Ramić Esad i ostali: Udarci optuženog

Siniša Živak je kazao da je živio u selu Brđani i da je Ramića poznavao kao komšiju, za koga misli da je u ratu bio komandir Teritorijalne odbrane (TO) u selu.

Živak, koji je 1992. imao 15 godina, prisjetio se kako je Ramić jedne prilike došao sa tri nepoznata vojnika i rekao mu da pođe s njima da im uhvati jagnje.

On je kazao da je uhvatio jedno jagnje i donio Ramiću, ali da je on, “psujući mu majku četničku”, rekao da je premršavo i da ima minut da uhvati drugo ili će pucati. Svjedok je kazao da je uhvatio drugo jagnje, koje je Ramić stavio u gepek vozila, a potom ga udario kundakom u glavu.

“Bila su još dva udarca i pao sam. Priključuju se ostala trojica i počinju da me šutiraju. Bio sam sav crn… Krv je tekla iz nosa, usta, ušiju”, prisjetio se Živak, dodavši da ga je, kada su oni otišli, strina odnijela kući.

Svjedok je rekao da je pet dana mokrio krv i da danas ima posljedice na ruci, koja mu trne i kojom ima ograničene pokrete. Tužilac Igor Dubak u dokaze je uložio ljekarsku potvrdu iz decembra 2017. godine.

Odbrana je prigovorila na ulaganje ljekarskog nalaza, postavljajući pitanje da li je moguće ulagati potvrdu iz 2017. za povredu nastalu 1992. godine. Branilac Davor Šilić napomenuo je da je svjedok povredu mogao zadobiti i u drugim prilikama, kako u ratu tako i u miru, s obzirom da radi kao policajac.

Na pitanje Šilića šta ga je rukovodilo da o ovim događajima dâ izjavu 2017. godine, Živak je kazao da je ispričao istinu. Rekao je da je izjavu dao nakon što je dobio poziv Tužilaštva.

Odbranu, kao i članove Sudskog vijeća, interesovalo je da li kao policajac mora biti zdravstveno i fizički u dobrom stanju. On je kazao da je zbog povrede “drugi pratilac, a ne prvi”, te da posljednjih 17 godina radi kao vozač u policiji.

Ramić je, kao bivši pripadnik Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) Konjic, optužen za maltretiranje maloljetne osobe u konjičkom selu Brđani u ljeto 1992. godine.

Svjedok Živak govorio je i o napadu na Brđane 6. maja 1992. godine, kada je većina srpskog stanovništva otišla u Bradinu. Izjavio je da je Bradina napadnuta 25. maja.

Ispričao je kako je TO obavijestila mještane da idu tražiti djecu koja im se nisu vratila i da je na poziv komšija išao traktorom da iz šume dovuku pet tijela. Rekao je da su tijela već bila u fazi raspadanja i da su četvorica imali rane na glavi, a jedan na prsima.

Prema iskazu svjedoka, stanovništvo koje je 6. maja pobjeglo iz Brđana, pozvano je 15. juna da dođe u selo Podorašac da dâ izjave. Dodao je da su odvedeni u logore “Čelebići” i “Musala”, gdje su zadržani do 1994. godine, uključujući njegovog brata.

On je kazao da je sa drugim mještanima bio u Brđanima do početka avgusta 1993. godine, kada je došla vojska i odvela ih u “Musalu”. Dodao je da ih je odvedeno oko 40 i da je on bio najmlađi, a da je najstariji imao 77 godina.

Živak je rekao da su u Brđanima držali straže i Srbi i Muslimani. Naveo je da su komšije srpske nacionalnosti imali lovačke puške.

Suđenje će se nastaviti 25. marta.

Sudsko vijeće je ranije najavilo da će se postupak protiv Agana Ramića, nakon saslušanja današnjeg svjedoka, spojiti s predmetom “Esad Ramić i ostali”.

On je prvobitno bio optužen tom optužnicom, ali je bio nedostupan pa je postupak bio razdvojen u odnosu na ostale.