Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Osman Begović je kazao da su uniformisana lica došla u Gornju Osivicu i mještanima rekla da krenu prema centru radi dogovora i da kuće ostave otvorene. Dodao je da su njega i još pet mještana, od kojih su svi imali obrijane glave, izdvojili i počeli udarati, a potom prebacili u susjedno selo.
On je ispričao da su prevezeni u zgradu stare pošte i zatvoreni u malu prostoriju, odakle su izvođeni i premlaćivani. Spolja se, kako je naveo, čula muzika.
“Dok pjesma ide, oni udaraju”, prisjetio se Begović, dodavši da je zbog batina više bio u nesvijesti nego pri svijesti.
Rekao je da su poslije četiri do pet dana njih šestorica prebačeni u zgradu policije u Tesliću, gdje su bili zatvoreni sa još sedam-osam muškaraca. Ispričao je da su izvođeni na sprat, na ispitivanje, te da su takođe udarani.
“Njih dvojica udaraju… Sva košulja je otišla na parčad, leđa crna k'o ugarak”, kazao je Begović i naveo da su nakon nekoliko dana prebačeni u zgradu Teritorijalne odbrane (TO) u Pribiniću.
Prema njegovim riječima, tu je bilo oko 150 ljudi i takođe su udarani. On je rekao da su morali ustajati i stati uz zid.
“Mene dignu, ti što su blizu mene”, izjavio je svjedok, dodavši da su oni koji su bili ćelavi češće udarani.
Kazao je da je Ibrahim Mahmutović, koji je odveden s njim iz Gornje Osivice, udaren kundakom u vrat i podlegao. Naveo je da je još jedan mladić ubačen u prostoriju i preminuo.
Begović je rekao da je takvo stanje trajalo dok nije došao Pile Radulović. Naveo je da su nakon par dana odvedeni kod sudije i pušteni.
Svjedok je napomenuo da prilikom hapšenja nije imao oružje i da nije bio ni u kakvoj jedinici. Kazao je da im je prilikom prvog zatvaranja neko rekao: “Vidite šta uradi Suljo od vas.”
Na pitanje Odbrane, Begović je potvrdio da je čuo da je Suljo Beginović imao svoju jedinicu, kao i da su imali obrijane glave.
On je svjedočio na suđenju Dušanu Kuzmanoviću, Predragu Markočeviću i Marinku Đukiću, optuženim za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.
Kao svjedok Tužilaštva saslušana je i Rada Aleksić, koja je radila u policiji kao sekretarica Kuzmanovića.
Svjedokinja je potvrdila da je došla jedinica iz Doboja koju su zvali “Miće”. Rekla je da su bila učestala privođenja i da je čula jauke.
“Vidjela sam privođenja. Bilo je i od naših i od ovih što su došli”, kazala je Aleksić.
Ona je dodala da je u par navrata prala krv sa stepeništa.
Svjedokinja je ispričala kako je u selu Stenjak 4. juna 1992. zapaljena kuća jedne bošnjačke porodice, kod koje je ona sa sestrom stanovala kao podstanar. Navela je da se sjeća da su dan ranije došle “Miće” i da su nju i koleginicu legitimisali prislanjajući im pušku na grudi.
Aleksić je potvrdila da je u policiji tada traženo potpisivanje lojalnosti, što ona nije učinila. Prisjetila se kako je načelnik Kuzmanović jednom poslao dva dana kući, jer je “popila kafu sa čistačicama Muslimankama”.
On je dodala da se Kuzmanović tada bio vratio s terena i da je bio ljut, te da joj je u afektu rekao da ide kući.
Na pitanje Odbrane, Aleksić je potvrdila da je pila kafu u toku radnog vremena.
Nastavak suđenja je 26. oktobra.
