Ismet Hasanović je izjavio da je krenuo na pijacu u Vlasenici kada se zaustavilo vozilo, iz kojeg su mu kazali da se treba javiti u stanicu policije, što je i učinio.
Naveo je i da je prije rata bio angažiran u odredu Specijalne policije do njegovog rasformiranja 1990. godine, kao i da je predao pištolj jer je “vozilo kružilo gradom i pozivalo narod da preda naoružanje”.
Po dolasku u stanicu svjedok je, kako je rekao, gurnut u prostoriju u kojoj je bilo 80 ljudi, te su noću došla šestorica policajaca, otvorili vrata, izveli Džemu Ambeškovića i počeli ga tući ispred, dok su ostali gledali.
“Kada su završili, ubacili su ga između nas. Izdahnuo je, nema znakova života”, kazao je svjedok i naveo da su potom iz prostorije izvukli njega i počeli ga tući uz stepenice, kao i da su među policajcima bila braća Garić.
“Odveli su me u vatrogasnu salu i tražili su podatak za koga radim. Toliko su me tukli da sam počeo da gubim svijest. Da ustanem – ne mogu, padam. Rade Garić vadi pištolj, metak se zaglavio. Udario me pištoljem u glavu. Svukli su me niz stepenice, nisam mogao hodati i ubacili me u prostoriju iz koje su me izveli”, ispričao je svjedok i dodao da je muškarac koji je sjedio do njega rekao: “Ismet će umrijeti.”
Svjedok je kazao da ne zna koliko je ostao u zatvoru u policiji, odakle je prebačen u “Sušicu”, gdje je bio nekoliko dana i odakle mu je jedan od čuvara rekao da bježi kada je izašao da obavi nuždu.
Naveo je i da se, dok se nalazio u zgradi policije, njegova supruga obraćala Radetu Staniću, zamjeniku komandira policije, i tražila da ga puste.
Odlukom Sudskog vijeća, Hasanovića će Odbrana unakrsno ispitati na jednom od narednih ročišta, kada se pribave sve izjave koje je ovaj svjedok dao u istrazi.
Tužilaštvo BiH tereti Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića za progon bošnjačkih civila nezakonitim hapšenjem, protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine.
Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić aktivni policajac.
Svjedok Mehmed Talović je ispričao da je sa suprugom, djecom i bratom pješke krenuo iz Bratunca 11. maja 1992., kada je naišao njegov komšija s tamićem i kazao mu da “upada”, da je vozilo bilo “puno žena i ljudi” te da su u Vlasenici “skinuli” osam-devet muškaraca, a žene i djecu pustili da idu.
Pred policijom u Vlasenici, kako je rekao, čovjek s nadimkom “Klještak” ga je šamarao i psihički maltretirao te su im kazali da mogu ići, da se više sati “smucao” po gradu dok nije naišao crveni kombi.
“Njih pet-šest izlazi iz kombija i prilaze meni i bratu. Dobio sam udarac u srce, vjerovatno puškom. Izgubio sam svijest”, izjavio je svjedok i napomenuo da je bio natečen od batina i da je s bratom prebačen u prostoriju u policiji, gdje se maltretiranje nastavilo.
Prema njegovim riječima, muškarac koji je ispred policije gledao njegovo maltretiranje kada su ih “skinuli” s tamića, odveo je njega i njegovog brata do mjesta gdje su iz pravca Bratunca naišla dva autobusa sa ženama i djecom.
“Prišao je kasnije meni i bratu. Rekao sam mu: ‘Hvala ti, jarane.’ Odgovorio je: ‘Ništa ne pričaj, ulazi, dobro si me ošišao’”, kazao je svjedok i pojasnio da je prije penzionisanja radio kao brico.
Nastavak suđenja je 25. marta.
