“To nije nikakvo ni dugoročno ni sistemsko rješenje. Odavno govorim da je sistem normiranja potpuno pogrešan i jedan od ključnih razloga zbog čega je stanje u pravosuđu ovakvo. Te norme su potpuno sulude i one ustvari služe za prikazivanje dobrih rezultata, a da pokrivaju nerad. To je trebalo davno ukinuti”, govori Perić.
BIRN BiH je ranije pisao kako će pandemija usporiti procesurianje, posebno u predmetima ratnih zločina. Od početka godine Državno tužilaštvo podiglo je tek četiri optužnice za ratne zločine.
Za predsjednicu Udruženja “Žena žrtva rata” Bakiru Hasečić neshvatljivo je da se u 2020. godini neće ocjenjivati sudije, iako su zbog pandemije već radili sa smanjenim kapacitetom.
“Neocjenjivanje sudija i tužilaca je katastrofalno. Tako bi u narednoj godini i krajem ove godine, oni koji su ulagali napore, koji su baš radili, bili u istoj poziciji sa onima koji su cijelo vrijeme pa i ovu godinu ‘sjedili u hladovini’, to nije u redu. Smatram da će takvo neocjenjivanje imati velike posljedice za rad pravosudnog sistema, kako podizanja optužnica, tako i na rad sudskih vijeća na suđenjima za ratne zločine”, kaže Hasečić.
Sličnog stava je i Murat Tahirović, predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida, koji predlaže da se uz ukidanje norme smanje i plate u pandemiji.
“Jesu li razmislili o smanjenju plata jer nisu imali posla u pandemiji? Bez obzira na pandemiju i lockdown koji je trajao oko dva mjeseca, treba istaći i rad nekih sudija i tužilaca koji su se trudili da ispune normu. Malo ih je, ali ima i takvih. Logika bi bila, ako ništa, da se bar njih ocijeni i nagradi za predan rad”, smatra Tahirović.
Britanska sutkinja Korner, nekadašnja viša tužiteljica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), u nedavnom je izvještaju o napretku “Unapređenje procesuiranja predmeta ratnih zločina na državnom nivou u BiH”, zaključila da Tužilaštvo BiH nije napravilo napredak u radu na predmetima ratnih zločina i da glavna tužiteljica Gordana Tadić, koja je u vrijeme pravljenja ranijeg izvještaja rukovodila Odjelom za ratne zločine, nije unaprijedila rad Tužilaštva te da je došlo do pada kvaliteta rada na istragama i podizanjima optužnica za ratne zločine.
U izvještaju se zaključuje da se navodno i dalje nastavlja praksa podizanja optužnica s ciljem ispunjenja norme.
Nejasna odluka VSTV-a
VSTV. Foto: BIRN BiH
Advokat Nenad Gvozdić kaže kako 2020. godina, uprkos pandemiji, zahtijeva da se vrednuje i da se cijeni rad.
“Nesumljivo da su oštećeni prije svega žrtve, ali meni to nije ništa čudno jer žrtve su najmanje zaštićene osobe u ovom društvu. Ta mi je odluka očekivana jer suci jednostavno, a pogotovo članovi VSTV-a, sebe stavljaju u prvi plan i njihov odnos prema radu je takav da vrlo malo razmišljaju o žrtvama”, navodi Gvozdić.
Goran Šimić, dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta Vitez, kazao je da ovakva odluka VSTV-a predstavlja još jednu u nizu nelogičnih odluka, postavljajući pitanje da li su oni koji predlažu odluku razmišljali i o smanjenju plata jer nisu imali obiman posao tokom pandemije.
“Generalno, pravosuđe u BiH se svim silama trudi da bude nedodirljivo, a ne nezavisno. Svaka njihova odluka, pa i ova, vuče ka tome. Njima je potreban samo novac budžetskih korisnika kako bi se finansirali, bez da opravdaju svoj (ne)rad! Vodeći se situacijom sa koronavirusom, je li to znači da ni u 2021. neće biti ocijenjeni, jer pandemija sigurno neće završiti tako lako”, kaže Šimić, ukazujući na izvještaj o radu Tužilaštva BiH za 2019. i iznos plata državnih tužilaca.
Odluka Vijeća nema apsolutno nikakvo logično uporište u pravu, smatra Šimić.
On dodaje da način ocjene i kriterij za to, kod sudija i tužilaca, treba biti stroži za barem 50 posto.
Prošlogodišnji izvještaj stručnjaka o vladavini prava u BiH, kojeg je predstavio Reinhard Priebe Evropskoj komisiji, istaknuo je kako pravosudni sistem u BiH ne uspijeva da se bori protiv ozbiljnog kriminala i korupcije, a niti jedna od četiri postojeće pravosudne nadležnosti ne funkcionišu adekvatno.
Gvozdić smatra da su sudovi donekle bili u pravu, a pogotovo Sud BiH što je reducirao svoj rad iz epidemioloških razloga. Imali smo period lockdowna kad je bilo opravdano da se ništa ne dešava i period poslije, gdje je Sud trebao raditi punim kapacitetom u svim onim predmetima gdje se ne pojavljuje više osoba, smatra on.
“U predmetima gdje se vode istrage protiv manje osoba mislim da je trebalo još više raditi baš u ovom periodu zato što tužiteljstva ako nemaju konkretno ulazak u sudnicu zbog suđenja dobijaju puno slobodnog vremena da rade istrage, a istraga ima puno i mislim da se mora raditi i ocjenjivati njihov rad i u ovim uvjetima gdje su samo male korekcije se mogle odnositi na period totalnog lockdowna. Daleko od toga da se treba prepustiti stihiji ovo što se ove godine nije radilo u onom kapacitetu kome se trebalo raditi”, kaže Gvozdić.
Žrtve ispaštaju
Sutkinja Minka Kreho. Foto: BIRN BiH
Minka Kreho, predsjednica Krivičnog odjeljenja i sutkinja Suda BiH, ističe da žrtve ispaštaju od marta mjeseca u predmetima ratnih zločina.
“Mi na Sudu BiH imamo uglavnom suđenja sa sedam, deset, 17 optuženih. Mi to ne možemo zakazati evo od marta. Samo zakazujemo one gdje je jedan, dva, pa do pet [optuženih] i to otežano. Po mjesec-dva bude da ne možemo zakazati jer je optuženi dobio koronu ili je njegov branilac dobio koronu ili vještak ne može doći iz druge države. Sve je to sad otežano u ovom periodu pandemije”, kaže Kreho.
Ona smatra da je stav VSTV-a osnovan.
“Mislim da je taj stav osnovan. Naročito što su nama suđenja otežana. Mi, na Sudu BiH, mi se dosad nismo ocjenjivali, ali zakazujemo suđenja i vrlo često moramo odlagati suđenja jer se razbolio od COVID-a ili advokat ili optuženi ili svjedok, a ne možemo zakazivati predmete koji imaju više od pet optuženih. Nemamo ih gdje smjestiti”, govori Kreho.
Naglašava da je rad sudija Suda BiH otežan.
“Sasvim dobro je VSTV prepoznao tu težinu ove pandemije koja je ušla i u pravosuđe. I sudija ima i saradnika u cijeloj BiH koji su dobili koronu. I sve to skupa utiče na rezultate rada, tako da mislim da je to u redu. I mi ćemo i dalje zakazivati predmete sa manje optuženih. Imamo probleme pa ponovo zakažemo, pa moramo čekati da ozdravi taj neko pa da opet zakažemo. Ovo je sasvim realno i za očekivati”, kaže Kreho uz pitanje “kako će nas ocijeniti iko, bilo kog sudiju ako on ne može da ostvari ono što je planirao u tom mjesecu, u tom danu sa suđenjima”.
Ona smatra da bi realnije ocjenjivanje sudija bilo na svake tri godine jer državne sudije u toku godine održe jedan ili dva predmeta koji su kompleksni.
“Na osnovu ta dva predmeta se ne može odrediti da li je taj sudija kvalitetan ili nije kvalitetan. To treba izbalansirati, dati veći prostor, da se može na osnovu više odluka i više ukinutih ili potvrđenih odluka utvrditi kvalitet rada tog sudije ili tužioca kroz više optužnica. Malo je u jednoj godini, kratak je period, da se vidi da li je taj tužilac ili sudija kvalitetan, da li dobro radi”, kaže Kreho.
Prema riječima sudije Perića, sadašnji sistem normiranja ne daje rezultate kakvi su planirani.
“To je prevarantski mehanizam koji je od pravosuđa napravio ovo što danas imamo – potpuno neodgovoran sistem. Pravosuđe je stalno u drastičnom padu. Kad je u pitanju kvantitet, a o kvalitetu da ne govorim. Ističe oktobar, nema predmeta i neće ih biti. I ako bude nešto, bit će radi statistike. Sad kad su shvatili da nema ni statistike, neće ni o kakvoj statistici voditi računa. Porazni su rezultati i bit će sve gori i gori”, govori Perić.
