Kako za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pojašnjava Ozren Perduv, jedan od aktivista, iako je riječ o predmetu hitne prirode, Okružni sud u Banjaluci je nakon više od šest mjeseci odbacio zahtjev kao neosnovan. Prema Perduvu, zanimljivo je da je odluka donesena tek kada je tadašnji direktor Policije Republike Srpske (RS) Darko Ćulum već imenovan za direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), jer su ktivisti zahtjevom tražili njegovu odgovornost, odnosno da se pokrene postupak za njegovo razrješenje.

“Taj zahtjev je odbijen, ta presuda je na velikom broju strana i, između ostalog, utemeljena je na velikom broju prekršajnih naloga koje je protiv nas podnosila policija u tom periodu, i Sud konstatuje da zbog tih prekršajnih naloga postoji problem. Ukazuje na postojanje problema na tom mjestu u tom periodu. Međutim, ono što svi znamo – svi ti nalozi su pali na Sudu, što znači da problema nije ni bilo. Jedini problem je tu pravila policija. I to je dokazano sudskim presudama. I onda je nejasno gdje tu Okružni sud vidi problem”, kaže Perduv za BIRN BiH. 

Perduv dodaje kako u presudi Sud konstatuje da pojedincima jeste bilo onemogućeno kretanje kroz dvorište hrama, ali ne kao građanima Banjaluke, već kao članovima grupe “Pravda za Davida”. 

“Zamislite to konstatuje Sud, to za Sud nije problem, i oni time opravdavaju postupanje policije u tom periodu. Zbog svega toga, mi smo zajedno sa Transparency Internationalom BiH podnijeli zahtjev Vrhovnom sudu Republike Srpske za vanredno preispitivanje sudske odluke”, pojašnjava on, dodajući da se sada čeka odluka Vrhovnog suda.

 Izgubljen smisao zahtjeva za zaštitu Ustavom zagarantovanih prava

Iz Transparency Internationala Bosne i Hercegovine (TI BiH) navode da su oni u ovom slučaju od Okružnog suda tražili da dobiju status “umješača”, ali im to nije odobreno. Uglješa Vuković iz TI-a BiH za BIRN BiH pojašnjava da je, zbog slučaja odugovlačenja donošenja odluke, te njenog kasnog dostavljanja podnosiocima zahtjeva i onemogućavanja pravovremenog uvida u nju, u martu prošle godine ova organizacija Kancelariji disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) podnijela prijavu protiv sudija Okružnog suda u Banjaluci, koji nisu ovom predmetu postupili kao u predmetu hitne prirode.

“Sudije Okružnog suda to nisu ispoštovale i ne samo da to nisu ispoštovale, ne samo da su odlučile nakon više od šest mjeseci, već kada su izradili odluku, prošlo je mjesec dana i više prije nego što su je dostavili podnosiocima zahtjeva. Pored toga, jednom podnosiocu zahtjeva nisu omogućili ni pravo pristupa spisu samog predmeta, što je dosta otežalo njegov položaj u daljnjem postupku pravne zaštite, odnosno kada je pripremao pravni lijek”, govori Vuković.

On tvrdi da je odugovlačenjem donošenja odluke izgubljen smisao zahtjeva za zaštitu Ustavom zagarantovanih prava.

Iz Kancelarije disciplinskog tužioca VSTS-a su za BIRN BiH potvrdili da su dobili prijave protiv banjalučkih sudija, da postupaju po navedenoj pritužbi, te da će odluka biti donesena u zakonskom roku.

U TI-u BiH kažu da zakonski rok u kojem Kancelarija disciplinskog tužioca mora da odluči da li je prijava osnovana jeste dvije godine, i da ni to nema nikakvog smisla.

“Radi se o jednostavnom predmetu i mi smatramo da ne postoji ni jedan razlog da se duže od godinu dana odlučuje. To može trajati nekoliko godina. Šalje se poruka sudijama i tužiocima da ne trebaju da strahuju od disciplinskog kažnjavanja i odgovornosti. Mogu sudije i tužioci računati da će to jako dugo trajati”, smatra Vuković.

Diskriminacija članova grupe “Pravda za Davida”

Aktivisti grupe “Pravda za Davida”. Foto: BIRN BiH 

U banjalučkom Centru za ljudska prava podsjećaju da su aktivisti grupe “Pravda za Davida” i građani koji javno iznose kritike na račun organa vlasti zbog nerješavanja “slučaja Dragičević” već duže vrijeme na meti otvorene i direktne diskriminacije od strane vlasti.

“To je potvrđeno i u ovom slučaju tako što je Okružni sud Banjaluka u obrazloženju svoje presude konstatovao da ovi građani nisu dokazali da im je kao pojedincima ograničeno pravo na slobodu kretanja, već da im je to pravo uskraćeno kao pripadnicima grupe ‘Pravda za Davida’. Dakle, Sud jasno utvrđuje da je jedna neformalna grupa građana, koja nema status pravnog lica niti bilo kakvu formalnu organizaciju, direktno diskriminisana i da je pripadnicima te grupe ograničena sloboda kretanja samo zato što su članovi baš te grupe”, govori za BIRN BiH Dragan Todorović iz banjalučkog Centra za ljudska prava, dodajući da su u pitanju bili članovi neke druge grupe ili udruženja, zabrane kretanja ne bi bilo.

On takvo tumačenje Suda smatra “nonsensom”.

“Više sudske instance u Republici Srpskoj imaju mogućnost ispraviti ovu nepravdu i pravni presedan, međutim Vrhovni sud RS-a već godinu dana odugovlači sa donošenjem presude po žalbi na presudu Okružnog suda, čime se pridružuje diskriminaciji slobodnih građana ove države, a uz to ih dovodi i u situaciju u kojoj su im ugrožena zagarantovana prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku”, kaže Todorović.

Iz banjalučkog Okružnog suda u odgovorima za BIRN BiH navode da su sa odlukom po zahtjevu aktivista čekali šest mjeseci zbog čekanja na pravosnažnost odluke kojom je odbijeno davanje statusa “umješača” Transparency Internationalu i Helsinškom parlamentu građana Banjaluka. Tek kada je ta odluka postala pravosnažna, mogli su, kako tvrdi postupajuća sutkinja Tatjana Stupar, donijeti i odluku po zahtjevu aktivista za zaštitu Ustavom zagarantovanih prava i dostaviti je podnosiocima u zakonskom roku od mjesec dana.

“U vezi pitanja zašto podnosiocima zahtjeva nije omogućen uvid u spis, obavještavam Vas da ti navodi nisu tačni, jer je podnosiocu zahtjeva, kao stranci u postupku, Perduv Ozrenu, koji je tražio uvid u predmetni spis dana 28. oktobra 2019. godine, omogućen uvid i isti izvršen, a takođe omogućen mu je uvid i po zahtjevu od 29. januara 2020. godine”, piše u odgovoru za BIRN BiH koji je potpisala sutkinja Stupar.

David Dragičević nestao je 18. marta 2018. godine. Njegovo tijelo pronađeno je 24. marta na ušću rijeke Crkvene u Vrbas u Banjaluci. Prvobitna istraga tvrdila je da je smrt nastala utapanjem bez elemenata krivičnog djela. Tri mjeseca kasnije, banjalučko Okružno tužilaštvo je donijelo naredbu o sprovođenju istrage protiv N.N. lica zbog ubistva Davida Dragičevića. Istraga za sada nije otkrila počinioce.

U istrazi njegovog ubistva došlo je do nestanka nekih od ključnih dokaza.

Dvojica kriminalističkih tehničara Policijske uprave Banjaluka optuženi su da su bacili bokserice koje su nakon obdukcije prebačene u depozit Policijske uprave Banjaluka, odnosno prostoriju za sušenje predmeta. Izjasnili su se da nisu krivi, ali im suđenje nije počelo jer Sud u Banjaluci tvrdi da nije predmet hitne prirode.

Porodica Dragičević, građani Banjaluke i aktivisti “Pravde za Davida” više puta su se okupljali kako bi ukazivali na potrebu hitnog rješavanja Davidovog ubistva, ali i procesuiranja odgovornih za odugovlačenje i zataškavanje slučaja. Pojedini članovi grupe su hapšeni i protiv njih se vode postupci zbog kršenja javnog reda i mira, odnosno okupljanja.

U februaru 2021. godine, Državno tužilaštvo je od Okružnog tužilaštva Banjaluka i Specijalnog tužilaštva Republike Srpske zatražilo na uvid predmet koji se odnosi na stradanje Dragičevića.

Ova analiza je omogućena zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.