Ratkoviću i Mitrašinoviću se sudi s Lukom Dragičevićem, Bobanom Inđićem, Obradom i Novakom Polugom, Draganom Šekarićem, Oliverom Krsmanovićem i Radojicom Ristićem za ubistvo 20 putnika otetih 27. februara 1993. godine iz voza u Štrpcima.
Radomir Đurić, svjedok Odbrana optuženih Ratkovića i Mitrašinovića, kazao je da je ranjen 18. novembra 1992. i da je nakon izlaska iz bolnice u januaru iduće godine išao na kontrole u Užice (Srbija). On je rekao da je negdje početkom februara 1993. s njim u Užice doputovao i Ratković, koji mu je kazao da ide dalje za Bačku Palanku.
Svjedok je rekao da Ratkovića poslije dugo nije viđao u Višegradu, negdje do septembra. Kazao je i da se “zaprepastio” izgledom optuženog nakon što je izašao iz bolnice poslije ranjavanja.
Đurić je ispričao da se 27. februara 1993. iz Užica vraćao s Miodragom Mitrašinovićem. Rekao je da su krenuli poslijepodne i da su sjedili jedan do drugoga. Taj datum je zapamtio po vijestima o odvođenju putnika iz voza, o čemu je čuo po dolasku u Višegrad.
“Kad sam čuo da je Mitrašinović optužen, ja sam se javio da svjedočim”, kazao je svjedok.
Na pitanje Optužbe, on je pojasnio da je tada bio u bolnici i da je zabilježen njegov dolazak.
Na poziv Ratkovićeve Odbrane svjedočio je i Radomir Andrić, koji je rekao da je u jesen 1993. godine s optuženim bio na ratištu na području Olova. Kazao je da je Ratković tada ranjen u glavu.
Svjedok je naveo da je Ratkovića kasnije vidio po izlasku iz bolnice i da mu je ruka bila paralizovana, te da je slabo govorio.
Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Inđić komandir Interventne čete ove brigade, a ostali optuženi pripadnici ove čete.
Suđenje se nastavlja 27. marta.
