Izvor: ratusrbiji.rs
Inicijativa mladih za ljudska prava Srbija pokrenula je danas novi sajt ratusrbiji.rs kako bi ukazala na činjenicu da je ova zemlja učestvovala u ratovima koji su izbili nakon raspada Jugoslavije.
Sajt sadrži informacije o skrivenim masovnim grobnicama, logorima, protjerivanju nacionalnih manjina, prisilnim mobilizacijama civila, zločinima paravojnih jedinica u konfliktima na Balkanu, kao i o kršenjima ljudskih prava tokom pobune u južnoj Srbiji.
Na stranici se nalazi i mapa na kojoj su obilježena mjesta logora i antimobilizacijskih protesta.
Programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava Srbije Ivan Đurić kaže da na sajtu ne postoji gotovo nijedna informacija koja već nije javno objavljena u sudskim presudama, medijima, izvještajima nevladinih organizacija.
“Ali se svi prave kao da se ništa nije desilo – i državne institucije, političke stranke, mejnstrim mediji, elite. Zavjet ćutanja traje dugo, i ovaj sajt je kontrateža tom zavjetu”, kaže Đurić za BIRN.
“Cilj je da žrtve dobiju zadovoljenje, da se protiv odgovornih pokrenu krivični postupci, da se u javnom sjećanju pronađe mjesto za ove tragične događaje, razumijevanje konteksta, da se govori o žrtvama, a zločinci odgovaraju”, dodaje on.
Đurić ističe da se ova nevladina organizacija trudila “da poruka bude najjasnija i najjednostavnija moguća”.
“Sajt analizira dešavanja u Srbiji za vrijeme ratova 1990-ih. Dekonstruiše laž da Srbija nije učestvovala u ratovima. Dekonstrukcija te laži je neophodnost 2020. godine, zato što danas naše društvo velikim dijelom čine i oni koji devedesetih nisu bili rođeni ili su bili premladi da bi razumjeli”, objašnjava on.
“Nema načina da pronađemo mir sa samima sobom, niti da obezbijedimo regionalni mir – ukoliko se ne suočimo sa karakterom Miloševićevog režima i njegove politike, i posljedicama u ljudskim životima i sudbinama”, ističe on.
U tekstu objavljenom na ovom sajtu se kaže da priče žrtava i preživjelih “nemaju svoje mjesto u javnom prostoru” u Srbiji, dok su ratni huškači i ratni zločinci postali sve glasniji u negiranju zločina.
Poseban dio sajta su i “svjedočenja žrtava ratnih zločina, u pokušaju da se riješi to pitanje”.
Glavni izvori su izvještaji organizacija za zaštitu ljudskih prava, naročito Fonda za humanitarno pravo, ali i presude suda, medijski izvještaji i intervjui, objašnjava Đurić.
