Zoran Tešić i Simo Stupar. Izvor: BIRN BiH
Bajro Durić kazao je da je s ocem, bratom i drugim mještanima uhvaćen kada su šumom krenuli prema Kladnju, jer su srpske snage počele dolaziti “po kućama”.
On je rekao da su prebačeni u SUP (Sekretarijat unutrašnjih poslova) u Vlasenici i zatvoreni u jednu prostoriju. Izjavio je da su svi bili u civilnoj odjeći.
Svjedočeći videovezom iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), on se prisjetio kako su njega i druge udarali Simo Stupar i dva Zorana – Stupar i Obrenović.
“Simo je počeo da me tuče… nogama, nekom tankom žicom po leđima… poslije lancem po glavi, tad sam bio u nesvijesti”, naveo je Durić.
Dodao je da su ga udarala i dva Zorana. Naveo je da mu je jedan stavio kantu na glavu i udario nogom, a da je drugi slomio drvenu stolicu od njega.
“To je trajalo dok se nisu umorili”, kazao je svjedok, navodeći da su mu leđa bila “šarena” i da nije mogao leći.
On je ispričao i kako su udarani drugi muškarci u prostoriji. Prema njegovim riječima, Stupar je svjedoku S-6 nožem urezao krst, a poslije mu je na ranu stavljana so.
Stupar je optužen sa Zoranom Tešićem za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u Vlasenici. Na teret su im stavljena ubistva, zlostavljanja, mučenja, prisilni nestanci i napadi na sela.
Prema optužnici, Stupar je bio pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, a Zoran Tešić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).
Svjedok Durić je rekao da je iz policije prebačen u Sušicu, gdje su prenoćili, a potom odvezeni autobusima.
Na pitanje Stupareve Odbrane, svjedok je kazao da je tučen i kada ih je vojska uhvatila.
Braniteljica Vesna Tupajić-Škiljević pitala ga je da li je bio vojno angažovan, na šta je Durić odgovorio da nije i da je bio vojno nesposoban iz zdravstvenih razloga.
“Ja sam od udaraca izgubio pamćenje. Kad me udario po glavi lancem…”, rekao je svjedok.
Na pitanje kako se sjeća dešavanja, odgovorio je da mu “nekad dođe” pa se sjeti.
U dodatnim pitanjima Tužilaštva i Vijeća, svjedok je kazao da je prije rata proglašen nesposobnim za vojsku, ali da se ne može sjetiti zbog čega.
Tužilac Dževad Muratbegović pročitao je iskaze dva preminula svjedoka.
Ešefa Pašić je u iskazu 2011. kazala da je živjela u Džamdžićima i da se skrivala u šumi sa suprugom i djecom zbog bezbjednosnih razloga. Ispričala je da je njen sin Muhamed, koji je imao 16 godina, otišao do jedne vikendice da vidi šta je sa komšijama Hasanom i Amirom Džamdžićem.
Ona je u iskazu navela da se začula pucnjava i da je potom došao šumar, koji im je rekao da su njen sin, kao i Džamdžići ubijeni.
Svjedok Numo Hatunić u iskazu datom 2011. godine kazao je da se, nakon zločina u selu Zaklopača koji se dogodio u maju 1992. godine, s drugim mještanima Džamdžića skrivao.
Kako je pročitano, on je ispričao kako je naišla vojska i kako je bježeći vidio zapaljene kuće i vikendice po selima. Navodi se i da je naišao na tijela Hasana Džamdžića i njegovog sina Amira, te da ih je naknadno uspio ukopati. Rekao je da je našao i tijela Alije i Fehme Šahinpašić.
Braniteljica Tupajić-Škiljević kazala je da bi ovog svjedoka pitala da li može da opiše uniforme vojnika, te da li je pronašao tijelo Muhameda, sina svjedokinje čiji je iskaz pročitan.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. septembar, kada bi Tužilaštvo trebalo da okonča svoj dokazni postupak.
