Konjic. Foto: BIRN BiH
Novica Zelenović rekao je da je u dva navrata bio zatvaran u Čelebićima i da su im nakon jednog od puštanja u logoru naredili da se javljaju Ramiću tri puta dnevno.
Svjedok, koji je, kao i Ramić, živio u selu Brđani, kazao je da je s bratom i rođakom odlazio do optuženog da mu se javi. Ramić im je, kako je dodao, rekao da ne moraju dolaziti tri puta, već jednom dnevno.
Zelenović se nije mogao sjetiti da li su se javljali Ramiću nakon što su prvi ili drugi put pušteni. U ranijem iskazu naveo je da je to bilo u maju 1992. nakon prvog puštanja. Kazao je da je vjerovatno bilo tada.
Svjedok je rekao da je prvi put odveden u Čelebiće nakon što se s grupom mještana skrivao u šumi poslije napada na srpske kuće u Brđanima. On je kazao da ih je po dolasku udaralo desetak ljudi.
Nakon sedam dana, kako je dodao, kući ih je odvezao tadašnji upravnik Rale Mušinović, koji je poznavao njegovog brata. Naveo je da im je Mušinović rekao da nastoje da se ne vraćaju u Čelebiće, jer im više neće moći pomoći.
Zelenović je kazao da su poslije izvjesnog vremena obaviješteni da se jave u Podorašac, i ponovo su završili u logoru.
Naveo je da ih je u hangaru bilo oko 250 i da su uslovi bili loši. Izjavio je da su zatočenike zlostavljali i premlaćivali, a neki su podlegli. Ponovo je pušten u novembru 1992. godine.
Zelenović je rekao da on nije imao oružje, a da neki jesu, i da su držane straže u Brđanima. Kazao je da je čuo da je dijeljeno oružje srpskom stanovništvu.
Suđenje Ramiću počelo je iznova nakon promjene predsjedavajuće Vijeća na prošlom ročištu. Tužilac Igor Dubak pročitao je optužnicu koja Ramića tereti da je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), u ljeto 1992. u Brđanima učestvovao u premlaćivanju maloljetne osobe.
Njemu je na teret stavljeno da je ovo djelo počinio u okviru širokog i sistematskog napada na srpsko stanovništvo na području Konjica.
Tužilaštvo je kao svjedoka pozvalo Redžu Sinanovića, nekadašnjeg rezervnog policajca, koji je saslušan na opšte okolnosti.
On je govorio o zajedničkim patrolama u Bradini, blokadi puta od strane Srba, te o miniranju tunela od, kako je čuo, bošnjačkih i hrvatskih snaga.
Sinanović je rekao da je u Bradinu otišao dva dana nakon što je pala u maju 1992. godine. Naveo je da je vidio puno vojnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
On je kazao da je vidio dva mrtva čovjeka, kao i da je dovučeno tijelo Pere Mrkajića, te da su žene i djeca odvedeni u školu, a muškarci u Čelebiće, dok su kuće zapaljene.
Zbog nemogućnosti da se sjeti određenih detalja, tužilac je pročitao raniji svjedokov iskaz u kojem se navodi da je Mrkajić odvezen u dvorište crkve i da je tu sahranjen. U iskazu se dodaje da je čuo da je tu bila velika grobnica i da se govorilo o 25 tijela.
Sinanović je potvrdio ove navode, kao i da je bila priča da su Srbi iz Bradine ubili vojne policajce u Repovcima, što je izazvalo reakciju.
Branilac Davor Šilić prigovorio je na relevantnost Sinanovićevog svjedočenja, navodeći da, iako je pozvan na opšte okolnosti, ni na koji način se ne odnosi na optuženog.
Termin nastavka suđenja biće određen naknadno.
