Spomen-obilježje ubijenim osobama u Živinicama. Foto: Opština Živinice
Sabina Saferović se prisjetila za BIRN BiH kako se tog dana zajedno s kćerkom Amrom nalazila u kući. Ispričala je kako je dan bio lijep i da je Amra, koja je tada imala nepune dvije godine, s jednom curicom izašla vani, dok je ona spremala hranu.
“Ona je izašla sa curicom jednom. U međuvremenu je počelo samo da puca nešto, ne znaš ni odakle je, ni šta je, k'o iz zraka, k'o zvončići neki, to prašina se digla. Dok sam ja iz kuhinje na vrata ulazna – ništa se ne vidi, dim je, tama, samo čuješ vrisku, dreku… Ja sam onako po onim granatama išla, zvala”, prisjetila se Seferović kroz plač.
Kako je ispričala, u dimu je vidjela kćerku, koju je držala druga djevojčica, te ih je obje ponijela do kuće. Tada ih je policajac odvezao u bolnicu, gdje njena djevojčica nije preživjela operaciju.
Za zločine počinjene u naselju Karaula nikada niko nije odgovarao, zbog čega su, prema riječima Amrine majke, porodice žrtva nezadovoljne. Iako su se obraćali tužilaštvu u Tuzli, nikada ništa nije pokrenuto, napomenula je Seferović.
“Samo su rekli, ‘eto, vidjet ćemo šta budemo mogli, mi ćemo ostati u kontaktu’, kao javit će… Međutim, od tog dana kad smo bili, više niko nikad nije javio. Kao da mi ne postojimo”, kazala je Saferović.
Pored djevojčice Amre, život su izgubile još Ramiza Husejnović, koja je imala tri godine, osmogodišnjak Mirsad Gojkić, sedmogodišnjak Selver Nukić, te njegova vršnjakinja Amira Delić. Amira Salkić i Amel Ibrahimović su u trenutku stradanja imali deset godina. Taj dan život su izgubile i Rajfa Suljić, koja je tada imala 37, i Rahima Musić sa 46 godina.
U Živinicama se 8. oktobra svake godine polaganjem cvijeća na spomen-obilježje sjeća na stradale sugrađane. Ove godine obilježavanje godišnjice održano je uz propisane mjere zbog pandemije koronavirusa.
