Ramić Ćamil i ostali: Zarobljenici vođeni na saslušanje

Ćamil Ramić i ostali Izvor: Sud BiH

Šaćir Čaušević izjavio je da je početkom rata iz Foče otišao u Goražde, gdje je na poziv poznanika počeo raditi kao komandir smjene u Vojno-istražnom zatvoru. Nedugo potom, kako je kazao, kamionom su dovezeni zarobljenici.

“Oni su izlazili, pretresali smo ih na ulazu i zatvarali”, rekao je Čaušević, dodavši da su prvo dovezeni Ruđani, te da je kasnije među zatvorenicima bilo i vojnih obveznika iz Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) koji su nakratko zatvarani jer su “napravili neke propuste, ubistva”.

Svjedok je opisao unutrašnjost zgrade, govoreći da do kraja rata nije znao da je kancelarija Emina Imamovića, tadašnjeg načelnika bezbjednosti, bila na spratu. Dodao je da je Imamović bio na toj funkciji do polovine 1993. godine, a nakon njega je došao Himzo Selimović.

“Himzo je znao navratiti često, da vidi ima li kakvih problema”, kazao je on.

Kako je objasnio, nakon Selimovića, na funkciju načelnika bezbjednosti došao je Mehmed Dobrača.

“Mislim da je iz Rogatičke brigade, nisam siguran”, rekao je svjedok.

On je objasnio da je njegova funkcija kao komandira smjene bila da pravi raspored smjena, te je ponekad pomagao u poslovima. Istakao je da su svi stražari imali naredbu da se strogo moraju pridržavati pravila Ženevske konvencije, te da niko osim njih nije mogao ući kod zarobljenika bez dozvole.

Čaušević je kazao da misli da su svi dovedeni zarobljenici izvođeni na saslušanje, te da su stražari bilježili koga izvode, u koje vrijeme i kada se zarobljenik vraća u zajedničke prostorije.

“Jedino to, oni su izvodili – vraćali, mislim da su popodne izvođenja bila češća”, rekao je svjedok odgovarajući na upit Tužilaštva BiH, te dodao da je on uvijek bio prva smjena.

Kako je objasnio, na samom početku stražari su znali biti nepristojni prema zarobljenicima, “ali da nikada nije bilo oštrih nasrtaja”.

Zarobljenici su dovođeni i odvođeni, kako je kazao, po zahtjevu načelnika bezbjednosti.

Čaušević je rekao da je bio komandir smjene sve do izvršenja razmjene, krajem 1995. godine.

Selimoviću se sudi sa Ćamilom Ramićem, Mehmedalijom Topalovićem i Ramizom Mićivodom, koji se terete za zločine nad ratnim zarobljenicima – pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) – počinjene na području Goražda i Višegrada u periodu od 1992. do 1994. godine. U ovom predmetu se sudi i Mehmedu Dobrači, koji je optužen za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene u periodu između februara i oktobra 1995. na području Rogatice i Goražda.

Prema optužnici, oni su bili pripadnici ABiH, uglavnom na pozicijama u bezbjednosnom sektoru.

Slaviša Prodanović, advokat trećeoptuženog Himze Selimovića, upitao je svjedoka da li su uslovi bili isti za sve s obzirom da su se među zarobljenicima nalazili i pripadnici ABiH, Čaušević je odgovorio da jesu.

Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je kazao da mu je poznata sudbina Mensudina Bradarića i Irfana Pjane. Ispričao je da zna da je pala granata i da je Bradarić potrčao da pomogne djevojčici koja se tu nalazila, ali da je u tom trenutku pala još jedna te ih oboje ubila. Rekao je da je čuo i da je Pjano poginuo od granate.

Nastavak suđenja je zakazan za 3. februar.