Koroman: Tijelo komšije umotano u ćebe

Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Željko Furtula izjavio je da je tokom 1992. radio u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Pale, te da je u martu iste godine situacija na Palama bila zadovoljavajuća, ali napeta. Rekao je da je u tom periodu načelnik stanice bio Malko Koroman, koji mu je bio i pretpostavljeni.

Kako je kazao, njegov posao je bio vezan za komunikacije, uspostavljanje veza i brigu o uređajima.

Furtula je ispričao da je 22. maja 1992. godine stigla obavijest da se zajedno s još nekoliko osoba nađe ispred Stanice, gdje im je rečeno da trebaju otići u Hrenovicu, da bi se izvršila predaja oružja. On je rekao da nije siguran od koga su dobili naredbu, ali misli da je od pomoćnika ili zamjenika načelnika.

S dolaskom u Hrenovicu do mosta blizu Vinče, kako je posvjedočio, otvorena je vatra prema njima, zbog čega su iskočili iz kamiona i obavijestili Stanicu. Svjedok je kazao da je nakon par sati došlo do obostrane paljbe, ali su uspostavljeni pregovori.

“Došla je neka žena i rekla da će prikupiti naoružanje”, kazao je svjedok.

On je objasnio da je prikupljeno lovačko naoružanje i da im je stigla obavijest da su u Hrenovici poginula dvojica njihovih kolega. U poslijepodnevnim satima vratili su se u bazu, rekao je svjedok, dodavši da je kasnije saznao da su nakon toga dovođena lica u fiskulturnu salu. On je naglasio da nikada nije ušao u salu.

Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Drugi svjedok Mustafa Memišević kazao je da je tokom 1992. godine živio u selu Bogovići i da je do marta radio u pilani drveta na Palama. Kako je rekao, sve osobe bošnjačke nacionalnosti prestale su s radom iz bezbjednosnih razloga.

Memišević je 15. juna, kako je opisao, zajedno s još dvoje ljudi otišao da provjeri da li će dobiti platu, i tog dana je zarobljen. On je kazao da je, 100 metara od policijske stanice, zarobljen od dva policajca koja su pripadala aktivnom sastavu.

Kako je objasnio, dva sata je ispitivan u policijskoj stanici, gdje je pretučen, te je odveden u fiskulturnu salu koja se nalazila iza Stanice.

“Zatičem jedno 50-60 ljudi, među njima žena i dijete”, rekao je Memišević.

Na upit tužitelja Seida Marušića da li mu je poznato ime Radomir Guja, svjedok je odgovorio da jeste. Kazao je da je isti bio obučen u policijsku uniformu i da je tokom noći, zajedno s još jednom osobom, ulazio u salu i donosio hranu zarobljenicima, te im je rekao da nikome o tome ne govore.

On je kazao da je njemu ta osoba poznata pod imenom Dragomir.

“Upravo taj Guja Dragomir mi je rekao: ‘Mogli bi te pustiti’”, kazao je svjedok, objasnivši da je 28. juna pušten iz fiskulturne sale, a da je 6. jula, zajedno sa ostalim mještanima, autobusom prevezen iz Pala do Sarajeva.

Na upit Odbrane da li je poznavao Koromana, svjedok je odgovorio da nije.

“Čuo sam za tog gospodina Malka Koromana, ali ga ne znam”, rekao je Memišević.

Treći svjedok Sabid Bašić je 1992. godine živio u selu Hotočina, koje je, kako je objasnio, udaljeno oko devet kilometara od Pala.

Bašić je kazao da su osobe bošnjačke nacionalnosti prestale ranije s radom, dok je on jedini ostao raditi duže u “Komunalnom” Pale.

“Radio sam do 1992. godine, haman do kraja marta”, rekao je svjedok.

On je objasnio da je u grad dolazio po potrebi, kada mora da kupi hranu, i da je čuo da u fiskulturnoj sali ima zarobljenih osoba.

Na upit tužitelja, da li mu je poznato ime Nasko Smajić, svjedok je odgovorio da jeste, da mu je bio komšija.

Bašić je ispričao da je čuo da je Nasko bio zarobljen u fiskulturnoj sali. On je kazao da su tokom juna 1992. godine došli policajci po njega i rekli mu da je Nasko umro i da ga je potrebno ukopati na mezarju Majdani.

Svjedok je kazao da je, zajedno s još pet odoba, otišao s policajcima do tog mjesta, gdje je zatekao vozača i Naskino tijelo umotano u ćebe. Objasnio je da je Nasko bio modar u predjelu glave, te je bio obučen u trenerku i majicu.

“Rekao sam: ‘Ovo ne ide ovako da se ukopa’”, kazao je svjedok, objasnivši da se, po muslimanskim propisima, osoba ne može ukopati u odjeći.

Bašić je naveo da mu je rečeno “da je takva situacija”.

Kako je kazao, Pale je napustio 6. jula zajedno sa ostalim stanovništvom.

Nastavak suđenja je zakazan za 15. mart.