Slučajevi korupcije u Republici Srpskoj uglavnom bez sudskog epiloga

Okružno i Republičko tužilaštvo u Banjaluci. Izvor: Gerila.info

Prema podacima Transparency Internationala Bosna i Hercegovina (TI BiH) broj potvrđenih optužnica za korupciju u Republici Srpskoj u 2019. godini je 45, a u Federaciji 160, dok je broj donesenih presuda izrazito mali.

Ivana Korajlić, izvršni direktor TI BiH, navodi da su podaci još više poražavajući kada je riječ o presudama.

“Kada pogledamo, sa druge strane, same epiloge svih procesa, kada govorimo bar o procesuiranju krivičnih djela korupcije, tokom 2019. godine izrečeno je samo 12 zatvorskih kazni i većina ovih osuđujućih presuda koje se izreknu se odnosi na uslovne osude ili tek novčane kazne. Jednostavno ne vidimo adekvatno postupanje pravosuđa ni u RS-u, ali ni na nivou BiH”, kaže Korajlić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Prema njoj, većina krivičnih prijava u kojima se spominju najviši funkcioneri Republike Srpske odbačene su u startu bez analize dokaza i navoda koje su predavali uz prijave. Podsjeća da su najviše zvaničnike RS-a prijavljivali zbog prijetnji glasačima, te zloupotrebe službenog položaja u predizbornim kampanjama.

“Čim se u prijavama spominju ljudi iz vrha vlasti to se ne dira i ne smije da se dira. Ono što je problem jeste i da veliku kontrolu nad radom VSTS-a BiH imaju političke stranke kao i nad radom ključnih ljudi u pravosuđu. Zato nema procesuiranja afera”, govori Korajlić.

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, Milan Tegeltija, kaže da ovakve kritike na rad VSTS-a nisu novost.

“Takve tvrdnje su paušalne, zlonamjerne i za cilj imaju da unište kredibilitet pravosuđa u Bosni i Hercegovini, kako bi oni koji to tvrde mogli da preuzmu kontrolu nad radom pravosuđa. Nemam ja tu ništa više da kažem”, rekao je Tegeltija za BIRN BiH.

BIRN BiH je ranije pisao o procesuiranju “sitne” korupcije i sankcijama bez učinka na državnom nivou, a u Izvještaju stručnjaka o vladavini prava u BiH predstavljenom krajem 2019. godine u Bruxellesu, navedeno je kako “dosadašnji procesuirani slučajevi korupcije koji su rezultirali pravosnažnim presudama podrazumijevaju sitnu korupciju, a izrečene sankcije nemaju odgovarajući učinak”.

Neki od procesa koji su pokrenuti u Republici Srpskoj završili su obustavljenim istragama, dok su drugi u višegodišnjoj fazi istrage, te i dalje čekaju na sudski epilog. Prema mišljenju novinara i političkih analitičara razlog tome je nesposobnost istražnih organa, slaba zakonska regulativa, te politički uticaji što je dovelo do nepovjerenja građana.

Tužilaštva tvrde da su istrage dugotrajne zbog nedostupnosti osoba istražnim organima u našoj zemlji, a da su prijave odbačene zbog neosnovanosti ili nepostojanja krivičnog djela.

Obustavljene ili dugotrajne istrage

U aprilu ove godine Republičko javno tužilaštvo je obavijestilo javnost da neće sprovoditi istragu po krivičnoj prijavi protiv aktuelne ministarke finansija u Vladi RS-a, Zore Vidović. Nju je 2018. godine, dok je bila na čelu Poreske uprave ovog entiteta, prijavila Socijaldemokratska partija (SDP) zbog toga što kao odgovorno lice nije učinila ništa da naplati 250 miliona poreskih obaveza od poreskih dužnika.

U prijavi se Tužilaštvu predlaže podizanje optužnice. Prijava je mjesecima lutala po pravosudnim institucijama da bi je konačno Okružno tužilaštvo proslijedilo Republičkom javnom tužilaštvu koje donosi odluku da neće biti nikakve istrage.

U krivičnoj prijavi je, prema pisanju portala eTrafika i drugih medija, napisano da Vidović kao odgovorno lice nije pokrenula postupke prinudne naplate i da je tako omogućila pojedincima neplaćanje poreza. U naredbi o nesprovođenju istrage Republičko tužilaštvo je napisalo da Vidović neplaćanjem poreza od strane poreskih obveznika nije mogla da stekne nikakvu finansijsku korist i da zbog toga nema osnova za sprovođenjem bilo kakve istrage.

Istraga protiv Stefana Karganovića o poslovanju “Istorijskog projekta Srebrenica” pokrenuta je 2014. godine i još traje. Tadašnje Specijalno tužilaštvo Republike Srpske sumnjičilo je Karganovića da je pronevjerio dva miliona maraka budžetskog novca kao i da ne postoje evidencije o trošenju sredstava koje su mu za projekat odobrene iz budžeta.

“Istraga u predmetu protiv osumnjičenog Stefana Karganovića je u toku, postupajući tužilac je dana 15. 05. 2020. godine uputio molbu za pružanje međunarodne pravne pomoći Ministarstvu pravde SAD-a, što znači da je osumnjičeni i dalje nedostupan tužilaštvu”, navode u odgovoru BIRN-u BiH iz Okružnog tužilaštva Banjaluka.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je Specijalnom tužilaštvu zbog sumnji u pronevjeru milion maraka podnijelo izvještaj protiv Dragana Vučetića, koji je bio na čelu “Nikola Tesla”, preduzeća koje je dobijalo kredite od Investiciono-razvojne banke RS-a, ali i komercijalnih banaka za koje je garant bila Republika Srpska. Preduzeće je propalo, a krediti nisu vraćeni.

Vučetić je, u vrijeme kada je firma na čijem čelu se nalazio dobijala novac, bio savjetnik Milorada Dodika, tada predsjednika RS-a.

U Okružnom tužilaštvu Banjaluka kažu da Dragan Vučetić, kao ni firma “Nikola Tesla” ne prolaze kroz njihove evidencije, a u Republičkom tužilaštvu su za BIRN BiH naveli da “osumnjičeni nije ispitan u istrazi jer je nedostupan organima gonjenja”.

“Izvršenim provjerama utvrđeno je da se isti dan, 23.09.2010. godine odrekao državljanstva BiH, a prema podacima Interpola njegovo glavno i alternativno prebivalište je u Bergheimu, Saveznoj Republici Njemačkoj”, odgovoreno je iz Republičkog tužilaštva.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je 2014. godine raspisalo potragu za osumnjičenim, a ovo Republičko tužilaštvo je putem međunarodne pravne pomoći u dva navrata uputilo poziv za ispitivanje osumnjičenog.

“Od strane Državnog tužilaštva Keln obaviješteni smo da je po njemačkim propisima poziv osumnjičenom uručen. Na zakazana ročišta za ispitivanje osumnjičeni se nije odazvao”, rekli su u Tužilaštvu.

U Okružnom tužilaštvu Banjaluka za BIRN BiH potvrđuju da je postupajući tužilac još u maju prošle godine donio naredbu o nesprovođenju istrage protiv Dejana Kusturića, direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a i Branislava Zeljkovića, direktora Instituta za javno zdravstvo RS-a, po krivičnoj prijavi u vezi s aferom “Pelene” iz razloga “što je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo”.

Iz ovog tužilaštva navode i da su krivične prijave protiv rukovodstva Instituta za javno zdravstvo zbog uvoza medicinske opreme podsredstvom turističke agencije, predsjednika Vlade Radovana Viškovića i ministra zdravlja RS-a Alena Šeranića, zbog kupovine pokretne bolnice, proslijeđene na nadležno postupanje Republičkom tužilaštvu. Iz Republičkog tužilaštva nisu odgovorili na upit o tome u kojoj je fazi predmet.

Radovan Višković. Izvor: Gerila.info

Korupcija kao stil življenja

Novinar iz Banjaluke Vladimir Šušak smatra da pravosuđe u Republici Srpskoj najsiromašnije rezultate ima kada je riječ o procesuiranju predmeta korupcije, zbog “nesposobnosti istražnih organa da dovedu slučajeve do kraja uprkos osnovanoj sumnji i dokazima, neadekvatne zakonske regulative da se prikupe svi potrebni dokazi ili kriminalno-političkih uticaja na pravosuđe”.

“Različiti istražni procesi koji su zapali u ‘ćorsokak’, koji nikada nisu dovedeni do kraja i koji su zaboravljeni uprkos pritisku javnog mnijenja, istraživačkog novinara navode na ovakav zaključak. Konkretni slučajevi koji su okončani i uspješno dovedeni do kraja navode na zaključak da je riječ uglavnom o ‘politički nepodobnim’ osobama”, kaže Šušak za BIRN BiH dodajući da je vidljivo da “nedovršeni ili zaboravljeni ostaju slučajevi povezani sa strukturama vlasti”.

Njegov kolega, novinar Dejan Šajinović mišljenja je da je osnovni razlog zbog kojeg afere nemaju pravosudni epilog taj što ne postoji efikasan mehanizam zaštite javnih resursa. Sve dok javni resursi nisu adekvatno zaštićeni, smatra Šajinović, postojat će i snažna motivacija različitih interesnih grupa da kroz manipulisanje javnim sredstvima uvećavaju svoje bogatstvo i moć.

“Ogromna izloženost javnih resursa zloupotrebama praktično generiše kršenje zakona. Zato je naš pravni sistem nemoćan. Bilo kakva reforma pravosuđa može imati smisla samo ako joj prethodi reforma upotrebe javnih resursa. Očekivati da se reforma upotrebe javnih resursa može provesti političkom voljom je potpuna iluzija. Zabluda je Evropske unije da će oni motivisati naše političare da se ovo stanje promijeni, zato što je politička moć koju naši političari imaju potpuno ovisna o tajkunima koji zloupotrebljavaju javne resurse”, govori Šajinović.

Prema riječima političke analitičarke Tanje Topić stepen povjerenja u pravosudne institucije u Republici Srpskoj generalno je veoma nizak. Ona navodi primjer afere “Potkivanje” sa kojom je bio povezan predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija i dodaje kako brojni drugi primjeri dovode do nepovjerenja u pravosuđe.

“Izvještaj Reinharda Pribea, nezavisnog pravnog stručnjaka Evropske unije, pokazuje da se pravosuđe u BiH ne bori ozbiljno protiv visoke korupcije i ozbiljnog kriminala”, kaže Topić.

Ona ističe i da svi izvještaji međunarodnih relevatnih organizacija, poput Transparency Internationala, upravo govore o visokom stepenu korupcije čiji su akteri dobrim dijelom političari. Podsjeća i da mediji gotovo svakodnevno dokumentuju afere u koje su na različite načine uključeni pojedinci iz svijeta politike, a da izostaje procesuiranje takvih slučajeva.

“Sve vrvi od korupcije koja nam je postala stil življenja, a pravosudnog epiloga ni na vidiku. Čak i kada se, a to se desi rijetko, podigne neka optužnica protiv političara, slijedi njihovo oslobađanje. A optužnice protiv političara se podižu kada politika da zeleno svjetlo”, smatra Topić.