Sporan odabir smještaja za lokalne karantine u Mostaru i Tuzli

Nakon što su osobe iz karantina javno govorile o boravku više osoba u jednoj prostoriji, sada su svi raspoređeni u odvojene sobe, ali način izbora smještaja i cijele organizacije karantina ostaje nedovoljno jasan za one koji su tamo smješteni i pojedine nivoe lokalnih vlasti, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH).

U općini Prozor-Rama su tako odbili poslati svoje građane u karantin u Mostar, dok u Zenici pozivaju vlasti na entitetskom nivou da promijene odluku o karantinu u kućnu izolaciju jer im ponestaje hotelskih soba za smještaj.

Smještaj u Ortiješu Federalna uprava civilne zaštite i Federalno ministarstvo zdravstva odobrili su nakon dostavljenih epidemioloških izvoda i mišljenja Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, a iz Hercegovačko-neretvanskog kantona kažu kako su dobili ponudu za korištenje ovog objekta besplatno.

“Centar za humanitarno razoružanje Mostar i Humanitarna organizacija za razminiranje ‘Pro Vita’ Mostar, ponudili su Federalnom stožeru civilne zaštite i predsjedniku Vlade HNŽ-a, prostorije Centra za rehabilitaciju žrtava mina u Ortiješu u Mostaru za korištenje bez naknade, a za potrebe u slučaju epidemije”, kazao je Darko Juka, savjetnik premijera HNK-a.

Iz Ministarstva zdravstva, Zlatko Peršić ističe kako Ministarstvo nema ulogu u samom biranju objekata na kantonalnim nivoima koji će se adaptirati u karantin.

“Operativno se karantin provodi na nivou kantona, a budžet preuzima Federacija Bosne i Hercegovine”, kazao je Peršić.

Besplatno ili na račun Federacije?
Federalni ministar zdravstva Vjekoslav Madnić rekao je kako je zakonska odredba da troškove karantina snosi proračun Federacije i dodao da misli da “ovo neće dugo trajati” i da će biti dovoljno sredstava da se karantini plate.

“Mi sada ne znamo koliko će koštati taj karantin [Ortiješ] budžet Federacije. Mi smo planirali od 21 milion što je vlada odvojila za Ministarstvo zdravstva, to će u rebalansu proračuna biti stavljeno na stavku Ministarstva zdravstva. Mi smo planirali odvojiti tri miliona maraka, ali ako bude bilo potrebe, naravno da ćemo naći sredstva”, kazao je Mandić.

Direktor Centra za humanitarno razoružanje Mostar Davor Kolenda tvrdi da je s direktorom “Pro Vita” s kojim dijeli vlasništvo nad zgradom, odlučio objekat staviti na raspolaganje, kako kaže, još prije mjesec dana, nakon što je vidio u kakvim uslovima borave ljudi koji dolaze u BiH.

“Zašto bi objekat bio prazan, kad može poslužiti ljudima da ne budu u onim jadnim šatorima, zato smo ga dali besplatno na korištenje”, kazao je Kolenda.

Vlasti Hercegovačko-neretvanskog kantona navode kako je objekat ispunio uslove za smještaj ljudi koji su stigli iz inostranstva, te da je federalni nivo izdao dozvolu za njihov prijedlog.

“Nakon epidemiološkog izvida i pozitivnog mišljenja koje je izdao Nermin Avdić, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ), federalni je ministar zdravstva izdao rješenje o određivanju ovog centra za karantin u HN”, kazao je Darko Juka na konferenciji za novinare i najavio da će biti riješen problem testiranja osoba u karantinu.

Vlasnik objekta osuđen za davanje dara
Dok se neke od osoba koje borave u Ortiješu žale na loše uslove smještaja, Kolenda tvrdi da su uslovi u karantinu koji je on ponudio bolji nego u drugim karantinima u BiH i da je “dopustio da koriste sve rekreativne kapacitete koje objekat ima i potpuno se slobodno šetaju, iako kaže da to nije po smjernicama karantina”.

“Rekao sam danas, ako igdje postoje bolji uslovi u karantinu u cijeloj BiH, ja ću svoj minirati”, kazao je Kolenda za BIRN BiH.

Kolenda je ranije osuđen za davanje dara pred Sudom Bosne i Hercegovine nakon što je priznao krivicu. Njemu je Državni sud  25. septembra 2015. godine izrekao presudu kojom je proglašen krivim za krivično djelo davanje dara i drugih oblika koristi, nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivice.

Kolenda je prema presudi, kao ovlaštena osoba ispred Humanitarne organizacije “Pro Vita” dao mito u vidu novca direktoru Centra za uklanjanje mina Dušanu Gavranu da mu on u okviru svojih ovlasti, potpisom i pečatom odobri izvedbeni plan operacije deminiranja za HO “Pro Vita”.

On tvrdi da je mito dao jer nije mogao “izdržati reket”.

“Otišao sam u banku kad je zadnji put zatražio pare, tražio sam ispit novčanica koje su dali, u pitanju su dvije milje maraka, tražio da mi daju u što manje apoene, stavio u kovertu, otišao na Pale kod njega sa dva svjedoka koji su vidjeli da sam dao i dao mu akt da potpiše za koji nije nadležan”, kaže Kolenda i dodaje da je sam prijavio slučaj.

Tuzlanski kapaciteti popunjeni
Jedan od prvih karantinskih smještaja za građane koji iz inostranstva dolaze u Tuzlu bio je “Hotel Tuzla”. U februaru 2020. godine Kantonalni sud u Tuzli potvrdio je optužnicu u predmetu “Hotel Tuzla”, koji je okvalifikovan kao teški kriminal.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona optužilo je Igora Pogačara i Fadila Sarajlića, obojica iz Republike Slovenije, zbog postojanja osnovane sumnje da su organizirali i rukovodili grupom za organizirani kriminal.

Optužnica je podignuta i protiv Amalije Simić, Nedima Hadžigrahića i Nedžada Izića, koji su optuženi da su bili članovi ove grupe u vezi sa prevarom u privrednom poslovanju “Hotela Tuzla”.

Optužnica navodi da postoji osnovana sumnja da su Pogačar i Sarajlić organizirali ovu grupu koja je u periodu od decembra 2007. do kraja 2009. godine poduzimala niz radnji u cilju kriminalnog plana organizatora grupe, te da su doveli u zabludu odgovorna lica u Kantonalnoj agenciji za privatizaciju TK-a u pogledu ispunjavanja obaveza iz privatizacijskog ugovora, a koja se odnosi na investiciona ulaganja u “Hotel Tuzla” u iznosu od 15 miliona KM, čime bi preuzeli vlasništvo nad 67 posto dionica hotela nakon ugovornog preuzimanja obaveza od ortačke grupe u kojoj su bili radnici “Hotela Tuzla”.

Za činjenje ovih krivičnih djela osumnjičeni su koristili više firmi: “RAM Invest” u kojoj je odgovorno lice Pogačar i koja je bila firma investitor, te “Conint”, “Eurosar” i fiktivna firma “Sar Holding” koje su bile izvođači ili podizvođači radova i u kojima je odgovorna osoba i suosnivač Sarajlić.

Ovom optužnicom obuhvaćen je i nekadašnji direktor Agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona Zijad Hasanhodžić, koji je optužen za krivično djelo nesavjestan rad u službi.

U optužnici se navodi da je Hasanhodžić, iako je bio svjestan da je podzakonskim aktima propisana obaveza Agencije da najmanje jednom godišnje vrši neposrednu i posrednu kontrolu izvršenja ugovora o privatizaciji, u tom periodu nije naložio da se izvrši niti jedna kontrola i provjera investicionih ulaganja. Zatim je prihvatio revizorski nalaz koji nije bio baziran na dokumentima koji nalaže Pravilnik.

Na taj način je, kako se navodi, izdao “RAM Investu” uvjerenje o izvršenim obavezama i tom pravnom licu omogućio upis vlasništva nad 67 posto dionica “Hotela Tuzla”.

Zoran Jovanović, predsjednik Kantonalne uprave civilne zaštite, za BIRN BiH je kazao da već sada nedostaje smještajnog kapaciteta, te da se razmišlja na širenje kapaciteta u hotelima u Kladnju, Živinicama i Gradačcu.

“Ako je neko optužen to ne znači da je i kriv. Mi nemamo smještajnih kapaciteta sve i da je rukovodstvo krivo, opet bi ga prihvatili. A koliko ja znam, upravi ovog hotela neko je izdao dozvole za rad i oni posluju u skladu sa pravilima”, kaže Jovanović.

Po preporuci KUCZ-a i Kriznog štaba civilne zaštite, Vlada TK-a je predložila, a Vlada FBiH prihvatila “Hotel Tuzla” za karantinski smještaj. Jovanović nam je objasnio i koliko će to koštati Federaciju, koja, kako nam je rekao, snosi troškove karantinskog smještaja.

“Riječ je o 35 KM po osobi po jednom danu. Dakle broj osoba, puta broj dana u karantinu. Ova cijena podrazumijeva smještaj i sve usluge, od hrane do energenata i taksi”, kazao je Jovanović.

Amalija Simić i pravno lice “Hotel Tuzla” osuđeni su nepravosnažno u januaru 2019. zbog produženog krivičnog djela zloupotreba ovlasti u privrednom poslovanju.

Simić je izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, dok je pravnom licu “Hotel Tuzla” izrečena novčana kazna u iznosu 10.000 KM. Također, presudom se od “Hotela Tuzla”, po pravosnažnosti presude, oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu oko 160.000 KM.

Nakon uložene žalbe Odbrane, Kantonalni sud Tuzla djelimično je uvažio žalbu, te vratio postupak Općinskom sudu u Tuzli na ponovno suđenje u januaru ove godine.

Simić se optužnicom u ovom slučaju tereti da je, dok je obavljala funkciju direktorice “Hotela Tuzla”, u periodu od 2008. do kraja 2013. iskoristila svoj službeni položaj i ovlaštenja tako što je donosila odluke da se sredstva prikupljena po osnovu obračunate i naplaćene boravišne takse, a što je ukupno za navedeni period bio iznos oko 220.000 KM, ne uplaćuju na račun Turističke zajednice TK-a, nego da se novac koristi za poslovanje “Hotela Tuzla”, postupajući tako suprotno Uredbi o boravišnim taksama FBiH.

Ona za BIRN BiH kaže da optužnicu ne može komentirati “jer postupak pred sudom nije ni počeo, a javnost već smatra da sam kriva”.

“Što se tiče zakonske regulative prostora koje je “Hotel Tuzla” dao pod zakup, ona je potpuno ispoštovana, o čemu postoje ugovori ovjereni od nadležnih institucija”, kaže Simić.