Kosovo: Ponovno osnivanje Instituta za ratne zločine

Priština. Izvor: Jon Worth

Kosovsko ministarstvo pravde je prošle nedjelje odlučilo da sastavi pripremni tim koji će raditi na osnivanju novog Instituta za istraživanje ratnih zločina, budući da prethodni pokušaj prije devet godina nije dao značajne rezultate.

Ministarstvo pravde zadužilo je tim od 15 ljudi, među kojima su državni zvaničnici, predstavnici civilnog društva i univerzitetski profesori, da do septembra ove godine izrade izvještaj o načinu rada budućeg Instituta.

Vlada je prethodni Institut, u sklopu Ministarstva pravde, osnovala 2011. godine. Ovaj Institut je trebalo da prikupi, obradi, klasifikuje i arhivira informacije o zločinima počinjenim tokom rata na Kosovu 1998–1999. godine.

Međutim, iako su, uprkos ozbiljnom nedostatku sredstava, članovi Instituta tvrdili da on napreduje u svom radu, njegov mandat nije ispunjen.

Institut je ukinut 2018. godine po nalogu tadašnjeg premijera Ramusha Haradinaja. U odluci je navedeno da će umjesto Instituta biti formirano Odeljenje za tranzicionu pravdu koje će funkcionisati u sklopu Ministarstva pravde, ali to se nije dogodilo.

Iz Ministarstva pravde najavljuju da će novi Institut biti drugačiji, mada nisu dali detaljnije informacije o tome.

“Naravno, Institut za ratne zločine razlikovat će se po formatu i sadržaju od prethodnog. Ali sve će to biti dio šire analize radnog tima”, kažu za BIRN iz ministarstva.

Ismet Salihu, nedavno penzionisani profesor pravnog fakulteta u Prištini i direktor prvog Instituta za istraživanje ratnih zločina, rekao je da je odluka o ukidanju bila greška bivših pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), koji su bili na visokim položajima u Haradinajevoj vladi.

Paradoksalno je što su kosovski političari više puta optuživali Srbiju da je počinila genocid i najavljivali pokretanja slučaja pred međunarodnim sudovima, a nisu uspjeli adekvatno da dokumentuju zločine za koje ih optužuju.

“Kosovo nije uspjelo da istraži i dokumentuje ratne zločine. Zatvaranje instituta je najveći dokaz ovog paradoksalnog neuspjeha. To znači da će trebati najmanje 30 godina (od završetka rata 1999. godine) da se istraže i dokumentuju ratni zločini”, kazao je Salihu za BIRN.

U vrijeme kada je on bio direktor, Institut je imao samo šest članova, što je premalo za obavljanje tako velikog zadatka, istakao je on.

“Nedostajalo nam je ljudi za rad na terenu. Kako možemo istražiti i pružiti dokaze za ratne zločine počinjene tokom rata na Kosovu, ako se to ne radi na terenu?”, pita se Salihu.

Prethodni Institut za ratne zločine je tokom svog mandata objavio devet monografija o ubistvima počinjenim tokom rata, nestalim osobama, ekonomskoj šteti i uništavanju kulturne baštine.

Salihu ističe da Ministarstvo pravde treba da uči od zemalja poput Njemačke, u kojima su takvi mehanizmi dio vlade. “Prije svega, u Institutu mora raditi adekvatno osoblje i on mora biti adekvatno finansiran. On bi trebalo da bude Institut eksperata iz različitih oblasti, a ne utočište aktivista političkih stranaka (koji žele radna mjesta iako nisu dovoljno stručni)”, kaže on.

“Naša dužnost je da rasvijetlimo istinu”

Ratne žrtve i porodice preminulih i nestalih također žele da vide da su svi slučajevi nasilja pravilno dokumentovani.

“Ovaj Institut bi trebalo da profesionalno i nezavisno dokumentuje sve zločine”, ističe Agron Limani, predsjednik Udruženja za istraživanje slučaja kidnapovanja.

“Primarno bi trebalo da se fokusira na istraživanje i dokumentovanje masakara na Kosovu, kao i sačinjavanje popisa žrtava i počinitelja”, dodaje on.

Trenutno je jedini pouzdan spisak preminulih u ratu onaj koji su sačinili Fond za humanitarno pravo Kosovo i Fond za humanitarno pravo Srbija, koji su verifikovali identitet i okolnosti smrti više od 13.500 žrtava, ali i prikupili dodatne informacije o hiljadama žrtava ubijenih neposredno nakon rata.

Limani smatra da bi nalazi novog Instituta trebalo da budu osnova nepristrasne verzije historije koja ne “održava etničke predrasude” i koja se ne koristi za prikupljanje političkih poena.

“Institut treba da istraži sve zločine počinjene nad svim zajednicama na Kosovu, a ne da funkcioniše kao mehanizam koji se koristi za dnevnu politiku”, naglasio je on.

Ipak, neslavan kraj prvog Instituta aktivirao je pitanja o sposobnosti vlade da uspostavi mehanizam koji može pravilno da istraži i dokumentuje ratne zločine.

Nora Ahmetaj, istraživačica koja se bavi tranzicionom pravdom, slaže se sa Limanijevim stavom i kaže da novi Institut treba da ispita sve zločine počinjene tokom rata na Kosovu, bez obzira na etničku pripadnost žrtve.

Prethodne slične inicijative nisu bile uspješne, jer su polazile od pogrešne premise, ističe Ahmetaj za BIRN.

“Institut treba da se fokusira na nerasvijetljene slučajeve iz rata. Ako se bude bavila samo zločinima koji su počinjeni nad Albancima, izgubit će na važnosti. Ipak, plašim se da će ova inicijativa propasti kao i prethodne”, rekla je ona.

“Mislim da vlada treba da preispita ono što je prethodno urađeno na ovom polju. Prvo, treba da sačini strategiju i radni plan za dokumentovanje zločina”, ističe ona.

Za Salihua, dokumentovanje ratnih zločina je najvažnije pitanje, zbog poštovanja prema onima koji su stradali: “Žrtve ne mogu da govore same za sebe. Zato je naša dužnost da rasvijetlimo istinu”, zaključio je on.