Rade Garić. Izvor: Sud BiH
Salih Mehidžić, svjedok Državnog tužilaštva, tokom svjedočenja iz Kantonalnog suda u Tuzli je kazao kako je 1992. godine bio tri puta uhapšen.
“Prvi put sam uhapšen u aprilu. Odveli su nas u Vlasenicu. Bilo je nas 15-ak. Sa mnom su bile i komšije. Neke su ispitivali, ali mene ne”, rekao je Mehidžić, dodavši kako su ih tu držali do navečer, kada su članovi njihovih porodica tražili da ih puste.
Nakon toga su se, kako je kazao Mehidžić, krili u šumi oko kuće, “trudeći se da im ne budemo u očima”, sve do sredine maja, kada se s komšijama skrivao u podrumu kuće Fadila Šiljkovića.
Mehidžić je rekao da je zajedno sa komšijama izveden iz podruma te da su svi, “kako je ko izlazio, dobijali batine”.
“Mene je lično Rade Garić istukao. Tada mu nisam znao ime, poznavao sam ga iz viđenja”, kazao je, pojasnivši kako je najviše batina “dobio čizmama i kundakom u glavu i potiljak”.
Na pitanje tužioca Tužilaštva BiH Predraga Tomića, koji je tražio da opiše tog Garića, Mehidžić je rekao da je to “pun momak, onižeg rasta, crnoput”, te dodao kako je na licu imao nešto – ožiljak ili fleku.
“Sve muške koje su našli vodili su u Sud, a dok smo u koloni išli, maltretirali su nas, udarali”, opisao je Mehidžić, dodavši kako su u Sudu smjestili 35 osoba u malu sobu, gdje su mogli samo stajati.
“Sve je bilo dobro dok nisu male prozore zatvorili. Nakon toga su se ljudi počeli gušiti, padati u nesvijest”, kazao je, dodavši da su nakon toga zatvorenici izvedeni ispred Suda i postrojeni uza zid, a da ih je spasio oficir koji je naredio da se puste.
Treće hapšenje je Mehidžić imao u junu, kada se, kako je rekao, spustio do kuće da napravi hljeb, nakon čega je odveden u logor “Sušica”, gdje je bio nepun mjesec dana, a poslije je prebačen u “Batković”.
Petko Pavlović, branilac optuženog Radeta Garića, pitao je svjedoka zbog čega danas prvi put spominje ime Radeta Garića budući da u izjavama koje je ranije dao nije spominjao ime, već samo prezime u jednoj od njih.
Svjedok je kazao da ga niko nije pitao, ali da svjedoči zbog izjave koju je dao za Radeta Garića.
“On je meni poznat, poznavao sam ga i prije rata”, rekao je svjedok, dodavši kako je “smatrao da nema veze da kaže Rade”.
Na pitanje optuženog Garića o uniformi koju je navodno nosio, Mehidžić je kazao kako je to bila policijska uniforma, a da “se ožiljka na licu ne može sjetiti”.
Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine. Na teret mu je stavljen i progon počinjen 1992. u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.
Svjedokinja Muška Alihodžić je ispričala kako je njen suprug Ibrahim odveden početkom maja u sudski zatvor, te da mu je nosila ručak svaki dan dok joj nisu naredili da ide u logor “Sušica”.
“Došla su dva vojnika i rekla: ‘Znate gdje je Sušica, nemojte kuću zaključavati’”, kazala je Alihodžić, napomenuvši da su se tri-četiri žene s djecom predale i otišle u logor, u kojem je ona ostala čitav juni.
Kako je rekla svjedokinja, nakon mjesec dana je otišla u Kladanj, a vojska ih je propratila autobusima do mjesta Luke.
“Onda su nas pustili iz autobusa, prebrali i pojedine otjerali na Pelemiš”, kazala je Alihodžić i dodala kako je kasnije čula da svi su koji su otišli na Pelemiš – mrtvi.
Nastavak suđenja je zakazan za 18. juni.
