Garić Rade: Ostala bez porodice u Vlasenici

Tima Huremović je rekla da je od maja 1992. bila u kućnom pritvoru u stanu u kojem je živjela sa nevjenčanim suprugom Ibrahimom Lelom. U taj stan su, kako je dodala, doveli njenu sestru Jasminu i njihovu majku. Prema njenim saznanjima, oca i dvojicu braće ubili su pred kućom u kojoj su živjeli u naselju Toplik.

Huremović je kazala da nju 10. jula sa majkom, sestrom i suprugom odvode u logor “Sušica”, gdje su ostali sedam dana. Ispričala je kako su obaviješteni da idu za Kladanj i kako je njena sestra krenula u prvoj grupi, a ona kasnije.

Ispričala je da su postrojeni kada su došli u Luke i da je neko rekao za njenu sestru: “Eno je u školi plače.” Kazala je da su neke žene odvojene da kupe sijeno, kao i da je odvojen i njen suprug.

Huremović je rekla da je, nakon što je došla u Kladanj, stigao spisak na kojem je bilo i ime njene sestre. Kasnije je, kako je dodala, u Pelemišima pronađena jedna kost njene sestre Jasmine. Od jedne žene je čula da je njen suprug “bio na tenku i da je pala granata i ubila ga”.

Svjedokinja je kazala da je čula kako je Rade Garić dolazio u Jevtiće i provocirao njenu sestru. Ona je rekla da je poznavala Garića i da je bio u policiji prije rata.

Garićeva Odbrana je pitala svjedokinju zbog čega u ranijim iskazima nije spominjala optuženog, kao ni žene koje su odvojene u Lukama. Citiran joj je dio iskaza u kojem je navela: “Nismo znali s kojom namjerom se odvajaju.”

Huremović je kazala da je neke stvari saznala nakon što se vratila u Vlasenicu. Na pitanje branioca Petka Pavlovića, svjedokinja je navela da joj je o Garićevim provokacijama prije pet do šest mjeseci pričala žena srpske nacionalnosti, ali da ne želi reći njeno ime.

Gariću je na teret stavljeno da je 1992. godine počinio progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.

Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen i za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine.

Svjedok Risto Vasiljević zvani Fongo kazao je da je bio angažovan u jedinici čiji je komandir bio izvjesni Gago, a da je poslije prešao kod Radeta Garića.

On je ispričao da je dva puta išao do logora “Sušica” da zatočenike bošnjačke nacionalnosti vode na rad – jednom na Mišare da kupe sijeno, a drugi put u Klještane da kopaju tranšeje.

Tužilac Predrag Tomić podsjetio je svjedoka da je u istrazi naveo da je u “Sušicu” išao “po naredbi Gage”, kao i da je govorio o slučaju kada je u “Sušici” preuzeo “šest žena, dijete od 13-14 godina i četiri muškarca”.

Vasiljević je prvo rekao da nije bio prisutan, a potom da je jeste tako bilo. Negirao je navode iz iskaza da su lica iz te grupe smještena u školu u Lukama. Kazao je da su po potrebi vođeni da kupe sijeno, te da je on vodio muškarce na rad, ali ne žene.

Treći svjedok Vujadin Garić je rekao da je bio u Pelemišima i da se sjeća da su dovodili u jednu kuću neke zarobljene, kao i žene. Procjenjuje da ih je bilo 20 do 30. Prema njegovim riječima, kod tih ljudi su dežurala dva starija čovjeka.

Garić je čuo da je pokušana razmjena tih ljudi, ali da je “taj dan ponovo izvršen na nas napad i od toga nije bilo ništa”. Čuo je i da su jednu ženu slali u Kladanj da vidi može li se dogovoriti razmjena. Prema njegovim saznanjima, ti ljudi su na kraju odvedeni u Kladanj.

Nastavak suđenja je 17. marta.