Istraživanje

Kako je “McKinsey” stavio “produktivnost” u središte evropske izbjegličke politike

Ilustracija. Izvor: BIRN/Igor Vujčić.

Kako je “McKinsey” stavio “produktivnost” u središte evropske izbjegličke politike

22. Jula 2020.09:54
22. Jula 2020.09:54
Dokumenti do kojih su došli BIRN i Der Spiegel pokazuju kako je američka konsultantska firma za upravljanje “McKinsey” stavila “maksimalno povećanje produktivnosti” u središte evropske politike o azilu, a nauštrb prava izbjeglica, kažu kritičari.

This post is also available in: English (English)

Žrtve su bile među hiljadama osoba nasukanih na “žarišnim” grčkim otocima Lezbosu, Samosu, Hiosu, Lerosu i Kosu tokom prve zime nakon potpisivanja povijesnog sporazuma između Evropske unije (EU) i Turske u martu 2016. godine, kako bi se zaustavio dotok tražitelja azila s Bliskog istoka, iz Azije i Afrike koji su pokušavali doći do granica Unije.

Amnesty International osudio je ,,loše uslove za život“ u kampovima, „lošu ishranu i neadekvatnu medicinsku njegu.“ Grčke vlasti nadležne za pitanja azila bile su preopterećene.

Ovo je pozadina začetka ugovora iz januara 2017. godine između EU i konsultantskog giganta iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) “McKinseyja” za eliminaciju “neriješenih” zahtjeva za azil.

Zajednička istraga Balkanske istraživačke mreže (BIRN) i Der Spiegela otkrila je kako je “McKinsey”, u mjesecima prije januarskog ugovora, bez naknade pisao prijedloge projekata za implementaciju izbjegličkog pakta s Turskom, kako su ti prijedlozi ugrađeni u evropske politike i kako je EU u konačnici, bez postupka javne nabavke, dodijelila toj konsultantskoj firmi ugovor vrijedan 992.000 eura za provođenje te politike. Evropski revizorski sud je 2018. godine zaključio da je ugovor bio “neregularan”.

Sada stotine stranica finalnog izvještaja firme “McKinsey” o tom poslu, do kojih su došli BIRN i Der Spiegel, baca svjetlo na detalje usluga te firme, otkrivajući logiku primjereniju salama za sastanke nego humanitarnom radu na terenu.

Načelo kojim su se vodili konsultanti za upravljanje, koji su radili sa Evropskim uredom za podršku azilu (EASO), grčkim vlastima i “Frontexom”, evropskom graničnom agencijom, može se sumirati jednom frazom: “maksimalno povećanje produktivnosti”, tj. procesiranje što većeg broja azilantskih predmeta u što kraćem vremenu. Grupe za zaštitu ljudskih prava i bivši insajderi kažu da se to radilo na štetu prava izbjeglica.

“Efikasnost se ne može lako uskladiti sa očuvanjem prava na azil za tražitelje azila i pristupa pravičnim procedurama, posebno zbog ogromnog jaza u pružanju informacija i pravne pomoći tražiteljima azila”, izjavio je Asterios Kanavos, pravnik nevladine organizacije Refugee Support Aegean [Egejska podrška za izbjeglice] i bivši službenik za rješavanje predmeta EASO-a na Lezbosu 2018. i 2019. godine.

Podjela po nacionalnosti, kraća obuka osoblja, proaktivna komunikacija

“McKinsey” je predložio veliki broj mjera kako bi postigao svoj cilj.

Neke su bile očite, kao što je potreba da se izbroji koliko je zapravo tražitelja azila prisutno na otocima i da se poboljša dodjela smještaja.

Neki su pak bili kontroverzniji: “segmentacija”, naprimjer, raspodjela azilantskih predmeta prema državljanstvu.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava upozorile su grčke i evropske zvaničnike na diskriminaciju, i ukazale na tenzije među različitim grupama zbog meseci čekanja.

“Mek Kinsey” je pozvao da se što pre poveća broj osoblja. Na sastanku sa Martinom Fervejem, koordinatorom EU za sporazum Unije sa Turskom, američki konsultanti su rekli da je jedan od načina da se to postigne skraćenje vremena obuke osoblja prije no što se oni rasporede po egejskim ostrvima.

Drugi način za povećanje efikasnosti bilo bi smanjenje obima posla, tj. “putem minimiziranja broja predmeta koji idu na prvi, a posebno na drugi stupanj”. To je značilo da ljude treba obeshrabrivati čak i da podnose zahtjeve ili, ako su to već uradili, da se žale kada budu odbijeni.

Konsultanti Mek Kinsija su predložili da se grčke vlasti i službenici Međunarodne organizacije za migracije (IOM) uključe u ,,proaktivnu komunikaciju” o izgledima da se žalba odobri i o shemi IOM-ovog ,,dobrovoljnog povratka.” Takva komunikacija se mogla odvijati odmah po pristizanju tražitelja azila u Grčku, kazali su oni, tj. na kraju opasnog putovanja često prenatrpanim brodovima preko Egejskog mora.

Više sigurnosnih snaga, veći pritvorski kapaciteti do deportacije


Infographic: BIRN/Igor Vujcic

I pored njihovog truda, rezultati iz februara 2017. očigledno nisu bili zadovoljavajući.

“Trenutna produktivnost” osoblja EASO-a i Grčke službe za azil bila je daleko ispod ciljane, navode iz “McKinseyja”. U prosjeku, Žalbeno tijelo Grčke donosilo je 50 odluka po žalbama na sedmičnom nivou, umjesto ciljanih 300, prema izvještaju “McKinseyja”. Kako bi se to promijenilo, ova konsultantska firma je pozvala na sedmične telefonske razgovore s koordinatorima EASO-a i Žalbenog tijela Grčke na otocima. Povrh toga, koristile bi se tabele “rezultata” kako bi se motivirali uposlenici.

Povremeno bi protesti u ostrvskim kampovima dovodili do evakuacije osoblja, što je dovodilo do daljeg odlaganja procedura za azil. Tako da je “McKinsey” zatražio raspoređivanje dodatnih sigurnosnih snaga kako bi se “smanjilo vrijeme zastoja”.

Potrebno je također povećati pritvorske kapacitete u očekivanju deportacija, naveli su, te predložili da migranti budu pritvarani odmah nakon što ih se obavijesti da će biti deportirani. Smjernice UN-ove agencije za izbjeglice, koje i sam EASO citira, pak predviđaju pritvor samo kao ekstremnu mjeru.

Neki su tražitelji azila s vremenom dobili dozvole da napuste otoke, bilo zato što su im odobreni zahtjevi za azil ili su smatrani “ranjivim”. Neki su, međutim, odbili da budu prebačeni u kampove na grčkom kopnu, jer su osjećali da su tamo uvjeti gori nego na otocima.

U martu 2017. “McKinsey” je želio suzbiti taj “nedostatak volje”, te je UN-ovoj agenciji za izbjeglice predložio mehanizam sankcioniranja kojim bi “se ostanak u ovim žarištima učinio manje privlačnim”. Jedna od predloženih mjera – omogućiti korištenje gotovinskih kartica, koje tražiteljima azila daju pristup mjesečnoj subvenciji od EU, u iznosu od 90 eura, samo na kopnu.

Tek u decembru 2016. organizacije za zaštitu ljudskih prava su kritizirale činjenicu da su osobe u otočkim kampovima nedovoljno informirane o azilantskim procedurama.

Mnogi detalji i dalje sakriveni


Infographic: BIRN/Igor Vujcic

“McKinsey” nije odgovorio na zahjtev da komentariše individualne mjere koje je kompanija preldožila. ,,Kao što je Evropska komisija potvrdila, “McKinsey” nije određivao javnu politiku ili procjenjivao osnovanost zahtjeva,” rekla je portparolka “McKinseyja“.

,,Naša uloga, kako je dokumentovano, bila je da pružimo operativne podatke i savjete vlastima kako bi oni donijeli odluke. To je značilo da su slučajevi azilanata brže obrađivani, što je omogućilo jasnu sliku o tome ko ima pravo da ostane u EU”.

Nejasno je u kom su obimu mjere predložene od “McKinseyja” i provođene.

Mnogi detalji aktivnosti “McKinseyja” još uvijek se drže u tajnosti. Evropska komisija, kao izvršno tijelo EU, opravdava tu činjenicu tvrdnjom da bi potpuno otkrivanje predstavljalo rizik za javnu sigurnost, dok bi “McKinseyjevi” “poslovni interesi bili ozbiljno narušeni”.

Portparol EASO-a rekao je da „efikasni postupci za azil ne znače pogoršanje kvaliteta i individualnu procjenu zahtjeva. Sve su to važni elementi Zajedničkog evropskog sistema azila, pri čemu ne samo da podnosilac zahtjeva ima pravo da njegova prijava bude razmotrena na osnovu pojedinačnih zasluga, već i u razumnom roku.”

Agencija nije komentarisala pojedinačne mjere koje je predložio “McKinsey”. Kompanija nije dostavila prijedloge EASO-u, već Upravnom odboru koji je vodio projekat, rekao je portparol EASO-a. Iako je EASO bio član ovog odbora, koji danas više ne postoji, on nije mogao govoriti u svoje ili u ime njegovih članova.

 Pored EASO-a, u Upravnom odboru bili su Služba za podršku strukturnim reformama EU, SRSS, agencija za upravljanje granicama EU, Fronteks, grčke vlasti i sam “McKinsey”. Portparol EASO-a predložio je da se za ostala pitanja kontaktira Evropska komisija.

Portparolka Evropske komisije je na pitanja odgovorila slijedeće: ,,Iako vlasti mogu odlučiti da se oslanjaju na ekspertizu spoljnih kompanija gde je to relevantno, javni organi treba da procjene i preispitaju doprinos spoljnih kompanija i da samostalno donose svoje odluke.”

Portparolka je rekla i da su Evropska komisija i EU bile samo u sporednoj ulozi, i predložila da se bilo kakva pitanja u vezi s pojedinačnim mjerama koje je “McKinsey” ponudio pošalju grčkim vlastima. Grčka agencija za azil, međutim, nije odgovorila na pitanja poslata emailom.

“Osmišljen da deportira”

Akcenat koji je stavljen na efikasnost i „produktivnost“ u evropskoj izbjegličkoj politici nastavio se i nakon “McKinseyja”, što brine grupe koje se bave ljudskim pravima i neke od onih koji rade na terenu.

Kako sam ja to shvatio, efikasnost je bila najvažniji aspekt posla radnika koji su radili na slučajevima“, rekao je Kanavos. ,,U postupku u kojem su brze odluke prioritet, proceduralne garancije i garancije prava tražilaca azila su na drugom mestu”.

Prema riječima Kanavosa, novi azilantski zakoni koje je Grčka usvojila ove godine uključuju i veliki broj odredbi sličnih onim prethodno predloženim od “McKinseyja”; jedna takva odredba znači da da oni čiji se zahjtev za azil odbije u prvom stepenu odmah budu deportavani i da vrijeme do same deportacije provedu u pritvoru.

Broj zahtjeva za azil koje obrađuje Grčka značajno je povećan, ali po koju cijenu?

“Novi sistem za azil u Grčkoj osmišljen je da deportira ljude prije nego da im ponudi sigurnost i zaštitu”, navodi se u izvještaju “Oxfama” i Grčkog vijeća za izbjeglice objavljenom 1. jula.

Prošlog novembra iz Ureda ombudsmana EU rekli su da bi trebalo javno objaviti više detalja o ulozi “McKinseyja”, tvrdeći da javnost ima pravo da bude informirana o sadržaju projekata koji se finansiraju iz javnih prihoda.

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen je, međutim, izjavila da taj materijal sadrži “osjetljive informacije” u vezi sa “McKinseyjevim” poslovnim strategijama i odnosima.

Gerald Knaus, direktor berlinskog istraživačkog centra Evropska inicijativa za stabilnost, čije su ideje dale osnovu za dogovor između EU i Turske, doveo je u pitanje povjerljivost: „Zašto je “McKinseyjeva” analiza bila povjerljiva? Šta treba sakriti od javnosti ovdje? ” rekao je za DER SPIEGEL / BIRN.

On kaže da je u proljeće 2017. bilo manje od 6,000 tražilaca azila na grčkim ostrvima, i da bi bilo dovoljno novca iz EU da se pomogne ljudima. ,,Gdje je [novac] nestao,” pita Knaus.

,,Problem na ostrvima nije bio nedostatak resursa, već nedostatak političke volje.”

Luděk Stavinoha


This post is also available in: English (English)