Sud je u svojoj odluci utvrdio da u ovom konkretnom slučaju ne postoji umišljaj osumnjičenih Osmana Mehmedagića i Muriza Druškića, te stoga niti radnje koje su eventualno preduzeli ili propustili preduzeti nemaju obilježje krivičnog djela koje im se optužnicom stavlja na teret. U odnosu na osumnjičenog Selmu Cikotića, Sud je utvrdio da u vrijeme inkriminisanih radnji nije imao svojstvo odgovorne osobe u Ministarstvu sigurnosti BiH.

“Stoga nije ispunjeno bitno obilježje bića krivičnog djela koje mu se stavlja na teret”, navodi se u rješenju o odbijanju druge optužnice koje je potpisala sutkinja za prethodno saslušanje Enida Hadžiomerović.

U rješenju stoji da je Tužilaštvo dostavilo izmijenjenu optužnicu, s novim dokazima, prema kojoj se Mehmedagić, Cikotić i Druškić terete da su u namjeri sticanja protivpravne imovinske koristi, nanošenja štete i teže povrede prava drugih, iskoristili svoj službeni položaj i ovlaštenja, postupajući suprotno relevantnim zakonskim odredbama koje propisuju prestanak radnog odnosa uposlenika OSA-e u slučaju sticanja uslova za penzionisanje i regulišu pitanja sigurnosnih provjera, te kršeći odredbe Odluke o imenovanju Komisije za rješavanje žalbi u postupku sigurnosne provjere, koja propisuje da članovi moraju imati dozvolu za pristup tajnim podacima.

U optužnici se potom navodi da su odlučili da u Komisiju imenuju osumnjičenog Muriza Druškića i Ismaila Druškića, kako bi donosili odluke u skladu sa nalozima osumnjičenog Osmana Mehmedagića, pa je tako osumnjičeni Mehmedagić predložio za člana Komisije osumnjičenog Muriza Druškića, iako je znao da će on 31. marta 2020. godine izgubiti pristup tajnim podacima zbog odlaska u penziju. Navodi se da je Mehmedagić pokrenuo proceduru njegovog imenovanja, svejedno ne obavijestivši Ministarstvo sigurnosti o Druškićevoj penziji, “kako bi doveli u zabludu državni sigurnosni organ i Vijeće ministara BiH”.

Tužilaštvo navodi da Cikotić nakon što je Vijeće ministara, na prijedlog ministra vanjskih poslova BiH Bisere Turković, donijelo Odluku da se umjesto predloženog člana Komisije imenuje Ismail Sarić, za kojeg je prethodno obaviješten da ne ispunjava uslov za imenovanje u Komisiju, s obzirom da ne posjeduje dozvolu za pristup tajnim podacima, o tome nije obavijestio Vijeće ministara BiH, oštetivši kandidata Sanina Prašovića.

Osman Mehmedagić sa braniocima izlazi iz Suda BiH. Foto: BIRN BiH

BIRN BiH je u januaru, nakon što je odbijena prva optužnica protiv Mehmedagića i ostalih, pisao da pravni stručnjaci, među kojima je advokatica Senka Nožica, to vide kao nedovoljan rad  Državnog tužilaštva na ozbiljnim predmetima ne vodeći računa o osnovnim pravnim standardima i da “podižu optužnice preko noći”, što dovodi do nepovjerenja i pravne nesigurnosti.

“Stalno se dešava da iz Tužilaštva BiH izlaze optužnice koje predstavljaju na neki način rat koje Tužilaštvo vodi protiv pojedinih političara. Dosta je stručnih osoba iz zemlje i inozemstva koji su kazali da problem pravosuđa u prvom mjestu leži u tužilaštvima i pogotovo u Tužilaštvu BiH”, rekla je ranije Nožica za BIRN BiH.

U februaru je BIRN BiH objavio da je Sud Bosne i Hercegovine odbio i uređenu optužnicu protiv Vahidina Šahinpašića, inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), zbog protivpravnog lišenja slobode i ometanja rada pravosuđa, jer nije dostavljeno dovoljno dokaza koji kvalitativno ukazuju na stepen osnovane sumnje koji je neophodan za potvrđivanje.

Na kvalitet optužnica za korupciju upozoravali su i međunarodni stručnjaci.

Nova optužnica nije ponudila dokaznu snagu

Državni sud i Tužilaštvo. Foto:BIRN BiH 

U obrazloženju izmijenjenih dijelova optužnice, sutkinja Hadžiomerović navodi da je Sud utvrdio da je u odnosu na Mehmedagića i Druškića urađena intervencija u pogledu činjeničnog opisa radnji koje su poduzeli, a ogleda se u dodatnom opisu postojanja umišljaja na strani osumnjičenih, gdje je detaljno navedeno da su osumnjičeni bili svjesni da Druškić gubi pravo pristupa tajnim podacima i da iz navedenog razloga ne može biti kandidat, pa samim time niti član Komisije.

U odnosu na osumnjičenog Cikotića, Sud je utvrdio da je Tužilaštvo redefinisalo

radnju izvršenje krivičnog djela, odnosno izmijenilo način izvršenja djela, s obzirom da iz samog činjeničnog opisa proizilazi da je propuštanjem preduzimanja određenih radnji

ostvario elemente bića krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, stoji u rješenju.

Sud primjećuje i da izmijenjena optužnica u odnosu na sve osumnjičene sadrži određene nedostatke u pogledu opisa radnje izvršenja krivičnog djela koje im se stavlja na teret, odnosno pravnog opisa navedenih radnji izvršenja.

“Naime, kako se to u činjeničnom opisu navodi osumnjičenima se stavlja na teret da su, između ostalog, propustili da izvrše određene radnje, da bi u pravnom opisu Tužilaštvo navelo da su osumnjičeni inkriminisane radnje izvršili kao službene osobe iskorištavanjem svog službenog položaja, iako se u činjeničnom opisu jasno navodi da su osumnjičena lica propustila da izvrše određene radnje”, piše u rješenju u koje je BIRN BiH imao uvid, gdje se dodaje kako to upućuje na radnju izvršenja propisanu Krivičnim zakonom – ne izvršivši svoje službene dužnosti.

Uvidom u sadržaje novih iskaza dostavljenih uz optužnicu, prema rješenju, Sud je jasno utvrdio da nisu pružili nove informacije koje bi bile od ključnog značaja prilikom odlučivanja o izmijenjenoj optužnici.

Iskazi pojedinih svjedoka dopunjeni su isključivo njihovim tumačenjem zakonskih i podzakonskih akata i procedura, kao i postupanja osumnjičenih u vezi sa primjenom odredbi navedenih propisa, uz iznošenje vlastitih zaključaka u pogledu eventualno utvrđenih nepravilnosti, pojašnjava se u rješenju.

Kako se navodi, činjenica da se radi isključivo o ličnom interpretiranju i tumačenju propisa od strane svjedoka, kao i činjenica da iz iskaza, kao i dostavljenih dokaza ne proizilazi da su oni prijavili ili upozorili nadležne organe u pogledu uočenih nepravilnosti, dovodi u pitanje dokaznu snagu i relevantnost njihovih iskaza u odnosu na radnje izvršenja krivičnog djela koje se osumnjičenima stavljaju na teret.

“Sud primjećuje da su navedeni svjedoci od strane postupajućeg tužioca saslušavani i na okolnosti određenih događaja koji nisu obuhvaćeni predmetnom optužnicom, kao i na okolnosti privatnog života i ponašanja određenih osumnjičenih lica, a koji podaci nisu relevantni u ovom krivičnom predmetu”, obrazloženo je u rješenju.

Interpretirajući iskaz svjedoka Ismaila Sarića, Sud je naveo da je on istakao da prilikom imenovanja u Komisiju nije bio svjestan da mu je istekla sigurnosna provjera, te da bi u svakom slučaju sam inicirao pokretanje procedure produženja, a što svakako nije njegova obaveza. Iz ovoga, prema rješenju, jasno proizilazi nepostojanje svijesti na njegovoj strani da je došlo do eventualnog propusta.

U odnosu na osumnjičenog Druškića, svjedok je istakao da je pitanje njegovog penzionisanja bilo na dnevnom redu Komisije, ali da tom prilikom nije utvrđena bilo kakva nepravilnost u odnosu na status Druškića.

“Navedeni svjedok je od strane postupajućeg tužioca saslušavan i na okolnosti određenih procedura u radu Komisije koje nisu obuhvaćene predmetnom optužnicom, a koji podaci nisu relevantni u ovom krivičnom predmetu”, navodi se u rješenju.

Zaključak Suda je da Tužilaštvo u odnosu na Mehmedagića i Druškića, niti novim dokazima dostavljenim uz izmijenjenu optužnicu, nije dokazalo postojanje subjektivnog odnosa osumnjičenog prema radnjama za koje se tereti. Sud napominje da ovo krivično djelo zahtijeva postojanje direktnog umišljaja.

U odnosu na Cikotića, ponovno je nesporno utvrđeno da u vrijeme stupanja na snagu predmetne Odluke, kao i u vrijeme same procedure njenog donošenja, nije imao svojstvo odgovorne osobe u Ministarstvu sigurnosti BiH, odnosno nije niti učestvovao u kompletnom procesu predlaganja i imenovanja, iz čega jasno i nedvosmisleno proizilazi da nije ispunjeno bitno obilježje bića krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.

Selmo Cikotić Foto: N1

Sud je našao da je u činjeničnom opisu optužnice Tužilaštvo propustilo da opiše i dokazima potkrijepi postojanje još jednog od osnovnih obilježja ovog krivičnog djela, a to je korist ili štetna posljedica.

“Stav Suda je da nije dovoljno u optužnici samo paušalno navesti da je radnjama preduzetim od strane osumnjičenih lica istima priskrbljena određena imovinska ili neimovinska korist, odnosno da je drugom licu nanesena kakva šteta ili povrijeđena prava, nego je neophodno jasno i detaljno opisati u čemu se ta korist, šteta ili povreda ogleda te isto potkrijepiti relevantnim materijalnim dokazima”, zaključeno je rješenjem Suda BiH.

U nekoliko izvještaja međunarodnih organizacija istaknut je problem kvaliteta optužnica za korupciju. Tako je u izvještaju EU eksperta Reinharda Priebea navedeno da je “kvalitet mnogih krivičnih istraga na vrlo niskom nivou”.

“Možda najozbiljniji problem koji je uočen je podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju, nedostatak lične nezavisnosti. Pretjeran nivo hijerarhije u strukturama, odsustvo bilo kakve adekvatne zaštite nezavisnosti i sistema odgovornosti su vrijedni spomena. Primijećeno je uplitanje u tekuće predmete, pritisci, prijetnje i zastrašivanje tužilaca, ali i sudija, što predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost”, navodi se u izvještaju.

Koncem prošle godine Misija OSCE-a je objavila izvještaj u kojem uočava nedostatak mjera za nadzor nad tužilaštvima u fazi istrage.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tereti, u odvojenom postupku, Mehmedagića i službenika OSA-e Muhameda Pekića da su zloupotrebom položaja u augustu 2020. godine pribavili nadzorni snimak iz “BH Pošte” i otkrili identitet pošiljaoca anonimne prijave protiv direktora OSA-e. Sud BiH ih je u februaru prvostepenom presudom oslobodio optužbi.