Bastah Predrag: Svjedok vidio tijela ubijenih

Vlasenica. Foto: BIRN BiH

Selva Ćehajić je ispričala da ju je rat zatekao kući u Vlasenici, gdje je živjela s mužem Mujom i dvoje djece. Ona je kazala da su njenog muža odvela dva muškarca u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP), te da je to bio posljednji put kada ga je vidjela.

“Rekao mi komšija Sredoje da će on ići da ga posjeti”, izjavila je svjedokinja i dodala da joj je nakon toga rečeno da su njen muž i još nekoliko osoba odvezeni autobusima, te da je strijeljan.

Ćehajić je ispričala da je o smrti muža čula od Pere Krstića, koji je to prvo kazao njenoj kćerki Melihi pa onda njoj.

“On je došao i kaže da su ubili Mehu”, rekla je svjedokinja.

Ona je posvjedočila da je nakon toga odvedena zajedno sa kćerkom u logor “Sušica”, koji se nalazi u blizini njene kuće i u kom je zatekla halu punu ljudi.

“I žena i djece, i male djece, i svega”, kazala je ona, dodavši da je u “Sušici” ostala četiri ili pet dana, nakon čega je dio zarobljenika autobusima odvezen u Cersku, a dio u Kladanj.

Ona je svjedočila na suđenju Predragu Bastahu, kome je na teret stavljeno učešće u ubistvima 37 civila bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Mračni dol. On je, prema optužnici, počinio zločin protiv čovječnosti u svojstvu pripadnika rezervne policije, s dva pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Prema navodima optužnice, optuženi je vršio obezbjeđenje mjesta strijeljanja i, uz prijetnju oružjem, žrtve koje su se nalazile u autobusu usmjeravao na mjesto gdje su ubijane.

Drugi svjedok Pero Krstić rekao je da je za vrijeme rata bio pripadnik VRS-a, te da je bio naoružan od 21. aprila 1992. godine.

On je opisao da je u ljeto 1992. godine grupa ljudi čuvala repetitore iznad Vlasenice. Prisjetio se da je jednom grupa od nekoliko osoba pri povratku sa straže svratila ispred njegove kuće na kafu, kada su začuli rafalnu pucnjavu koja je dopirala sa nekih 500-600 metara od njegove kuće.

“Bili smo ja i Goran, Ljubo, Anđelko poštar, pokojni mislim, da li je bio S-1, sad ne znam”, kazao je Krstić.

On je rekao da je pucnjava trajala 10-15 minuta, te su on, izvjesni Goran i Ljubo krenuli da vide šta se dešava.

“Ja sam došao do pola puta i stanem”, ispričao je svjedok, dodavši da je odlučio da se vrati kući radi svoje bezbjednosti, ali da je, nakon pola sata ili sat, otišao i zatekao mrtva tijela.

Krstić je kazao da je bilo oko 20 tijela na livadi, te da je poznavao neke od ubijenih.

“Poznavao sam ih par. Komšiju sam poznavao Mehu Ćehajića, Sadik iz Sušice. Bilo ih je još”, rekao je on.

Izjavio je da je Mehu Ćehajića poznao jer je bio okrenut “na leđa”, te je nakon toga otišao da kaže njegovoj porodici da je ubijen.

Na upit tužiteljice Sanje Jukić da li je izvukao tijelo, Krstić je odgovorio da nije, jer nije smio.

“Dolazio mu je sin, pitao da mu pomognem, ja sam rekao da neću”, kazao je svjedok.

Krstić je rekao da su tijela tu bila tri ili četiri dana, te da je, vraćajući se sa straže, vidio mašinu koja je kopala jamu.

Na upit Odbrane ko je bio nadređen toj grupi koja je čuvala straže, Krstić je odgovorio da je to bio Rade Mitrović.

Optuženi Bastah je upitao svjedoka da li je čuo da su Višnja Kraljević i njen brat Miroslav Kraljević strijeljali te ljude, a svjedok je kazao da je čuo priču da su Višnji ubili brata i da je nakon toga “ona pobila ljude”.

Treći svjedok Huso Kičić rekao je da je 1992. imao 16 godina, i da se sjeća da je 21. aprila te godine u Vlasenicu ušao Novosadski korpus, koji se, kako je kazao, nije dugo zadržao, već su samo predali oružje srpskoj policiji. On je naveo da su bili prisutni i vojnici Jugoslavenske narodne armije (JNA).

“Ja sam vidio lično vojnike JNA, tu su ušli iz pravca Milića”, rekao je Kičić, objasnivši da su ovi vojnici imali oznake JNA.

Kičić je kazao da su poslije dolazili vojnici koji su imali kokarde.

Kako je izjavio, do 18. jula ostao je u Vlasenici, gdje je uz pomoć prijatelja dobio potvrdu da on i njegova majka mogu proći barikade u pravcu Kladnja. Kako je rekao, tada su ih otpratili tetak i tetka, koji su ostali u Vlasenici i kasnije su, u septembru, ubijeni.

Kičić je kazao da od 2. juna do 18. jula nije smio napustiti kuću, jer se bojao za svoj život.

Na upit Odbrane da li svjedok ima neke neposredne dokaze o tome kada je likvidirana grupa Bošnjaka, Kičić je odgovorio da je njega 2. juna odveo Predrag Bastah, te da “ima posredna saznanja da su 2. juna strijeljani muslimani po raznim lokacijama”. On je rekao da je ranije u drugom predmetu protiv Bastaha svjedočio na ove okolnosti.

Sud BiH je 2011. pravosnažno osudio Bastaha na dugogodišnju zatvorsku kaznu u trajanju od 22 godine zbog zločina počinjenih u Vlasenici, te se optuženi nalazi na izdržavanju ove kazne.

Tom presudom je proglašen krivim po devet od ukupno 16 tačaka optužnice, između ostalog za ubistva nekoliko civila, kao i da je u junu 1992. u vlaseničkom selu Jarovlje učestvovao u zarobljavanju Ibrahima Lele i njegovom odvođenju iz logora “Sušica”, od kada mu se gubi svaki trag. Skupa s Bastahom, istom presudom je za zločin protiv čovječnosti počinjen u Vlasenici osuđen i Goran Višković, nekadašnji pripadnik VRS-a, na 18 godina zatvora.

Nastavak suđenja je zakazan za 16. mart.