Radivoje Lazarević, branilac optuženog Miodraga Grubačića, u završnoj riječi je naveo da tužilac nije uspio dokazati za njegovog klijenta ono što je napisano u optužnici. Lazarević je naveo da tužilac nije uspio dokazati da su sve zatvorene osobe imale status civilnih lica.
“Dio svjedoka Tužilaštva BiH i Odbrane potvrdio je da tu nisu bila samo zatvorena lica nesrpske nacionalnosti”, kazao je Lazarević.
Naglasio je da Odbrana ne spori da je Grubačić bio stražar u Bileći, ali spori da je imao diskriminatornu namjeru i da je bio svjestan širokog i sistematičnog napada.
“Mislim da tužilac nije uspio dokazati postojanje diskriminatorne namjere koja je strandard za krivično djelo ‘zločin protiv čovječnosti’. Mišljenja sam da Grubačić nije stvorio i održavao uslove na koje se optužnica poziva. Kada su u pitanju svjedoci Tužilaštva, veliki broj svjedoka je naveo da je Miloš Mavrak bio stražar. Ja odgovorno tvrdim da to nema veze sa istinom”, rekao je Lazarević osvrćući se na kredibilitet svjedoka i pojašnjavajući da su u tačkama optužnice radnje stavljene na teret zajedno njegovom branjeniku i Mavraku.
Lazarević je dodao da je veliki broj svjedoka Tužilaštva bio zatrovan željom za osvetom, ali da je bilo i korektnih i poštenih svjedočenja.
“Mislim da nijedan svjedok, a pogotovo oštećeni, nije identifikovao Grubačića imenom i prezimenom”, kazao je Lazarević.
Anja Loga, braniteljica optuženog Ilije Đajića, rekla je da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo radnje koje mu se stavljaju na teret, zatraživši da Sud donese oslobađajuću presudu. Loga je istaknula da Đajić ne može biti osuđen jer kod njega nije postojala diskriminatorna namjera.
“Bio je običan vojnik. Odbrana nije sporila da je bio pripadnik Vojne policije Bilećkog bataljona. Odbrana je izvela svjedoke koje smo pitali da li su ikada čuli da je bilo koga diskriminirao, i svjedoci su odgovorili da nije”, kazala je Loga.
Naglasila je da je tužilac propustio da poduzme neuropsihijatrijsko vještačenje za tvrdnje u optužnici da su svjedoci pretrpjeli teške duševne patnje i bolove.
“Nijedan svjedok nije priložio medicinsku dokumentaciju. U optužnici se navodi da su 105 dana tučeni pesnicama i gumenim palicama – nisu zadobili teške povrde u smislu lomova. Svi su se nakon razmjene prijavili u vojsku”, rekla je Loga.
Istaknula je da svjedoci Tužilaštva imaju kontradiktorne iskaze u odlučnim činjenicama.
“Za Iliju Đajića nema individualiziranih radnji, osim dvije tačke, a za te dvije tačke svjedoci su kontradiktorni”, kazala je Loga, te dodala da je svim Odbranama u ovom predmetu jasno da Miloš Mavrak nije bio u Bileći.
Grubačić i Đajić su zajedno s Borisom Bošnjakom i Milošem Mavrakom optuženi za zločine nad zatočenicima u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći počinjene od maja do jula 1992. godine, kao i za to što su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike.
Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost komandira straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.
