Iznesene žalbe na presudu za zločine u Goraždu

Tužilaštvo BiH se žalilo po svim osnovama na prvostepenu presudu, predloživši njeno ukidanje i izricanje presude kojom bi trojica optuženih bila osuđena po svim tačkama optužnice.

Odbrana Merkeza predložila je oslobađajuću presudu, žaleći se na povrede postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Odbrane Bogunića i Hurića predložile su potvrđivanje oslobađajuće presude za dvojicu optuženih.

Tužiteljica Vedrana Mijović je u žalbi istakla da prvostepeno vijeće nije cijenilo iskaze svih svjedoka, kako oštećenih tako i nekadašnjih zaposlenih u opštini i policiji u Goraždu. Prema njenim riječima, Prvostepeno vijeće je dalo prednost svjedocima Odbrane.

Ona je kazala da se na dio zatvorenih civila Vijeće uopšte nije osvrnulo u presudi.

Mijović se osvrnula na materijalne dokaze i iskaze svjedoka koji, kako je navela, pokazuju suprotno od zaključaka Prvostepenog vijeća u vezi sa nadležnostima za nezakonito zatočene srpske civile. Komenatrišući jedan akt, kazala je da je vidljivo da vojska nije imala ingerencija nad civilima.

Tužiteljica se žalila i na visinu kazne Merkezu, ocijenivši pogrešnim zaključak Prvostepenog vijeća da nije bilo otežavajućih okolnosti.

Merkez je u oktobru prošle godine proglašen krivim da je kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), nezakonito zatvarao i nečovječno postupao prema srpskim civilima u periodu od sredine jula do 4. avgusta 1992. godine.

On je oslobođen dijela optužbe, dok su Predrag Bogunić i Ešef Hurić potpuno oslobođeni.

Prema optužnici, Merkez je bio načelnik SJB-a u Goraždu od maja do kraja avgusta 1992. godine, a nakon toga pa do februara 1993. tu dužnost de facto je obavljao Bogunić, dok je Hurić bio komandir stanice policije u tom gradu.

Mijović je kazala da je u vezi sa svojstvom Bogunića Prvostepeno vijeće u obzir uzelo izjavu svjedoka koji je iznio mišljenje ko je trebao mijenjati načelnika, a ne iskaze o tome kako je bilo. Tužiteljica je ocijenila da je Vijeće pogrešno zaključilo koje je svojstvo imao Hurić.

Odbrana Merkeza u žalbi se osvrnula na kontekst događaja, ističući da je optuženi u junu odbio zahtjev predsjednika Ratnog predsjedništva Hadže Efendića da se srpsko stanovništvo “koncentriše” u Robnu kuću u Goraždu.

Branilac Senad Bilić kazao je da je Efendić 14. juna 1992. godine poslao u Sarajevo zahtjev za smjenu Merkeza. On je dodao da je odluku o “koncentraciji” Srba Ratno predsjedništvo Goražda donijelo na sjednici 9. jula, na kojoj Merkez nije ni prisustvovao.

On je dodao da je Merkeza o toj odluci dan kasnije obavijestio zamjenik načelnika Centra službi bezbjednosti (CSB) Irfan Čeljo.

„Merkez je tada samo de jure načelnik. De facto nema uloge, ne pita ga se ni za šta“, rekao je Bilić.

Optuženi je naveo da je išao kod Efendića da mu kaže da neće provesti tu odluku i da je izbačen.

Odbrana je kazala da razumije probleme zatočenih civila zbog nedostatka hrane, vode i nehumanih uslova, ali da se za to ne može okriviti Merkez.

Bogunićeva Odbrana je predložila odbacivanje žalbe Tužilaštva. Branilac Fadil Abaz ocijenio je neshvatljivim način na koji Tužilaštvo tumači dokaze, paušalno i bez detaljne analize svakog dokaza.

Hurićeva braniteljica Zumreta Akagić Bavčić takođe je predložila odbacivanje žalbe Tužilaštva, podsjećajući na dokaze da njen klijent nije fizički bio prisutan na mjestima gdje su civili bili “koncentrisani”.

Apelaciono vijeće odluku o žalbama donijeće naknadno.