Svih šest svjedoka iznijelo je slična saznanja iz vojnih izvora kako su njihovi najmiliji krenuli u vojnoj koloni iz Lukavice na Ilidžu zbog sukoba koji je izbio 22. aprila, te kako im je spala “gusjenica” s transportera i kako su zarobljeni kada su izašli da je poprave.
Snježana Marković je kazala da se njen suprug Zoran u aprilu javio na poziv u rezervni sastav JNA i da je otišao u kasarnu u Lukavicu.
Ona je rekla da je 22. aprila bio napad na Ilidžu i da je vidjela kolonu vojnih vozila koja je prošla kroz Kasindolsku ulicu, u kojoj je živjela.
Nakon što je čula da nekih rezervista nema u kasarni i da su zarobljeni, kako je navela, odlazi u Lukavicu i od majora Despotovića saznaje da je njen suprug među zarobljenima i da se radi na njihovom oslobađanju.
Marković je dodala da su bile razne priče i da je sa suprugom jednog od zarobljenih išla u Lukavicu, ali da nikada nije bilo ništa od razmjene.
Potvrdila je da je vidjela papir koji je potpisao Jerko Doko, u kojem je navedeno da su se zarobljeni izjasnili da ne žele u Armiju Bosne i Hercegovine (ABiH) i da su pušteni kućama. Doko je u to vrijeme bio ministar odbrane Republike Bosne i Hercegovine (RBiH). I drugi svjedoci su naveli da su vidjeli taj dopis, s tim što su neki kazali da je uz Doku bio potpisan Efendić, a neki – Delimustafić.
Nedeljka Gojković je rekla da je čula da je njen otac Dragomir Đerić bio u rezervnom sastavu JNA i da je 22. aprila krenuo prema Ilidži zbog sukoba, te da je odveden u nepoznatom pravcu nakon što im je spala “gusjenica” s transportera.
Nevenka Đokanović je kazala da je njen suprug Stevan držao ugostiteljski objekat u Kasindolskoj ulici i da je 4. aprila mobilisan. Ona je dodala da je 24. aprila saznala da je nestao, a da je poslije čula priče da su odvedeni u Švrakino Selo, a potom u policiju kod Velikog parka.
Jela Lalović je rekla da je njen brat Vlajko Golubović bio u transporteru i da je zarobljen. Rajko Kovačević je potvrdio da se nakon informacija o zarobljavanju raspitivao za brata svoje supruge Vlajka Golubovića. Naveo je da je čuo da je ubijen u Velikom parku.
Zorica Elez je kazala da je od majke saznala da je njen brat Nedeljko Vujičić dva dana prije zarobljavanja otišao u Lukavicu ili negdje drugo.
Ona je izjavila da su posmrtni ostaci njenog brata pronađeni i da je išla u Visoko, gdje su joj dali lančić koji je njen brat imao na vratu. Ostali svjedoci su rekli da nisu pronađeni posmrtni ostaci članova njihovih porodica.
Odbrane optuženih Dragana Vikića, Jusufa Pušine, Nermina Uzunovića i Mladena Čovčića nisu imale pitanja za današnje svjedoke.
Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić je u svoje i u ime svog branjenika izrazila saučešće svjedocima, istaknuvši da i Odbrana želi da se u ovom postupku utvrdi istina.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH. Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
