Kuzmanović i ostali: Slomljena vilica i krvarenje od batina

Ašir Kopić je kazao da je 3. juna 1992. odveden iz svoje kuće u naselju Barići kada su došla dva vozila, od kojih je jedno bilo policijsko. Dodao je da mu je policajac Milenko Stojanović rekao da mora poći s njima na “kratki informativni razgovor”.

Svjedok je izjavio da su se prema njemu ponašali korektno, te da su pokupili još jedno lice prije dolaska u Policijsku stanicu u Tesliću. Kazao je da je zatvoren u podrumske prostorije zgrade društveno-političkih organizacija, gdje je već bilo drugih ljudi koje je poznavao.

Prema njegovim riječima, pojedinici su bili izvođeni i čuli su se jauci. Procjenjuje da ih je u prostoriji bilo oko 50.

Kopić je ispričao da su sutradan prozvali njega i da ga je dočekao špalir do ulaza u Policijsku stanicu. Rekao je da je do polovine špalira tučen, a da je onda jedan “korpulentan” čovjek krenuo za njim u stanicu.

“Naredio mi je da stanem uza zid, opsovao mi ustašku majku… Počeo me tući… Poslije sam saznao da se zove Milivoje Pijunović zvani Piko”, prisjetio se Kopić i dodao da je u jednom trenutku pao i vidio da krvav leži Sadinko Mehmedović.

Svjedok je ispričao kako je drugom prilikom Sreto Miškić počeo tući Rasima Galijaševića, koji je molio da ga ne udara po leđima, jer je operisao kičmu.

Prema riječima Kopića, Miškić je Galijaševiću stavio nož pod grlo, a onda se okrenuo prema njemu i pitao ga šta gleda. Naveo je da ga je počeo tući dok nije izgubio svijest.

Kazao je da su mu bili polomljeni zubi i vilica i da je krvario, te da je molio da ide ljekaru, ali da ga nisu odveli. Nakon par dana prevezeni su u zgradu kod Opštine, gdje su došla trojica, “od kojih je jedan bio rezervni policajac Reljić”. Njega su odvezli u Dom zdravlja.

Ispričao je da je, dok je ležao, dolazio Piko i odveo dvojicu zatočenika koji su takođe ležali zbog povreda. Naveo je da je dovezen i jedan mlađi muškarac bez svijesti, koji je sutradan podlegao.

Kopić je kazao da je bez ljekarskog dopuštenja ponovo odveden u Policijsku stanicu, a odatle u objekat Teritorijalne odbrane, odakle je pušten kući 7. jula.

Svjedok je rekao da je, dok je bio pritvoren kod Policijske stanice, kroz prozorčić gledao postrojavanje i da je vidio optužene Dušana Kuzmanovića, Predraga Markočevića i Marinka Đukića.

Njima se sudi za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir SJB-a, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Na pitanja Odbrane, Kopić je kazao da su na postrojavanju bili i pripadnici jedinice “Miće” i policajci. On je rekao da su ga iz stacionara odvela trojica u crvenim beretkama, te da, koliko mu je poznato, Pijunović nije bio u policiji.

Svjedokinja Jasminka Vrdoljak ispričala je kako su 3. juna 1992. njenog supruga Hrvoja od kuće odvela lica u vojnim uniformama i crvenim beretkama navodeći da ide na “malo ispitivanje”. Ona je kazala da su u kući pronašli pet pušaka i pištolj, za koje je njen suprug, koji je bio inžinjer šumarstva i ispitivač za lov, imao dozvole.

Vrdoljak je rekla da su Milan Nedić i KD-5 doveli njenog supruga u večernjim satima i da je po tijelu imao modrice. Navela je da joj je kazao da je bio u Policijskoj stanici i da su ga tukli, te da je zbog išijasa podmetao glavu. Dodala je da joj je muž rekao da su mu prilikom ispitivanja lupali glavom o sto.

Vrdoljak, koja je inače ljekar po profesiji, kazala je da se njen suprug nakon toga promijenio i da je devet i po mjeseci kasnije umro od moždanog udara.

Nastavak suđenja je 16. marta.