Šarić je ispričao da je bio planiran raspored s pozicijama ljudi u Štabu Teritorijalne odbrane (TO), što je navedeno i u šemi koja mu je predočena, ali da su pojedini od imenovanih članova u junu i julu 1992. povremeno dolazili u Trnovo.
On je rekao da je Ferida Mizdraka, pomoćnika komandanta za operativno-nastavne poslove, najrjeđe viđao u tom periodu, jednom ili dva puta.
Odgovarajući na dodatna pitanja svoje braniteljice Vasvije Vidović, optuženi je kazao da je Mizdrak bio u okolnim selima i, koliko mu je poznato, bio je na čelu minobacačkog voda. On je rekao da taj vod nije bio pod kontrolom njega kao komandanta Štaba TO-a.
Šarić je naveo da nikada nije uspio staviti pod kontrolu ni jedinicu u Šabićima i da nikad od njih nije dobio izvještaje o izvršenju naredbi.
Na pitanje sudije Zorana Božića, on je odgovorio da jedinice u Šabićima i Kijevu nisu bile pod njegovom kontrolom, a da je Odred Trnovo bio djelimično. Kazao je da su one većinom djelovale samostalno.
Sudiju Miru Smajlović interesovalo je da li je razmišljao da zatraži razrješenje s dužnosti, na šta je Šarić rekao da nije.
Šariću se sudi s Edhemom Godinjakom i Mirkom Bunozom za učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Odbrana Bunoze kazala je da nema prijedloga za izvođenje dokaza, nakon čega je Tužilaštvo uložilo jedan materijalni dokaz replike.
Tužiteljica Vesna Ilić je rekla da je ovaj dokaz odgovor na izjavu svjedoka Godinjakove Odbrane da su procesuirani ratni zločini nad svim narodima. Iz uloženog dokaza proizilazi, kako je dodala, da je riječ o stradanju civila nesrpske nacionalnosti.
Godinjakova braniteljica Edina Rešidović je kazala da će provjeriti ostalu dokumentaciju, jer to nije jedini dokaz u vezi sa istraživanjem ratnih zločina.
Nastavak suđenja je 10. marta.
