Ove godine Tužilaštvo BiH podiglo je jednu optužnicu više ali protiv manje osoba za korupciju nego 2019. godine kada je podignuto ukupno 11 optužnica protiv 33 osobe zbog koruptivnih krivičnih djela. Najviše optuženih su bili carinici Uprave za indirektno oporezvanje (UIO). Po jedna optužnica odnosila se na pripadnika SIPA-e i Oružanih snaga, a optužen je i bivši ministar sigurnosti Dragan Mektić, njegov šef kabineta te pomoćnik ministra.

Pravni stručnjaci sa kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) smatraju da se na državnom nivou ne procesuira korupcija koja se odnosi na privatizacije i koja je ušla u sistem obrazovanja, školstva, zdravstva te da Tužilaštvo BiH svoje resurse fokusira na laganije predmete koje je lako dokazati.

Rad Tužilaštva BiH na koruptivnim predmetima advokat Ragib Hadžić ocjenjuje kao “kap od kapi u moru” te smatra da se radi o selektivnom pristupu podizanja optužnica i da tužioci koji su zaduženi za predmete korupcije ne pokazuju vlastitu inicijativu u pokretanju istraga.

“To je zamazivanje očiju javnosti da se stekne utisak da oni nešto rade i zato grebu po površini, nađu nešto malo ‘žrtvenih jagnjadi’ i onda bombastično najave da je podignuta optužnica protiv carinika ili graničnog policajca što je primio 20 ili 50 maraka. To bi bilo smiješno da nije žalosno”, naglašava Hadžić.

Profesor prava Goran Šimić kaže da je važno pratiti odnos broja tužilaca i optužnica za korupciju na državnom nivou.

“Mi građani debelo plaćamo tužioce Tužilaštva BiH, a rezultat toga je da tužilac tokom godine ne podigne nijednu optužnicu za korupciju ili ne donese nijednu tužilačku odluku. Tužilac ne radi za sebe, ne radi u svom vlastitom, već u interesu građana BiH koji ga plaćaju. Stiče se utisak da tužioci ne žele biti nezavisni, oni žele biti nedodirljivi i to je problem. Ako nema rezultata, hoću da kao građanin vršim pritisak na tužioca da radi svoj posao”, naglašava Šimić.

Kvalitet optužnica, prema njegovim riječima, treba gledati po presudama koje donosi Sud BiH jer je od broja optužnica koje podigne Tužilaštvo važnije koliko će ih završiti pravosnažnom osuđujućom presudom.

Niska stopa osuđujućih presuda

Sudnica Suda BiH. Foto: Sud BiH

Sud BiH je od početka 2020. godine za koruptivna djela izrekao presude u sedam predmeta, od kojih je pet pravosnažno, među kojima su i četiri donesene po sporazumu o priznanju krivnje. Pravosnažno je osuđeno sedam osoba na ukupno sedam godina i pet mjeseci zatvora te oko 33.000 KM novčane kazne, dok je oduzeta imovinska korist u iznosu većem od 2.200 eura. Među osuđenima su carinici UIO-a i granični policajci koji su se teretili za primanje dara i druga koruptivna djela.

Državni sud je u 2020. godini prvostepenom presudom osudio tužioca Tužilaštva BiH Božu Mihajlovića na pet godina zatvora zbog nesavjesnog rada u službi, ali je Apelaciono vijeće nedavno ukinulo ovu presudu i odlučilo da se predmet prenese Općinskom sudu u Sarajevu.

U Misiji OSCE-a u BiH kažu da su u svom najnovijem izvještaju, zasnovanom na sistematskom praćenju procesuiranja predmeta korupcije pred pravosuđem u BiH, pod nazivom “Sindrom nekažnjivosti”, utvrdili pad broja novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa, koje su tužilaštva u BiH podigla u 2019. godini.

Osim manjeg broja optužnica, ovaj izvještaj navodi da je općenito pala stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim predmetima korupcije u sudovima u cijeloj BiH.

“Niska stopa osuđujućih presuda u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u BiH izaziva ozbiljnu zabrinutost, pogotovo kada se poredi sa stopom u predmetima korupcije uopšte, koja je u ovom periodu bila relativno visoka i stabilna”, stoji u izvještaju.

U Delegaciji Evropske unije u BiH pozivaju da je krajnje vrijeme da se provedu preporuke iz izvještaja stručnjaka koje se odnose na temeljitu reviziju neuspjelih predmeta radi utvrđivanja sistemskih problema i izradu akcionog plana za popravljanje stanja uz stroge vremenske rokove.

U izvještaju se, između ostalog, navodi kako su istrage u predmetima korupcije u pravilu ograničenog opsega, a povrat ili oduzimanje nezakonitog bogatstva stečenog djelima korupcije i povezanim djelima nije adekvatan.

“Kao što je navedeno u Izvještaju Evropske komisije o BiH za 2020. godinu, napori na postizanju rezultata u proaktivnim istragama, krivičnom gonjenju i pravosnažnim presudama za korupciju su i dalje nedovoljni. Naročito je nedovoljan napredak u predmetima na visokom nivou, koji je potrebno ozbiljno pojačati”, kazali su iz Delegacije EU u BiH.

Na državnom nivou se procesuiraju sitniji slučajevi korupcije dok bi bilo potrebno da se u ovim predmetima trajno oduzme značajna imovinska korist za šta su potrebne pravosnažne presude u većim predmetima, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI) u BiH.

“U prethodnom periodu smo vidjeli predmete koji se odnose na sitnu korupciju zaposlenih u institucijama BiH kojim se Tužilaštvo pohvalilo, dok su ostali predmeti mahom birani na osnovu političkih odnosa i obračuna, te se zvaničnici na višim nivoima procesuiraju samo ako se procijeni da je to politički podobno ili ukoliko se sa nekim treba obračunati, i već godinama je izrazito vidljiv selektivan pristup”, kaže Korajlić.

Optužnice i istrage prečesto se podudaraju s objavljivanjem negativnih izvještaja o pravosuđu, obilježavanjem međunarodnih dana borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ili velikim aferama koje otkrije istraživačko novinarstvo, smatra Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo.

“U konačnici, rezultati takvih aktivnosti su porazni, jer rezultata u procesuiranju takozvanog krupnog kriminala i korupcije odnosno visokih dužnosnika nažalost nema i sudska statistika bilježi revnosno procesuiranje ‘malih’ ljudi, odnosno slučajeva primanja mita na graničnim prelazima i tokom carinskih procedura”, pojašnjava Miraščija.

Javnost nikako ne vidi rezultate borbe protiv visoke korupcije, smatra Stefan Blagić iz organizacije “Restart Srpska”, jer pravosuđe nema snagu da se sa njom obračuna, pogotovo sa političkom korupcijom.

“Ako se gledaju zvanični izvještaji Tužilaštva, izgleda da u BiH cvjeta med i mlijeko, da je sve super, da korupcije gotovo i nema. A znamo da je realnost potpuno drugačija i moguće da se u zadnjem mjesecu godine podigne polovina optužnica iz razloga što se izvršio pritisak na pravosuđe u BiH”, dodaje on.

Podizanje optužnica u decembru

Milićević i Novalić tokom konferencije za novinare zajedno sa ministrom Veskom Drljaćom. Foto: N1

Četiri od pet optužnica Tužilaštva BiH kojima su obuhvaćeni zvaničnici, podignute su tokom posljednjeg mjeseca 2020. godine.

Nakon višemjesečne istrage je podignuta optužnica u predmetu “Respiratori” koja premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalića, ministricu finasija i zamjenika premijera Jelku Miličević, suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i direktora pravnog lica “F. H. Srebrena malina” Fikreta Hodžića, između ostalog, tereti za udruživanje radi činjenja krivičnih djela, zloupotrebu položaja, primanje nagrade za trgovinu uticajem, krivotvorenje isprava i nesavjestan rad u službi.

Njima se optužnicom stavlja na teret nabavka 100 komada respiratora u vrijednosti od 10.5 miliona KM iz Kine, te zaštitne opreme u vrijednosti od 2.9 miliona KM za potrebe borbe protiv koronavirusa u Federaciji BiH u vrijeme neposredno nakon proglašenja stanja nesreće.

Iz Tužilaštva nisu naveli tačan iznos za koji smatraju da je oštećen budžet niti tačnu pribavljenu imovinsku korist.

Protiv direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića su podignute dvije optužnice, te se u jednoj skupa sa Muhamedom Pekićem, rukovodiocem Odsjeka za cyber sigurnost u OSA-i, terete da su zloupotrijebili svoj službeni položaj, kao i resurse i kapacitete OSA-e, u svrhe privatnih i ličnih interesa kako bi došli do fotografija i informacija o pošiljatelju anonimne krivične prijave protiv direktora OSA-e, dok se u drugoj u kojoj je, osim njega, optužen ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić i Muriz Druškić, terete za zloupotrebe u vezi sa nezakonitim imenovanjem i sudjelovanjem u Komisiji za drugostepeno rješavanje postupka sigurnosnih provjera za policijske i državne službenike.

Tokom decembra je podignuta optužnica za primanje i davanje dara protiv Marka Pandže i Nermina Aleševića, aktera afere “Potkivanje”, u vezi sa snimkom objavljenim na internetu na kome se, osim osumnjičenih, pojavljuje i Milan Tegeltija, bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH.

Optužnica je podignuta i protiv nakadašnjeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića, koji se tereti da je tokom 2011. i 2012. omogućio Adnanu Bektiću sticanje nezakonite imovinske koristi prema ugovoru o djelu i isplati dnevnica u ukupnom iznosu od 15.680 KM.

Predmet “Respiratori” Tužilaštvo BiH je sredinom maja 2020. preuzelo od sarajevskog Kantonalnog tužilaštva.

Sagovornici BIRN-a BiH smatraju da je Tužilaštvo BiH na isti način moglo od Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske preuzeti istragu o kupovini “Pokretne bolnice” koju je Vlada RS-a platila 3,6 miliona KM, jer se i u ovom slučaju, kao kod “Respiratora”, pojavljuju elementi prekograničnog kriminala.

“Tužilaštvo je pokazalo potpuno nekonzistentan pristup postupanja po predmetima. Pojedini predmeti po kojima su postupala druga tužilaštva se preuzimaju tamo gdje postoji interes i gdje se želi na neki način osigurati kontrola nad istragom i procesom, dok se za druge za koje ne postoji interes da se procesuiraju proglašavaju nenadležnim, a tumači se sve u odnosu na to ko su potencijalni počinioci”, ističe Korajlić.

Advokat Josip Muselimović mišljenja je da su u tužilaštvima na funkcijama ljudi koji nemaju dovoljno iskustva za rad na tako složenim djelima visoke korupcije.

“Društvo je u sferi kriminaliteta dosegnulo dno kada imamo ozbiljne pokazatelje da se koruptivna mreža spustila do nositelja najvećih pravosudnih funkcija, jer imamo tužitelje protiv kojih se vode kazneni postupci”, kaže on.