva BiH kojim se prijeti da će glavna tužiteljica tužiti novinare koji su kritikovali rad ove institucije, a novinari su izvijestili da je ovo saopćenje za javnost pokrenulo dodatni politički pritisak i povećalo broj tužbi za klevetu.

State Department navodi da je Udruženje “BH novinari” u augustu žestoko protestiralo protiv izjave Tužilaštva u kojoj je najavljeno da će glavna tužiteljica podizati optužnice za klevetu protiv dnevnog lista “Oslobođenje” i medija koji su objavili priču da je ona zloupotrijebila naknade za stanovanje.

“‘BH novinari’ su naglasili da su Tužilaštvo i glavni tužilac nastavili vršiti pritisak na medije i novinare, napominjući da javni službenici, vlasti i drugi zvaničnici ne mogu tužiti novinare zbog klevete u službenom svojstvu (samo privatno) i da je glavni tužilac koristio službene kanale komunikacije Tužilaštva BiH da novinarima prijeti optužbama za klevetu”, piše u izvještaju.
Sagovornici BIRN-a BiH su tada naglasili da zvanična reakcija Državnog tužilaštva na novinarski tekst o tužbi glavne tužiteljice Gordane Tadić u kojoj se izričito tvrdi da je novinar iznio neistine, nije primjeren ovoj državnoj pravosudnoj instituciji i odražava lične interese glavne tužiteljice.

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), prema izvještaju, nije zabilježila nijedan slučaj govora mržnje u elektronskim medijima, dok je Vijeće za štampu zabilježilo nekoliko stotina žalbi u vezi s govorom mržnje. Za RAK se u izvještaju navodi da mu je nedostajala puna finansijska i politička nezavisnost.

Dodatno je pojašnjeno da je aprilu 2020. godine imenovan novi generalni direktor RAK-a Draško Milinović, “bivši direktor politički kontrolirane stanice RTRS”, nakon čega su nezavisni emiteri izrazili zabrinutost zbog imenovanja s obzirom na navode o Milinovićevim političkim vezama.

BIRN BiH je pisao kako je Milinović tokom svog mandata u RTRS-u više puta kažanjavan od RAK-a zbog izvještavanja o temama ratnih zločina.

Korupcija i nedostatak transparentnosti u vlasti

U izvještaju za 2020. godinu stoji da vlasti nisu efikasno provodile zakon niti su postavile javnu korupciju kao ozbiljan problem.

“Sudovi nisu obrađivali slučajeve korupcije na visokom nivou, a u većini pravomoćnih slučajeva izricane su uslovne kazne. Službenici su se često nekažnjeno bavili korupcijom, a korupcija je i dalje bila prisutna u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Korupcija je bila posebno raširena u zdravstvu i obrazovanju, procesima javnih nabavki, lokalnoj upravi i postupcima zapošljavanja u javnoj upravi”, navodi se.

Iako vlasti imaju mehanizme za istraživanje i kažnjavanje zlostavljanja i korupcije, stav State Departmenta je da je politički pritisak često sprečavao primjenu tih mehanizama, kao i da je bilo malo zahtjeva za javno gonjenje korumpiranih službenika.

“Bilo je naznaka da je pravosuđe bilo pod političkim utjecajem, a Visoko sudsko i tužilačko vijeće bilo je u središtu korupcijskih skandala, uključujući navode da je predsjednik Vijeća primio mito u zamjenu za miješanje u slučaj. Odgovornost sudija i tužilaca bila je niska, a imenovanja često nisu zasnovana na zaslugama. Procesuiranje se također smatralo generalno neučinkovitim i podložnim političkim manipulacijama, što je često rezultiralo uvjetnim osudama ili zatvorskim kaznama ispod obaveznih minimalnih kazni”, navedeno je u izvještaju.

Ugrožavana sloboda mirnog okupljanja i kretanja

Povorka ponosa 2019. godine. Foto: povorkaponosa.ba

State Department je zaključio da iako su vlasti poštovale pravo na mirno okupljanje, ipak su zabilježeni slučajevi prekidanja neformalnog skupa grupe “Pravda za Davida”, kao i odbijanje Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo da se izmijeni trasa kretanja Povorke ponosa, pozivajući se na navodne finansijske gubitke kompanijama javnog prijevoza. U ovom slučaju Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) je zahtijevalo od organizatora da plate prekomjerne sigurnosne mjere.

BIRN BiH je pisao kako je Povorka ponosa, zbog dodatnih zahtjeva za osiguranje, u neravnopravnom položaju u odnosu na ostale proteste.

Usljed pandemije koronavirusa, Povorka ponosa je prošle godine bila prebačena na online platforme.

State Department u izvještaju ističe da su nadležni generalno poštovali prava o slobodi unutrašnjeg kretanja, stranog putovanja, emigracije i repatrijacije, ali da su ostala neka ograničenja.

Kao primjere naveli su kako su vlasti Unsko-sanskog kantona (USK) uvele ograničenja za ljude u pokretu bez odgovarajuće pravne osnove, iako Zakon o azilu predviđa slobodu kretanja tražilaca azila, što je rezultiralo time da su tražitelji azila – uključujući neke koji su bili uredno registrovani – prisilno udaljeni iz javnog prijevoza na ulazu na teritoriju kantona i onemogućeni da koriste autobuse i taksije unutar kantona.

U izvještaju je naglašeno i da je Ustavni sud BiH presudio da su zabranom svih kretanja u Federaciji za osobe mlađe od 18 i starije od 65 godina tokom “zatvaranja” zbog pandemije COVID-a 19 povrijeđena građanska prava tih pojedinaca, napominjući da je zabrana nesrazmjerna krizi javnog zdravlja i da mjere nisu vremenski ograničene i nisu periodično revidirane. Tada su stručnjaci za BIRN BiH naveli kako je ovom odlukom napravljen korak u zaštiti ljudskih prava.