Vještak vojne struke Kenan Dautović kazao je da nije bilo u nadležnosti optuženog Mahmuljina da rasformira Odred “El- Mudžahidin”, kao i da nije potrebno da komandant izda posebno naređenje nadležnim organima za procesuiranje ratnih zločina.
Mahmuljin je optužen da kao komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića. Prema optužnici, pripadnici tog odreda su od 11. do 29. septembra 1995. godine ubili 52 ratna zarobljenika.
Vještak Dautović je na pitanje o odnosu Trećeg korpusa i Odreda, koji je bio u zoni ovog korpusa, zaključio da nije postojao sistem rukovođenja i kontrole, već da je u pitanju bio odnos ograničenog savezništva.
On je rekao da je Odred, u najvećem dijelu vremena koji obuhvata optužnica, bio pretpočinjen 35. diviziji, koja, bez obzira na to, također nije ostvarivala efektivnu kontrolu nad njima.
Vještak je kazao da iako postoje dokumenti o formiranju Odreda “El-Mudžahidin”, naredbe koje su im izdavane te drugi akti, kada se pogleda suština, ne može se zaključiti da je jedinica bila u sistemu rukovođenja i kontrole.
Branilac Nermin Mulalić pitao je vještaka kako objašnjava naređenja Mahmuljina koja obuhvataju Odred.
“Tu ima tenzija, jer se jedinica nalazi u njegovoj zoni. Komandant je ne može zaobići kao ograničenog saveznika koji želi da učestvuje. Iako Mahmuljin zna da nije pod njegovim rukovođnjem i kontrolom, misli da je bolje da je upotrijebi i da ne prave probleme”, rekao je Dautović.
Prema njegovim riječima, problem je bio mnogo veći i širi od Mahmuljina.
“S tim odredom se samo moglo pregovarati… Efektivna kontrola im je bila izvan države, novac im je dolazio iz inostranstva”, kazao je vještak.
On je dodao da je u aprilu 1995. godine pokrenuta operativna akcija “Vranduk” s ciljem stavljanja Odreda pod kontrolu ili njegovog rasformiranja. Naveo je da je Mahmuljin bio obaviješten o postojanju akcije, ali nije bio informisan o detaljima.
Na pitanje ko je mogao rasformirati jedinicu, Dautović je odgovorio: “Generalštab, a pitanje je da li je mogao i Generalštab. Nije bila Mahmuljinova nadležnost da je rasformira, on je mogao to predložiti. Vrhovna komanda je trebalo da dâ zeleno svjetlo za tu neku vrstu aktivnosti.”
Vještak je rekao da su organi vojne bezbjednosti zaduženi za procesuiranje ratnih zločina, odnosno za sakupljanje dokaza, obezbjeđenje lica mjesta, komunikaciju sa vojnim tužilaštvom i slično.
Tužilac Sedin Idrizović je prije saslušanja zatražio izuzeće vještaka zbog sumnje u njegovu nepristrasnost. Naveo je da je Dautović za vrijeme rata bio na dužnostima pomoćnika komandanta, a kasnije i komandanta brigade, u okviru jedinica u sastavu Trećeg korpusa, i da mu je Mahmuljin bio nadređen.
Branilac Mulalić je ovaj zahtjev ocijenio neosnovanim, navodeći da Tužilaštvo iznosi netačne podatke i iznosi sumnje bez dokaza. Vijeće nije prihvatilo prijedlog Tužilaštva.
Tužilac će unakrsno ispitati vještaka u nastavku suđenja zakazanom za 18. mart.
