Marković Miroslav: Svjedok negira navode iz istrage

Milan Gajić je kazao da je otišao na lokalitet Krčevine, koji neki zovu i Njiverice, nakon što ga je majka probudila i rekla da je “gore rat”.

Naveo je da je na Krčevinama vidio zarobljene Bošnjake iz Teočaka, od kojih su nekima bile povezane ruke. Neki su sjedili, a neki ležali, dodao je. Rekao je da je vidio i mještane Lokanja Radivoja Đorđića i Cvjetka Popadića, kao i Vukašina Draškovića iz drugog mjesta.

Gajić je kazao da je produžio do jednog brda, odakle je čuo pucnjavu i galamu. Kada se vratio u selo, kako je dodao, čuo je da su ti ljudi pobijeni i zatrpani. Takođe je čuo i da je dio njih doveden u selo i da ih je pet do šest ubijeno na lokalitetu Vidrovine, a da su neki odvezeni autobusom.

Tužiteljica Dika Omerović predočila je svjedoku iskaz iz 2010. u kojem je, osim trojice mještana, naveo da je na Krčevinama vidio i Gojka Stevanovića, Mišu Marinca, Miću Manojlovića, Raju Lazarevića i Mileta Vujevića. Tada je rekao da je vidio da su vodili zarobljene u grupama do jame i ubijali ih.

Gajić je kazao da je iskaz dao pod pritiskom i da je bilo deset ljudi, koji su ga ispitivali, odnosno ulazili i izlazili dok je davao izjavu.

“Ta imena su mi poturena pod nos. Držali su me četiri i po, možda i pet sati”, rekao je Gajić.

On je dodao da je 2014. ponovo ispitivan i da se saglasio sa prethodnom izjavom, jer je mislio da “nema svrhe demantovati” Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Kako je kazao, čekao je da dođe pred Sud i da se izjasni.

Gajić je rekao da Mišu Marinca nije poznavao kada se desio taj događaj. Naveo je da ga je upoznao u ratu, te da su im kuće udaljene desetak kilometara. Na pitanje Odbrane, potvrdio je da je tražio da bude saslušan u prisustvu advokata, ali da mu to nije omogućeno. Svjedok je na današnjem ročištu imao pravnog zastupnika.

On je svjedočio na suđenju Miroslavu Markoviću, optuženom za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Na poziv Tužilaštva svjedočio je i Rajko Pajić, koji je bio u rezervnom sastavu policije u Ugljeviku. On je kazao da je u policiji bila jedinica koju su zvali Interventni vod.

Ispričao je kako je u Ugljeviku čuo da se nešto desilo u Lokanju, kada je ta jedinica bila na terenu na tom području. Kazao je da je otišao u Lokanj i da je kod čitaonice vidio nekoliko pripadnika te jedinice.

U odvojenom predmetu vodi se postupak protiv osmorice optuženih, nekadašnjih pripadnika policije iz Ugljevika i Lokanjske čete.

Svjedok Ahmet Alić potvrdio je da je tijelo njegovog brata Enesa razmijenjeno i da je identifikovan. Prema saznanjima svjedoka, njegov brat je ubijen nakon što je sa drugima krenuo da izađe iz Teočaka.

Svjedok Elvir Abdulahović je kazao da je čuo kako je njegov otac Ismet ubijen 1992. u Lokanju. Svjedok, koji je tada imao sedam godina, od drugih je čuo da su njegov otac i drugi krenuli iz Teočaka u pokušaju da obezbijede egzistenciju, jer su bili u okruženju.

Kako je čuo, naišli su na zasjedu, te su pohapšeni i pobijeni. On je rekao da je godinu nakon ubistva obavljena razmjena i da je identifikovano tijelo njegovog oca.

Nastavak suđenja je 9. marta.